Krimići&Trileri na super popustu

KRIMIĆI & TRILERI POZNATIH I NAGRAĐIVANIH SVJETSKIH AUTORA NA SUPER POPUSTU TIJEKOM SVIBNJA!

Dostava je besplatna za narudžbe iznad 200,00 kn.
U našoj web knjižari kupnja je sigurna, a dostava brza i pouzdana.
Čitaj dobro, kupuj povoljno! 
 

Nagrada Nero za književnu izvrsnost u žanru kriminalističkog romana 2011.; Nagrada Anthony za najbolji kriminalistički roman 2010.; Nagrada Agatha za najbolji kriminalistički roman 2010.; Nagrada Macavity za najbolji roman 2010.; Nagrada Arthur Ellis za najbolji kanadski roman 2010.

Dok Quebec City drhti obavijen zimom, a njegove stare zidine pucketaju pod naletima ledenog vjetra, glavni istražitelj Armand Gamache baca se na najneobičniji slučaj svoje karijere. U jednoj od najstarijih zgrada u gradu – knjižnici koja čuva naslijeđe engleske zajednice Quebeca – pronađen je ubijen muškarac. Ta smrt otvara vrata u prošlost, izvlači na svjetlo dana zagonetku koju nitko nije riješio stoljećima… Zagonetku koju Gamache mora riješiti da bi pronašao ubojicu.
cijena 125,00 kn, sada 60,00 kn

Kaos stiže prijatelju.

Ove tri riječi unose nemir u Three Pines i njegove mještane. Dok se zadnji posjetioci opraštaju od ljeta i spremaju na povratak u grad, u mjesnom je bistrou pronađen ubijen stranac. Nitko u Three Pinesu ne zna tko je ubijeni. Glavni istražitelj Gamache i njegovi suradnici još su jednom pozvani da razotkriju istinu iza slojeva laži. Korak po korak, svojom će istragom na svjetlo dana izvući kako blago, tako i trule tajne zakopane u divljini. Gamache slijedi trag kojeg za sobom ostavljaju pronalasci poput prvog izdanja knjiga Charlottina mreža i Jane Eyre. Rijec woe ispisana u paukovoj mreži odvest će ga duboko u šume i zbog nje će prijeći cijeli kontinent u potrazi za dokazima, da bi se na kraju vratio u mjesto i donio sa sobom istinu, razornu riječ. Više nema uzmaka, na neka će pitanja osumnjičeni morati odgovoriti.
cijena 125,00 kn, sada 60,00 kn

Lillian Dyson je odlučila promijeniti život, istrgnuti se iz zagrljaja alkoholizma. No ubijena je, pronađena mrtva među jorgovanom i nerinama u vrtu Clare Morrow niti dan nakon trijumfalnog otvorenja Clarine samostalne izložbe u prestižnom montrealskom muzeju. Glavni istražitelj Gamache, zapovjednik Odjela za ubojstva Sûreté du Québec, još je jednom pozvan u mjestašce Three Pines, gdje zatiče elitu umjetničkog svijeta pokrajine Quebec. Istraga ga vodi u svijet u kojem svjetlost i tama žive jedna do druge, u kojem ništa nije kako se čini: iza svakog osmijeha krije se prezir, iza prijateljstva otrovni žalac. Čak ni kad sve činjenice izađu na svjetlost dana Gamache i njegov tim neće znati jesu li doista pronašli istinu, ili ih je prevarila igra svjetlosti i tame.
Nagrada Anthony za najbolji kriminalistički roman 2012.
cijena 125,00 kn, sada 60,00 kn

Kad je MacKaylina sestra ubijena i ostavi trag o svojem ubojici - tajanstvenu poruku na MacKaylinom telefonu - Mac otputuje u Irsku u potrazi za odgovorima. U Dublinu, Mac se nađe u svijetu polusjena u kojem ništa nije onakvo kakvim se čini, a dobro i zlo nose jednaku izdajničku i zavodljivu masku. Uskoro se Mac nađe pred još većim izazovom: mora preživjeti dovoljno dugo da ovlada moći za koju nije ni znala da ju posjeduje - darom koji joj omogućava da vidi više od svijeta koji je okružuje, da vidi u opasan svijet Fae...

Dok se Mac uvlači sve više u maglu kojom je obavijena smrt njezine sestre, svaki njezin pogled prati mračni i tajanstveni Jericho, čovjek koji prošlosti nema, a budućnosti se ruga. Kako se Mac približava istini, bezočni V’Lane - jedan od vođa Fae, koji žene pretvara u ovisnice o seksu - približava se njoj. Dok se granice između svjetova ruše, Mac postaje jasno koji je njezin pravi zadatak: pronaći zagubljenu Knjigu Tame, Sinsar Dubh, prije nego što ona padne u bilo čije ruke - jer onaj u čijim je rukama ova knjiga stječe apsolutnu vlast nad oba svijeta.
cijena 125,00 kn, sada 30,00 kn

1938. Berlin. Reichsführer SS-a Heinrich Himmler šalje Kurta Raedera s grupom istraživača u Tibet, tragom glasina o tajanstvenoj sili koja obećava vječni život. Istovremeno, američki Nacionalni prirodoslovni muzej šalje zoologa Benjamina Hooda da spriječi nacističku ekspediciju u otkrivanju te tajne. Hood je u zaostatku, pa mu u sustizanju Readerove grupe pomaže avijatičarka Beth Calloway.
Sadašnjost, Seattle. Kad Rominy Pickett, mladu publicisticu s relativno mirnim životom, od sigurne smrti spasi nepoznati muškarac, njena se svakodnevnica vrtoglavo promijeni. Sklanjajući ju s mjesta nesreće, novinar Jake Barrow objašnjava joj da piše članak o Tibetu i da njezino naslijeđe može spasiti svijet. U događajima koji slijede Rominy stiže u Tibet i sa svojim novim saveznikom otkriva što se zbilo u Berlinu, New Yorku i Himalajama tik prije Drugog svjetskog rata. Međutim, neonacisti tragaju za istim tajnim podacima, ali i za Rominy.
cijena 145,00 kn, sada 40,00 kn

Dr. Jonathan Ransom, planinar svjetskoga glasa i kirurg Liječnika bez granica, penje se švicarskim Alpama sa svojom lijepom ženom Emmom, kad ih iznenadi snježna oluja. Dok nastoje pobjeći nevremenu, Emma pogiba propadajući u provaliju.
Dvadesetčetiri sata kasnije Jonathan prima kuvertu u kojoj su dvije potvrde željezničke garderobe na ime njegove žene. Odlazi po ostavljene stvari u poprilično udaljen gradić i upada u borbu na život i smrt da bi ih se dočepao... doznajući kasnije da je ubio jednoga, a teško ranio drugog pripadnika švicarske policije! Ali, više od toga pogađa ga spoznaja o zapanjujućoj ženinoj prijevari o kojoj ništa ni slutio nije.
Postavši najednom objekt lova na čovjeka i cilj iskusnog ubojice, Jonathan je prisiljen bježati - a jedina šansa da preživi krije se u razrješenju porazne istine o tajnom životu njegove žene i strašne zavjere koja prijeti dovođenjem svijeta na rub uništenja. Korak po korak, on biva sve dublje uvučen u svijet špijuna, oružja visoke tehnologije i međunarodnog terorizma - svijet u kojemu nitko nije onaj za koga se predstavlja i u kojem ishod uvijek opravdava sredstva.
cijena 125,00 kn, sada 40,00 kn

Što poduzeti kada se među hodočasnicima u Meki pojavi epidemija kuge, a glasine nanesu veću štetu nego što bi ikakva bolest mogla izazvati?Globalni sukob je na pomolu, izazvan govorkanjima da su Židovi odgovorni za širenje bolesti u namjeri da unište Arape. Jeruzalem se pretvara u gorući kaos.Munjevitim tempom prelazi se od Silcilije, preko Francuske i Sjedinjenih Država sve do Turske, a taj uragan koji pogađa planetu pratimo kroz živote nekoliko likova zahvaćenih vihorom katastrofe.Iscrpljeni egipatski liječnik u Meki, stari istraživač povezan s pariškim Institutom Pasteur, visoki dužnosnici u Washingtonu i Jeruzalemu, moćan i mutan ruski poslovni čovjek, mlada vlasnica knjižare u Istanbulu, izraelski policajac arapske nacionalnosti i glavni tajnik Ujedinjenih naroda nositelji su ovoga geopolitičkog trilera. Pogledom u buduću katastrofu (godina je 2017.) kroz parametre sadašnjosti, ovaj napeti i intrigirajući roman spaja financijske, tehnološke i vojne analize kojima se bave moćnici, s tragedijom koju proživljavaju obični ljudi.
cijena 125,00 kn, sada 30,00 kn

Preživjevši ubojite lopove i prevarante, neizvjesna putovanja morem i kobne egipatske pustinje s Napoleonovom vojskom, američki pustolov Ethan Gage riješio je pet tisuća godina staru zagonetku uz pomoć jednog tajanstvenog medaljona. Ali opasnost tek počinje... Gage se zatiče bačen u Svetu Zemlju u upornoj potrazi za drevnim egipatskim svitkom prožetim magijom, u trenutku kad Bonaparte započinje svoj napad na Palestinu 1799., koji će svoj vrhunac dostići u epskoj opsadi Acrea. Slijedeći Napoleona u Francusku, gdje se general nada da će ga drevne tajne uzdići do moći, lukav i domišljat Gage se suočava sa starim neprijateljima uz pomoć nevjerojatnih novih prijatelja i mora upotrijebiti krajnju domišljatost, duhovitost, očajničku hrabrost i arheološki ključ kako bi spriječio mračne sile da preuzmu nadzor nad svijetom.
Zabavan i živopisno evokativan roman, kojim se Williama Dietricha predstavlja u svom blistavom izdanju i pravim majstorom vođenja napete i do kraja nepredvidive radnje. Za ljubitelje uzbudljive povijesne pustolovine prepune zanimljivih tajni i obilja zagonetki.
cijena 125,00 kn, sada 40,00 kn

Serija o Jacku Tayloru.
Jack Taylor, bivši policajac irske Garde Síochána pokušava (pre)živjeti kao privatni istražitelj... Dok ubija dane opijajući se po galwayskim pubovima, stanovita Ann Henderson angažira ga za istragu smrti njene kćeri Sarah, jer sumnja u službenu policijsku verziju koja je taj slučaj zatvorila u ladicu samoubojstava. Između žestokih opijanja i još žešćih mamurluka, Taylor polako raspetljava slučaj koji ga dovodi do lokalnih moćnika...
cijena 95,00 kn, sada 30,00 kn

Serija o Jacku Tayloru.
Ubojstva s potpisom je drugi roman iz serije Jack Taylor, o bivšem irskom policajcu koji pokušava preživjeti kao privatni istražitelj. Nova ubojstva, ovaj put irskih Roma, tinkera odnosno kotlokrpa, pokreću Taylora iz uobičajenih mamurluka nakon povratka iz Londona u kojemu je stekao novog prijatelja i oženio se. Alkohol i droga njegova su svakodnevica, a rijetki bljeskovi trezvenosti prekratko traju da bi slučaj priveo kraju bez greške. Zaokupljen glazbom koliko i omiljenim piscima, a naoružan duhovitim dosjetkama, Jack Taylor sve je samo ne običan istražitelj na običnom zadatku.
cijena 95,00 kn, sada 30,00 kn

Prevođenje iznutra i izvana: Dalibor Joler

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana već nekoliko godina zaredom objavljujemo suvremene, nagrađivane romane suvremenih europskih autora kako bismo našoj publici približili književnu produkciju na različitim europskim jezicima i otvorili dijalog o važnim temama današnjega društva, a koje se u mnogim pričama likova iz tih romana na različite načine oživljavaju. Ništa od toga ne bi bilo moguće da nema naših sjajnih suradnika, prevoditeljica i prevoditelja, izvrsnih jezičara, koji su nam omogućili put u nove književne svjetove, pretočivši ih maestralno u naš jezik. Ovdje pozornost skrećemo upravo na njih.

Ovogodišnji projektni program započeli smo romanom Indigo mladoga austrijskog romanopisca Clemensa J. Setza – senzacije na austrijskom književnom nebu, kojega je i publika i kritika proglasila jednim od najvažnijih, čak genijalnih, suvremenih prozaika. Prijevoda tog, u najmanju ruku, složenoga romana, kako formom tako i sadržajem, za nas se poduhvatio vrstan prevoditelj s njemačkoga i francuskoga Dalibor Joler, naš dugogodišnji suradnik, inače profesor njemačkoga jezika u I. gimnaziji u Zagrebu. O tome kako se uhvatio u koštac s ovim opsežnim djelom, što za njega znači prevoditi i koliko je prevoditelj ujedno i koautor romana u prijevodu, pročitajte u prvom ovogodišnjem razgovoru o prevođenju iznutra i izvana.

1. Prevodite već dugi niz godina, uz prevođenje stručne literature i suradnju na dvojezičnim rječnicima, preveli ste čitav niz fikcionalnih romana (Brojalica Tamte Melashvilli, Kraj samoće Benedicta Wellsa itd.), pripovijetki (one npr. Hermanna Hessea), krimića (Šišmiš i Žohari Joa Nesbøa)... Koji biste žanr u književnom prevođenju izdvojili kao najveći izazov?
Mislim da nijedno djelo, nijedan žanr pa ni krimić nipošto ne treba podcijeniti upravo zato što svaki od njih ima svoje osobitosti i stoga svoje specifične zahtjeve. Želite li čitateljima ponuditi istinski užitak u čitanju žanra koji su odabrali, tada u njemu – kakav god on bio - morate biti uvjerljivi, a to je zahtjevno. U to sam se osobno uvjerio prije nekoliko godina kada mi je od mojega vrlo dragoga i cijenjenoga profesora Dragutina Horvata sa zagrebačke germanistike stigla vrlo laskava pohvala mome prijevodu Nesbøova „Šišmiša“. Moj je profesor, inače i sam prevoditelj, pozorno iščitavao, prepoznavao i cijenio sve finese također toga žanra. To mi je bio još jedan poticaj i potvrda da prevoditelj nikada ne smije podcijeniti nijedan žanr kao „lagan“. Pa ipak, najzahtjevniji su prijevodi takozvanih velikih književnih djela, velikih u smislu velikih stilista, mislilaca, pjesnika. Pritom mislim na dvojicu nobelovaca čija sam djela imao zadovoljstvo prevoditi - u prvome redu Hermanna Hessea kojega sam razmjerno mnogo prevodio, ali isto tako i Heinricha Bölla, velikoga majstora stila. Kada prevedete njihovo djelo, uvijek se pitate i strepite jeste li bili na visini zadatka. A tiskanu knjigu radije ne otvarate – jer biste uvijek još nešto malo dotjerali!

2. Roman Indigo Clemensa J. Setza formalno je iznimno kompleksan roman – riječ je o fikciji koja vrlo prisno koketira s autobiografskom ispoviješću, pri čemu je granica između autora i istoimenog glavnog lika vrlo zamućena. Sve se to u romanu između ostaloga postiže i različitim vrstama teksta koje pretendiraju biti dokazi istinitosti priče, kao što su liječnički izvještaji, izresci iz novina, enciklopedija, članaka i slično. Kako pristupate takvom tekstu? 
Clemens J. Setz zaista je osebujan autor, a prevoditi Indigo bilo je silno izazovno, zanimljivo, zabavno, pa čak i napeto. Autor se toliko poigrava fikcijom i stvarnošću čije se granice neprestano prelijevaju da kao prevoditelj uvijek morate biti na oprezu jer nikada ne znate je li nešto što upravo prevodite istina ili potpuni izmišljaj. I upravo kada pomislite da je riječ o čistoj fantaziji, Setz vas iznenadi nekom činjenicom – stvarnom pričom toliko neobičnom da vam takoreći izmakne tlo pod nogama. Priče o telefonskoj govornici usred američke pustinje ili usamljenom drvetu usred afričkoga bespuća dugo neću zaboraviti.

3. U romanu je riječ o indigo sindromu, svojevrsnoj boljki djece čije fizičke posljedice osjećaju uglavnom oni koji ih okružuju, a ne djeca sama. Indigo djeca pojavila su se kao pojam i fenomen u nekim new age teorijama kao iznimno nadarena djeca čija je aura indigo boje, međutim Setz ih smješta u jedan poseban kontekst. Kako Vam se, prvenstveno kao čitatelju, svidio pristup takvoj temi?
Ideja je zapravo zastrašujuća: djeca od koje je njihovim roditeljima, najbližima – fizički zlo pri čemu sama djeca ni po čemu nisu zločesta ili zla. Upravo je zbog toga još više zastrašujuće što se ona nekamo „relociraju“. Što se s njima zbiva, kamo nestaju, kako i zašto? To pitanje muči glavni lik romana Clemensa Setza koji kreće u neizvjesnu potragu, a čitatelj se pita je li profesoru Setzu više mučno od djece ili njihovih odgajatelja. Roman Indigo sasvim sigurno iskače iz okvira standardnoga narativa koji zadovoljava čitateljev komforni horizont očekivanja. Roman se otima jednoznačnoj interpretaciji uvodeći nas u svijet koji nakon stotinu godina nemalo podsjeća na fantazmagoriju genijalnoga Franza Kafke.

4. Što Vam je u prevođenju ovoga romana bilo najzahtjevnije?
Stilski je roman silno zahtjevan: od liječničkoga otpusnoga pisma koje mora biti leksički i stilski uvjerljivo, preko stila bajki 19. stoljeća do razgovornoga registra današnje mladeži. U svakom segmentu prijevod mora biti realističan, točan i tečan. Setz je autor širokoga znanja, velike kulture i prevoditelju ni u jednom trenutku ne dopušta da se opusti kako ne bi pao u neku zamku. Setz vas i kao prevoditelja i kao čitatelja neprestano drži u napetosti.

5. Zaista dugo prevodite. Kako biste opisali suradnju s domaćim lektorima i urednicima?
Možda se mogu zvati sretnikom, no radio sam s različitim izdavačima, lektorima i urednicima i ne mogu se požaliti ni na jedan segment te suradnje. U dobrih hrvatskih izdavača, a Hena com je tu u samome vrhu, rade profesionalci koji svoj posao znaju, cijene i vole i s kojima je zadovoljstvo surađivati. Zato sam u ovome poslu ostao ovoliko dugo.

6. Tko je za Vas prevoditeljski uzor?
Moj dragi i iznimno cijenjeni kolega Sead Muhamedagić: vrhunski prevoditelj, pjesnik, erudit, izrazito draga i srdačna osoba i usto divno skroman čovjek. Pravi uzor uvijek mora biti nedostižan, tada vas vuče prema naprijed.

7. Prevodite i s francuskog i s njemačkog, s kojega je jezika, prema Vašemu sudu, složenije prevoditi?
Smatram da zahtjevnost prijevoda u prvome redu ovisi o autoru. Ako je on dobar stilist, ako zna jasno izraziti misli, ako mu rečenica ima čvrstu i jasnu strukturu, tada jezik – barem kada je riječ o njemačkome i francuskome – nije presudno važan.

8. Književno je prevođenje težak i, nekad se čini, nedovoljno cijenjen zanat. Često se problematizira teza da je prevoditelj u neku ruku i koautor djela u prijevodu. Što mislite o tome? Koja je zapravo uloga prevoditelja jednoga romana?
Ulogu prevoditelja sasvim sigurno treba cijeniti i adekvatno honorirati, no ne treba ju precijeniti u smislu suautorstva. Prevoditelj ipak nije autor i ne stoji rame uz rame s autorom, no silno je važan u prijenosu poruke, misli, stila, glazbe, ukupnoga dojma djela na drugi jezik. O prevoditelju ovisi kako će čitatelj doživjeti autora i njegovo djelo. Prevoditelj tu može biti izrazito uspješan, tada govorimo dobrome, izvrsnome ili čak kongenijalnome prijevodu, no poznati su i drugačiji ishodi. Čitatelj u svojem dojmu o (prevedenome) djelu i autoru u velikoj mjeri ovisi o prevoditelju – o njegovu znanju, talentu, vještini. Zato o prijevodima i njihovoj kvaliteti treba govoriti upravo da bi se osvijestila važnost prevoditelja u tom transferu. Posljednjih je godina DHKP učinio izrazito mnogo na vidljivosti prevoditelja, ali i izdavači koji se trude predstavljati prevoditelje.

9. Budući da često prevodite suvremenu književnost, kako biste ocijenili svjetsku književnu produkciju danas? Što primjećujete, što joj zamjerate?
Bio bih preuzetan kada bih htio ocijeniti svjetsku književnu produkciju danas jer ju ne stignem pratiti dovoljno detaljno da bih ju mogao meritorno komentirati. Prije mi se čini da je došlo do komercijalizacije literature – doduše nisam siguran što je uzrok, a što posljedica – pa čitatelji radije posežu za „lakšim“ temama i naslovima negoli za klasicima ili suvremenim ali zahtjevnijim autorima.

10. I za kraj, koji biste Henin naslov, a koji ste sami preveli, ovom prigodom istaknuli?
Svi naslovi koje sam preveo za Henu dragi su mi na svoj način jer su zaista vrlo posebna djela. No ako moram istaknuti jedan roman u kojemu sam najviše uživao i kao čitatelj i kao prevoditelj, onda je to Benedict Wells i njegov Kraj samoće: rijetko lijepa i tužna obiteljska saga, priča o prijateljstvu i ljubavi, o životnim usponima i padovima, udarcima sudbine i unatoč svemu – odškrinutim vratima nade. U prijevodu jedva da možete uživati više nego prevodeći Wellsov Kraj samoće.

INTERVJU: Kyung-sook Shin (Sajam knjiga, London 2014.)

Kyung-sook Shin prva je žena korejske književnosti, a u povijest je upisana ne samo kao prva žena dobitnica nagrade Man Asia Literary Prize 2012. godine, već i kao prva Koreanka. Jedna je od mnogih autora i autorica koji će posjetiti Londonski sajam knjiga u travnju (2014.) te priznaje da je malo nervozna.

„Svaki put kada posjetim novi grad poput Pariza ili Pekinga osjećam se kao da mi je netko pružio knjigu o kojoj ništa ne znam. To je potpuno nova knjiga, a kada stignem u novi grad, osjećam se kao da sam otvorila njezinu prvu stranicu. I uvijek osjećam laganu nervozu zbog toga što ću otkriti. Tako da je za mene posjet novom gradu kao da počinjem s čitanjem nove, meni dotad nepoznate knjige. London je knjiga kojoj se još uvijek nisam dovoljno posvetila i trebat će mi vremena da krenem s čitanjem. Dosad sam u Londonu provela ukupno 13 dana i primijetila sam da je kretanje po gradu zbunjujuće za strance baš kao i u Seoulu.“

Poetski način usporedbe novog grada s nepročitanom knjigom ove vrijedne i skromne autorice nije nas iznenadio. Govoreći nježno, gotovo sramežljivo, priznaje da je oduvijek htjela biti spisateljica.

„Uživam u čitanju i pisanju od malih nogu. Iako sam odrasla u ruralnom području, majka me je oduvijek poticala da čitam, vjerojatno zato što je i ona sama uživala u aktivnostima poput čitanja i pisanja. Čitajući sam shvatila da postoji mnogo više od svijeta koji vidimo očima i pomislila sam kako želim pisati o stvarima koje ne vidim. Tako me je moja znatiželja dovela do pisanja.

Zabavlja me to što sam u Koreji debitirala još 1985. godine, a u drugim me državama nazivaju 'novom autoricom'.“

Radnja romana Molim te, pazi na mamu bavi se nestankom majke na željezničkoj postaji u Seoulu i zanimljivostima koje nam djeca otkrivaju dok tragaju za njom. Možemo li roman shvatiti kao alegoriju događanja u Koreji i nazvati ga u nekom smislu Molim te, pazi na Koreju? Predstavlja li majka u vašem romanu zapravo Koreju?

„O tome sam zapravo razmišljala za vrijeme pisanja romana. Koreja se iznimno brzo razvila, a razvoj je doveo do velikih promjena u korejskom društvu. Zbio se velik broj važnih društvenih i povijesnih događaja i prije nego što ih uopće stignemo probaviti, događaju se nove promjene. Ako pogledamo današnje stanovništvo Koreje, generacije su imale potpuno različite živote. Na primjer, najstariji su iskusili Korejski rat, nešto mlađe generacije revoluciju, pad vlade (coup) i zahtjev za demokracijom – svaku je generaciju obilježio dio tih događaja. Imamo i mladu generaciju, ljude u dvadesetim godinama, koji se doimaju slobodnima i uživaju u danoj slobodi. Iako su rođeni u Koreji, čini se da gdje god da odu ovih dana, vide sve manje kulturoloških konflikata jer su im izloženi i prije nego što odu iz Koreje. Mislim da je danas manje kulturoloških razlika. Žalosti me činjenica da su se tradicionalni običaji, ili korejski, poput ljubavi koju majka pokazuje prema svom djetetu, pomalo izgubili, više se ne prakticiraju kao ranije.“

Izvana se njezin današnji dom – zapravo cijeli njezin život – u mnogočemu razlikuje od sela u kojem je odrasla. No kaže kako je tiho, imućno predgrađe u kojem danas živi, smješteno na padine Sjeverne planine u Seoulu, zapravo podsjeća na njezino rodno mjesto, pogotovo njegova zbijenost. Iznimno nježno i filozofično promišlja  o velikoj razlici između svog današnjeg života i života iz djetinjstva.

„Okruženje u kojem sam odrasla svakako je bilo drugačije. Ne drugačije kao u New Yorku, razlike postoje već i u Seoulu. Ali to mi je uvelike pomoglo kao spisateljici. Svijet u kojem sam odrasla, svijet moje majke, u ruralnom je, poljoprivrednom području. Danas živim urbano i osjećam da oba svijeta i dalje postoje u meni. To mi pomaže pisati. I danas, s vremena na vrijeme, nazovem majku dok pišem i osjećam da je samo taj poziv neka vrsta veze između novog, urbanog života i starog, ruralnog. Svaki je put upitam što radi i ima li što novo. Razgovor s njome o svakodnevici povezuje ta dva svijeta u meni.“

Ispričala nam je i ovu dirljivu priču: „Preselila sam u Seoul sa 16 godina kako bih stekla bolje obrazovanje. Majka me je pratila na putovanju vlakom. Sjedila je prekoputa mene i dok sam je gledala, obećala sam samoj sebi da ću joj jednoga dana, kada postanem spisateljica, pokloniti najljepšu knjigu kao dar. 'Molim te, pazi na mamu' ta je knjiga. Kada sam joj napokon poklonila svoju knjigu, potapšala me po ramenu i rekla: 'Ponosim se tobom.'“

Intervju možete pronaći u originalu na engleskom jeziku na web stranici London Book Fair. 

RAZGOVORI UGODNI: Marko Gregur

 1. Nakon sjajnog romana Mogla bi se zvati Leda, koji je odlično prihvaćen kod čitatelja i kritike i koji propituje važnu i uglavnom prešućenu temu dobivanja djeteta na bilo koji način – biološkim putem, posvajanjem ili udomljavanjem, vraćate se povijesti. Što Vaši čitatelji mogu očekivati u Vašem novom romanu, Vošicki, koji je upravo objavljen?

Vošicki je roman o češkom doseljeniku koji, između ostalog, u vrijeme Obznane objavljuje Krležu i tiska Književnu republiku. Djeluje kao tiskar od 1911. do 1947., a  objavljivao je autore kao što su Zola, Hugo, Schnitzler, ali i djela Karla Maya. Lud život koji uključuje dva svjetska rata – u jednom sudjeluje kao vojnik, istodobno s bojišta vodeći posao, a u drugom nabavlja strojeve iz Berlina, ali i tiska materijal za partizane – i koji završava s odbijenom molbom za mirovinu (jer ima samo 3 godine staža), primanjem socijalne pomoći i životom u vinogradu. Da, i Krleža mu šalje novčanu pomoć nekoliko mjeseci prije smrti. Priča o Vošickom dugo me intrigirala, jer on se često spominjao (u Koprivnici ima i svoju ulicu), ali uvijek se isticalo nekoliko istih podataka. Želio sam razumjeti i ispričati njegovu priču. Prvo sebi, a zatim i drugima. Vošicki je tako ponovno bio pod tiskarskim strojevima. Umišljam si da je tako, na neki način, opet oživio.

2. Svijet je zahvatila pandemija koronavirusa i u tren se oka sve promijenilo. Kako se nosite s novonastalom situacijom?

Pokušavam iz svega izvući najbolje. Uživam s Martinom i našom djecom. Dio se i nije promijenio, jer pisac je u trajnom stanju samoizolacije i uglavnom je problem što vremena za takvo stanje ima premalo, a ne previše. Čitam i pišem, ali to je, već sam jednom rekao, kronično a ne koronično stanje. Također, budući da nema uobičajenih kanala distribucije, kao da sam više u kontaktu s čitateljima, koji se u većoj mjeri javljaju i pitaju kako da nabave knjigu, što je pozitivna strana u vremenu u kojemu je najvažnije biti negativan.

3. Krenimo radije na veselije teme. Obiteljski ste čovjek, radite, uređujete, istražujete… Kad stignete pisati, u koje doba dana najčešće pišete?

U svako. Sve više po danu, sve manje po noći. Kako je obaveza puno, sve više i sve duže vrtim rečenice po glavi, čekajući pogodan trenutak da ih stavim na papir. Zato mi nema goreg nego kad sve sredim i sjednem pisati, pa pozvoni inkasator, da se slučajno nismo predomislili pa nabavili televizor. I još se nalukava unutra. Imao sam zato glavobolju s tim Vošickim jer sam ga pisao preko dvije godine, i bilo ga je puno, pa mi se na trenutke činilo da mi je u glavi centrifuga. 

4. Zašto ste odabrali biti piscem?

Kaže se da tko ne čita, živi jedan život, a tko čita, njih tisuću. Pročitao sam nedugo u knjizi Čitanjem do (spo)razumijevanja Anite Peti-Stantić da čitajući odgonetavamo vlastitu povijest, ukorijenjenost u svijet u kojem živimo i, naravno, osmišljavamo vlastiti svijet, su-stvarajući tekst koji čitamo. Pronalazim se u svemu navedenome, tako da valjda čitatelji koji to požele podići na višu razinu, graditi vlastite svjetove i odgonetavati kroz njih sebe i druge, postanu pisci.

5. Kupujete li knjige i koliko često? Koliko je cijena presudna prilikom kupovine?

Kupujem, a griješio bih kad bih rekao da cijena nije važna. Dugo godina  imao sam praksu da naslove skupljih šapćem obitelji i prijateljima pred rođendan i Božić, ali u zadnje se vrijeme prave gluhi. Zauzeli su izluđujući stav da mi ne kupuju knjige jer to nije originalno. Samo je jedan ostao dosljedan s time, Mario Kolar, pa koristim i ovu priliku da mu i javno zahvalim i spomenem da je travanj tu. Pa nek si sad misle, i njih ću spomenuti, dosta je skrivanja: Petra, Dodo, Marcel… I Martina, o da.

6. Kakav ste čitatelj? Predajete li se samo jednoj knjizi ili čitate više njih paralelno?

Književni sam poligamist. Svako toliko poludim za nekom novom, ali nikad ne odbacujem staru. Pa se borim s njima. Neke se zadrže duže, neke ih druge prestignu, i tako to ide. Dugo recimo čitam Svjetlost u kolovozu Williama Faulknera. Ne zato što mi se ne sviđa, jednostavno tako ispadne. Dijelom zbog toga što neke knjige moram pročitati prije, jer ih predstavljam, dijelom zbog knjiga koje moram proučiti za vlastito pisanje, a dijelom i jer se sirota raspala (ono kiosk-izdanje), pa joj je ovo zadnji put da pruža užitak, a ja joj nečitanjem produžujem život. Makar, kako odmičem, mislim da ću je i takvu zadržati.

Akcija od 20kn do 50kn

RAZGOVORI UGODNI: Hrvoje Kovačević

1. Poznati ste i nagrađivani dječji pisac, ali pišete i za odrasle. Tko je zahvalnija publika?

Djeca su svakako iskrenija i otvorenija, kažu što misle i pitaju što god im padne na pamet. Osim toga, pisci za djecu češće su u prilici družiti se sa svojom publikom tijekom posjeta školama i dječjim odjelima knjižnica.

2. Izlazi vam novi roman. O čemu se radi i koliko je trajao rad na romanu?

Ministar u jezeru roman je u kojem sam ubio ministra zdravstva. Tijekom gužve koja slijedi dopuštam likovima da kažu što misle o politici i svemu ostalom. Usput je glavni junak prisiljen otkriti tko je to ministru gurnuo glavu u Jarun te je dovoljno dugo držao pod vodom. Roman je nastajao devet mjeseci, dakle nije se rodio prije vremena.

3. Što su za Vas idealni uvjeti za pisanje?

Idealno je kada cijeli dan mogu pisati samo ono što želim. Pri tome mi kućanski poslovi ili šetnja psa nisu problem, nego dobrodošla pauza. Problem su mi prekidi u kojima moram pisati naručene tekstove.

4. Čitate li svaki dan? Koji dio dana odvajate za druženje s knjigom?

Svaku večer oko dvadeset sati legnem s nekom knjigom i – uživam, bez obzira na to radi li se o knjizi koju iz nekog razloga moram pročitati ili o vlastitom izboru.

5. Koju biste poruku dali ljudima koji ne čitaju?

Preporučio bih im da pokušaju čitati. Lako je moguće da će im se svidjeti. Recimo, ne bi bilo loše da počnu s Ministrom u jezeru.

RAZGOVORI UGODNI: Ksenija Kušec

1. Tvoja biografija bilježi da si arhitektica, saksofonistica i spisateljica. Kako se nosiš s toliko umjetničkog u sebi? Što si od toga najviše, što te od tih „-ica“ najviše veseli?

Veseli me što mi sve moje '-ice' daju šire horizonte. Nisam ustrajala u jednoj struci, pa ponekad zavidim onima koji jesu, a opet, jako me raduje kad odem šusteru, a on mi počne pričat o motorističkim utrkama koje vozi i jazz koncertu na kojem je bio. Kad dođem svom zubaru, a iza vrata primijetim da mu se suši ronilačko odijelo. Volim kad su ljudi široki, kad nisu svedeni samo na jedan posao i kad znaju puno o umjetnosti i svijetu. Svoje pisanje smatram privilegijom, i tu me pak veseli da trajem. Ja sam spisateljica koja želi voziti avion.

2. Misliš li da su kod nas knjige skupe?

Skupoća je relativan pojam. Ne razumijem se u ekonomiju, niti u tržište, niti u bilo što ozbiljno kao što je poslovanje, ali mislim da si trebamo napraviti prioritete. Knjige su luksuz, i to mentalni luksuz. Znam ljude koji imaju mnogo novaca i ne kupuju knjige. Znam i one druge i treće i četvrte. Imam prijateljicu koja kupuje po desetak primjeraka jedne knjige kako bi imala za poklone. Na mojoj je promociji to napravila.  Ja kupujem one knjige koje želim iznova čitati. Kupujem i knjige prijatelja pisaca zato da dam podršku i njima i njihovim izdavačima.

3. Kakva si kao čitateljica? Izbirljiva? Kad odustaješ; odnosno, koliko nekom piscu daješ šansu?

Kao čitateljica sam zločesta. Nekad sam imala osjećaj obaveze da knjigu moram pročitati do kraja, kakva god ona bila. Onda sam pohađala radionicu scenarija i tamo sam naučila da ako te film ne obuzme, ne zahakla u radnju do desete minute, ćao! To je u scenariju deseta stranica teksta. Dakle, moraš mijenjati tih deset stranica sve dok ne postigneš cilj. Ne znam što zanat kaže za knjige, ali počela sam se isto tako ponašati kao čitateljica. Dajem im priliku oko dvadesetak stranica i onda odustajem.

4. Što ti misliš o „žicanju“ knjiga?

A, popustljiva sam. Kad me zažicaju, dam im. Bolje da i tako čitaju, nego nikako. Možda im je fora da baš od autora dobiju, možda im je to neka vrsta osobne pobjede, ma neka ih. Možda nakon užicane knjige odu po neku drugu u knjižaru. A možda je vlada, ili masoni…

5. Kakva je tvoja poruka onima koji ne čitaju?

Počnite s vicevima. To su najkraće forme u književnosti. I onda polako dalje.

Promocija knjige Andrije Škare

Izdavačka kuća HENA COM poziva vas u četvrtak, 20. veljače 2020., u 20:00 sati u Mali pogon Tvornice kulture, Šubićeva 2, Zagreb
na predstavljanje knjige Andrije Škare: Dva prsta iznad gležnja

Sudjeluju:
Đurđica Čilić
Marina Vujčić
Andrija Škare

Veselimo se vašem dolasku!
http://www.hena-com.hr

Sri(je)dom knjige - Ksenija Kušec

Gošća nove književne tribine je Ksenija Kušec, arhitektica, saksofonistica i spisateljica. Na tribini ćemo je ugostiti u ulozi književnice za koju kažu da „zna kako se život pretvara u priču“.
 
Kušec je majstorica pisane riječi, njena su književna djela zrcalni prikaz realnog života i njeni likovi ne podliježu često nametnutom teroru sreće sadašnjosti i prikaza savršenog života prema van. Kako to kaže sama autorica o svojim knjigama „One su moja slika svijeta, ili su, slike mog svijeta.“
 
Na tribini će autorica otkriti kako se iz svijeta arhitekture i glazbe otisnula  u svijet književnosti i što ju je potaknulo na književno stvaralaštvo. Ispričat će nam o svojim književnim počecima i što je po njoj najveća prepreka za ulazak u svijet ozbiljne književnosti te kako doći  pod lupu izdavača, a onda (in)direktno i do šireg čitateljstva.
 
Također, autorica će nam otkriti koja je razlika između pisanja za djecu i mlade u odnosu na štivo za odrasle, kao i što je njezin izvor inspiracije.
Razgovarat će se i o tome što za autoricu znači pisanje, o daljnjim planovima za pisanje te njenim čitalačkim navikama.
 
Tribinu je osmislila i moderirat će je Ivona Bačelić Grgić, suradnica Knjižnice, pasionirana čitateljica, putopiskinja i blogerica.

RAZGOVORI UGODNI: Zoran Žmirić

1. Što bi poručio ljudima koji ne čitaju?

Što god im poručio, uzalud je. I ovako to neće pročitati.

2. Koju svoju knjigu najviše voliš? Kojoj bi se, nakon odmaka, vratio i doradio je, promijenio?

Najviše sam uživao dok sam pisao Putovanje desnom hemisferom. Ne bih ništa mijenjao, volim je takvu kakva jest, što za ostale knjige ne mogu reći. Svakoj sam nešto poželio doraditi i to odmah nakon što su izašle iz tiska.

3. Radiš li na novom projektu, o čemu se otprilike radi?

Radio bih kad bih se uspio odvojiti od PlayStationa.

4. Kakav ti je stav o „žicanju“ knjiga?

Nakon književne promocije priđe piscu njegov dugogodišnji prijatelj i pomisli: Sad će mi moj prijatelj pisac dati knjigu na poklon. Pisac kad je ugledao prijatelja, pomisli: Sad će moj prijatelj umjesto jedne, kupiti dvije knjige.

5. U kojem ti je smislu pisanje promijenilo život?

Pisanje me povezalo s gomilom kreativnih ljudi, teško bi mi bilo zamisliti da ih danas ne poznam.

6. Kad bi bilo ultimativno, čega bi se prije odrekao: glazbe ili književnosti?

Kao autor, glazbe. Lakše mi je ne svirati nego ne pisati. Iako ne mogu zamisliti da ne slušam glazbu, ona mi je važna i dok pišem.

7. Što te nervira kad pišeš?

Ništa. Kad osjetim da me nešto nervira dok pišem, ostavim se pisanja pa mu se vratim kad se smirim.