26.07.2021.

RAZGOVORI UGODNI: Đurđica Stuhlreiter

1. Upravo ste objavili novi roman “Subota”. O kakvom je djelu riječ i odakle inspiracija za temu kojom se bavite?
Riječ je o djelu koje se, između ostalog, bavi problemom demencije i odnosa prema  starosti u suvremenom svijetu. Pripremajući se za pisanje, pronašla sam podatke koji govore da će do 2050. godine od demencije u svijetu bolovati 115 milijuna ljudi, dok bi se u Hrvatskoj broj oboljelih do 2030. godine mogao popeti na 110 tisuća. Ovakvi alarmantni podatci motivirali su me da se da spomenutu problematiku pokušam sagledati sa stajališta književnosti. Dovoljno razloga za to našla sam i u činjenici da je sama starost u današnjem svijetu tretirana na neodgovarajući način, a stari ljudi prikazani s dosta predrasuda i na tipski način. Stoga u ovom romanu demencija predstavlja okvir kroz koji se pokušava promotriti problem starosti u današnjim životnim uvjetima. Na nju se uglavnom gleda kao na poraz, a život kojim žive starci ne odveć zanimljivim ili čak dosadnim.

Početna nakana, međutim, raslojila se i podijelila na više razina. U romanu se stoga prikazuju i odnosi unutar obitelji oboljele starice, propituju ustaljene vrijednosti i obrasci ponašanja. Na toj se razini govori o stvarnim situacijama u koje upadaju članovi obitelji koja živi sa starijom oosobom, posebice onom koja je oboljela od demencije. Premda takve situacije ponekad djeluju smiješno, zapravo ocrtavaju duboko narušene ljudske odnose i tretman starosti koji nije optimističan.

Posebice važnom razinom smatram prikaz drukčijeg život koji tinja ispod površine čestih epizoda zaboravnosti dementne starice. Taj se život otima uobičajenom poimanju i doživljavanju osjetilima ili stvarnosnim kriterijima. Uz pomoć neobičnih i nestvarnih likova, dementna starica kao poseban dar dobiva mogućnost da svoju zaboravnost pretvori u energiju koja zgodama iz njezine prošlosti daje drugu dimenziju. U ovom se dijelu isprepliće stvarno s fantastičnim, ostavljajući mjesta groteski kao jednom od mogućih pristupa realnosti.

Razina koja će zasigurno privući pažnju čitatelja jest ona na kojoj je naizgled mirna i dosadna starica prikazana kao lik koji krije mračnu tajnu vezanu uz gubitke vlastite djece i otmicu tuđe. Potraga za ključem, koja postaje Gretina opsesija, pokazat će da su dementne epizode koje izluđuju njezinu okolinu itekako utemeljene i otvoriti pitanje što je zapravo prava stvarnost – ono što vide svi ili ono za što znamo samo mi.

2. Objavili ste više knjiga za djecu i mlade s kojima ste osvojili književne nagrade, ali pišete i za odrasle. Što vam je draže?
Točno je da sam bavljenje književnošću započela pišući za djecu. Do sada sam objavila devet naslova za mlađu čitateljsku publiku, a svojim sam se knjigama obraćala i najmlađima jer sam autorica slikovnice, nešto starijima kroz knjige bajki i romane, ali i tinejdžerima za koje sam napisala zbirku priča o vršnjačkom nasilju. Dobitnica sam i dvaju književnih nagrada na području svaralaštva za djecu za romane te međunarodne nagrade za najbolju bajku. Oduvijek sam pisala i za odrasle, ali sam na tom području sve donedavno slabije objavljivala i to uglavnom pripovijetke i nešto poezije. Roman Subota treći je roman namijenjen odraslim čitateljima, i svi su objavljeni u protekle tri godine iako su nastali znatno ranije.

Dok sam objavljivala naslove samo za djecu često su me znali pitati zašto se ne okušam i u „ozbiljnoj“ književnosti, misleći pri tom na književnost za odraslu čitateljsku publiku. Inače, podjela književnosti na onu za djecu i onu za odrasle nije mi baš prihvatljiva, ali je istina da je često prisutna. Pri tom se ono što je napisano za djecu često nepravedno marginalizira te se na ovu vrstu književnosti gleda kao na svojevrsnu školu u kojoj je potrebno ispeći zanat pa, ako se u tome uspije, moguće je prionuti pisanju za stariju čitateljsku publiku.

Teško mi je odgovoriti je li mi draže pisati za djecu ili odrasle. Sve ovisi o temi koja me trenutno okupira te stajališta s kojeg joj je primjerenije pristupiti. Istina je da u posljednje vrijeme više pišem za odrasle, ali razlog tome nije nikakva odluka o promjeni načina bavljenja književnošću, već samo jedan od svjetova koji je u ovom trenutku izbio u prvi plan.

 3. Pišete li redovito ili kada Vas inspiracija ponese?
Bavljenje književnošću traži svojevrsnu disciplinu, ali ja nisam od onih koji pišu svakodnevno. Pišem onda kada mi se čini da imam što reći i, naravno, kada za to imam vremena. Spadam među one koji se književnošću mogu baviti samo kao hobijem dok im je posao nešto drugo. Imam sreću što mi je struka blisko vezana za knjigu jer predajem hrvatski jezik i književnost te tako povezujem i nadopunjujem svoje interese i obveze.

4. Kome prvo dajete rukopis na čitanje? Jeste li osjetljivi na kritike?
Za knjigu je najgore da čitatelje ostavi ravnodušnim ili da je uopće ne primijete. Stoga svaku kritiku smatram dobrodošlom jer mi se čak i ona loša čini boljim rješenjem od izostanka bilo kakve kritike. A da bi se preciznije odgovorilo na postavljeno pitanje treba reći da svako istupanje zahtijeva svojevrsnu hrabrost pa tako i istupanje na književnu scenu. Ako bih unaprijed razmišljala imam li dovoljno hrabrosti za govoriti o nekim temama, zacijelo ne bih otišla dalje od preispitivanja. U svakoj se knjizi daje najbolji dio sebe, otkriva se i ogoljuje. Tako nezaštićenom, svedenom na samog sebe, nije lako stajati pred nepoznatim čitateljem i očekivati reakciju. Uvijek je tu mnogo strepnje i nelagode, nade i očekivanja, a posebice kada je riječ o knjigama s provokativnom tematikom i pristupom koji je naglašeno groteskan i ne trpi skrivanje  bilo koje vrste.

Knjige na čitanje dajem onima za koje smatram da dijelimo zajedničke čitateljske interese ili slične poetske rukopise, ali na to se ne odlučujem lako. Svjesna sam sudbine knjige i činjenice da je moja samo dok je pišem. No, čim napišem posljednji redak i dam je nekome na čitanje, ona više nije moja. Tada je autor predaje drugima i sve nalikuje onome kada vlastito dijete u jednom trenutku puštamo da samo nastavi svoj život. I u tim situacijama strepimo i nepotrebno brinemo jer to što smo napisali više ne pripada samo nama. Drugi će je čitati i sudeći o njoj oblikovati po svom i tako joj nastavljati život.

5. Kakva ste čitateljica? Imate li omiljeni žanr, koji su Vaši autorski uzori?
Čitam sve što mi dođe pod ruku, knjige različitih žanrova, čak i nekoliko njih istovremeno. Podjednako volim i knjige za djecu, kao i one za odrasle, a osobito mi je draga poezija. Svakoj knjigu koju započnem čitati dajem šansu pa, čak ako mi se i učini nezanimljivom ili lošom, ne odustajem prije posljednje stranice.

Ponosna sam što je moj roman Subota objavljen kod nakladnika čije naslove iznimno cijenim kao čitateljica. Od brojnih knjiga ove nakladničke kuće iznimno me se dojmio roman Led Ulle_Lene Lundberg. Opis smrti koji roman sadrži jedan je od najimpresivnijih koji sam pročitala. Volim čitati djela Elfriede Jelinek, Herte Müller i Alena Mornštajnove, a od domaćih autora Julijanu Adamović, Karmelu Špoljarić i Zorana Ferića. Iako se divim mnogim književnim imenima, moram reći da kao autorica nemam posebnih uzora. Voljela bih ostati svoja i izgraditi vlastiti rukopis, a mislim da je to i najbolji put kojim treba kročiti.

Dok mnogi odrasli misle kako ne treba čitati knjige za mlade, ja sam redovita posjetiteljica dječjih odjela u knjižnicama te me veseli kada naiđem na naslova koji mogu preporučiti za čitanje pripadnicima mlađe generacije koji tek trebaju otkriti svoju najdražu knjigu.

6. Što biste poručili ljudima koji ne čitaju?

Često se ističe misao kako se danas malo čita te upravo time potkrepljuje stav o sudbini književnosti kojoj budućnost ne plete vijence. Mislim da nije uvijek tako jer se na tu činjenicu treba gledati u različitim kontekstima. Današnji čitatelji traže drukčije forme i teme, pristup koji će više biti prilagođen vremenu u kojem živimo i upravo stoga od književnosti traže veću osjetljivost za trenutak u kojem djelo nastaje. Možda u ponuđenim djelima čitatelji ne prepoznaju ono što od književnosti očekuju, a nemaju strpljenja beskonačno iščitavati i tražiti odgovore koje bi željeli naći. Pred piscima je zato ozbiljna zadaća da pokušaju ići u korak sa suvremenim čitateljima, ma koliki bio njihov broj. Dovoljna je i jedan jedini čitatelj da opravda postojanje napisanog jer se samo tako jamči život knjige.

No, ni pesimistične misli kako se malo čita, ako govorimo o općoj populaciji, nisu sasvim točne. Knjiga kao prvi masovni medij gubi bitku s novim i suvremenijim oblicima masovnog komuniciranja, ali to ne treba shvaćati na krivi način. Ona se mijenja i nastavlja komunicirati s možda manjim brojem čitatelja, ali zato ne gubi na važnosti i utjecaju. Oni koji je i dalje konzumiraju doživljavaju je sveobuhvatnije i ozbiljnije pa je u tom smislu njezin utjecaj možda još i veći. Nalazeći svoje mjesto u pomalo elitističkim krugovima istinskih čitatelja, književnost se nastavlja ostvarivati na svim razinama na kojima umjetničko djelo i inače egzistira. Stoga bih umjesto poruke onima koji ne čitaju, radije iskazala vjerovanje kako postoji knjiga pisana po mjeri baš svakog čovjeka i izrazila želju da svatko pronađe knjigu koja je namijenjena baš njemu. A kad se to dogodi, preobrazba u istinskog čitanja uopće nije nemoguća.

 

01.07.2021.

Što čitamo u srpnju?

Obiteljsku priču, o tajnama i traumama, gubicima i otmicama, za čije je razumijevanje potreban ključ koji stalno negdje izmiče ili dirljivu priču o dvojici braće blizanaca čiji život pogađa ratna tragedija s proganjajućim posljedicama.

Koji je vaš odbir za srpanj?

Đurđica Stuhlreiter u svome romanu "Subota" ne bavi se stereotipnim prikazom bolesti, premda itekako dodiruje teme disfunkcionalnosti obitelji nakon suočavanja s majčinom/puničinom/bakinom dijagnozom. Narušeni odnosi i groteskne situacije ionako svoje korijene vuku još otprije, da bi sada samo bile vidljiviji i intenzivniji.

Suvremeni kanadski klasik "Pod krošnjom naranče" zapaženog i nagrađivanog kanadskog autora Larryja Tremblaya intenzivno je književno iskustvo koje istodobno izaziva osjećaje bespomoćnosti, bijesa, tuge i empatije. Ovaj romaneskni pristup dječjoj traumi i njezinu dugoročnom utjecaju na odrasli život nagrađen je prestižnim nagradama, preveden na mnoge jezike u dvadesetak zemalja i adaptiran u jednu od najuspješnijih suvremenih kazališnih predstava na kanadskom području.


Subota / Đurđica Stuhlreiter

139,00 kn 125,10 kn

Sjećanja su uvijek rezultat preplitanja realnosti i mašte; percepcija događaja iz prošlosti, Koliko se god trudili biti objektivni, uvijek sadrži barem zrnce subjektivnosti zbog kojeg ih ne samo prezentiramo, nego uvijek i interpretiramo. Glavna junakinja romana, starica Greta, interpretaciju vlastite prošlosti nadograđuje i svojom bolešću, demencijom, pa su time pukotine između paralelne stvarnosti i one (navodno) prave još veće. Đurđica Stuhlreiter u svome romanu ne bavi se stereotipnim prikazom bolesti, premda itekako dodiruje teme disfunkcionalnosti obitelji nakon suočavanja s majčinom/puničinom/bakinom dijagnozom. Narušeni odnosi i groteskne situacije ionako svoje korijene vuku još otprije, da bi sada samo bile vidljiviji i intenzivniji. Greta će, pomognuta neobičnim, pa i nestvarnim likovima koji joj se pridružuju na tome putu, zaboravnost u primarnoj stvarnosti itekako nadoknaditi lucidnošću u onoj drugoj, paralelnoj.

Ponovo proživljavanje prošlosti suočavanje je s traumama i teretima od kojih se nemoguće potpuno očistiti, ali ih je barem moguće uobličiti. Na toj razini Subota postaje roman o tajnama i traumama, gubicima i otmicama, za čije je razumijevanje potreban ključ koji stalno negdje izmiče. U bljeskovima sjećanja, u zakucima podsvjesnog, u dijalozima s likovima koje je stvorila sama u svojoj mašti, glavna se junakinja pred čitateljem razotkriva do kraja, a povijest jedne bolesti postaje poviješću opsesija, boli i trauma, jer pronađeni ključ znači i otključavanje vrata koja se ranije nije imalo snage i hrabrosti otvoriti. Čitatelj nema razloga za brigu, njemu je ovdje ponuđeno nekoliko ključeva, a svaki od njih otvara jedna od vrata ovog kompleksnog romana.
Jagna Pogačnik


Pod krošnjom naranče / Larry Tremblay

129,00 kn 116,10 kn

Obiteljski voćnjak naranči mjesto je igre i tajnih razgovora dvojice dječaka, izgledom posve jednake braće blizanaca Ameda i Aziza. Iako se oko njih odvija dugogodišnji sukob dviju zaraćenih strana, braća dane provode dječački, u sigurnosti voćnjaka, u slozi i maštanju. Ali rat ne štedi nikoga, i dječaci postaju bolno svjesni njegovih razornih posljedica kad se pred njihove roditelje postavi nemoguć izbor – koji će od dvaju mladih života žrtvovati?

Suvremeni kanadski klasik zapaženog i nagrađivanog kanadskog autora Larryja Tremblaya intenzivno je književno iskustvo koje istodobno izaziva osjećaje bespomoćnosti, bijesa, tuge i empatije. Ovaj romaneskni pristup dječjoj traumi i njezinu dugoročnom utjecaju na odrasli život nagrađen je prestižnim nagradama, preveden na mnoge jezike u dvadesetak zemalja i adaptiran u jednu od najuspješnijih suvremenih kazališnih predstava na kanadskom području.

 

02.06.2021.

Što čitamo u lipnju?

Hipnotizirajuću priču o dvojici potpunih neznanaca okovanih snijegom. Otkačen irski misterij u kojem dablinski šarmer otkriva tajnu majčina nestanka. Mračnu ratnu priču o strastvenoj vezi primalje i nacističkog časnika. Što vam je najprimamljivije za prvi ljetni mjesec?

Težina snijega roman je koji fascinira poniranjem u dubinu ljudske psihe u izvanrednim okolnostima. Knjiga je to o dvojici potpunih neznanaca koji zapnu u kolibi okovanoj snježnim nanosima, a koja progovara o čovjekovoj izdržljivosti i nezaustavljivoj snazi prirode.

On je neobičan roman prepun tajni, nevjerojatno vješto obojen atmosferom jednoga tipičnog irskog ruralnog mjestašca. Na svakoj nas stranici ova začudna priča iznenađuje i oduševljava napetošću, humorom, nadnaravnim elementima.

Primalja je napet, gorak i mračan roman o ljubavi i patnji u kojem se jedno rađa iz drugoga. Izravna i brutalna, ova ratna priča govori o strastvenoj ljubavnoj vezi u vrtlogu rata kada su prijeđene sve granice, a vrijednost života svedena na goli opstanak.


Primalja / Katja Kettu

149,00 kn 134,10 kn

Na hladnom sjeveru Finske, u Petsamu, živi Primalja. Rođena u divljem braku i neprihvaćena od ostalih mještana, ta neugledna stara cura porađa žene u selu i liječi ih ljekovitim biljem. Kada u mjesto pristigne naočiti njemački časnik Johannes, Primalja se zaljubi na prvi pogled. Ponesena bezumnom i slijepom ljubavi, kreće za njim, ne pitajući se gdje uopće ide i što će ondje raditi. A trebala bi, jer rat je u punom jeku, a Johannes je nacist, sljedbenik Führera. Njihova se luda, strastvena, gotovo animalna veza ostvaruje u internacijskom logoru Titovka gdje i ona i on imaju povlaštene položaje. No stvari se ubrzo mijenjaju, na vidjelo izlaze mnoge strašne tajne koje će tu zabranjenu ljubav staviti na teške kušnje.

Primalja je napet, gorak i mračan roman o ljubavi i patnji u kojem se jedno rađa iz drugoga, ne ostavljajući čitatelju vremena za predah. Prepun brutalnosti i opisa surovih ratnih zbivanja, roman otvara važne teme ljubavi i egzistencije u vrtlogu rata kada su prijeđene sve granice, a vrijednost života svedena na goli opstanak.


Težina snijega / Christian Guay-Poliquin

139,00 kn 125,10 kn

U neimenovanom selu zima je posebno oštra – ceste i kuće zatrpane su snijegom, struje i benzina nema, a zalihe hrane sve su manje. Na vrhu brda, u verandi kuće izolirane od ostatka sela, žive starac Matthias i ranjeni mladić pronađen u strašnoj automobilskoj nesreći. Dogovor je bio sljedeći: Matthias će se brinuti za nemoćnog mladića, a zauzvrat će mu seljani donositi hranu, drva i lijekove te osigurati mjesto u minibusu kada se na proljeće otopi snijeg i krenu prema gradu. Zarobljeni neumoljivim vremenskim prilikama, dvojica stranaca prisiljeni su na suživot i na to da ovise jedan o drugome, a uvjeti postaju sve teži. Hoće li izdržati do proljeća?

Težina snijega roman je koji fascinira poniranjem u dubinu ljudske psihe u izvanrednim okolnostima. Djelo je to koje progovara o čovjekovoj izdržljivosti, neizbježnoj međuovisnosti ljudi te, povrh svega, o nezaustavljivoj snazi prirode.


On / Jess Kidd

139,00 kn 125,10 kn

U živopisno irsko mjestašce Mulderrig sedamdesetih godina stiže nepoznat, ali naočit dablinski šarmer duge kose, s cigaretom u ustima, i ne treba dugo da zapne za oko svima koji ondje obitavaju. Ali dok u mnogima svojom pojavom izaziva simpatije, u drugima budi tihu sumnju i nesavladiv nespokoj. Jer on nije došao turistički – on traži odgovore. Iako je odrastao u uvjerenju da je siroče, ostavljeno na stepenicama sirotišta, jedna anonimna poruka govori mu suprotno: majka ga nije napustila, već je netragom nestala, a mještani Mulderriga o tom nestanku znaju mnogo više no što su spremni priznati.

Neobičan i pun tajni, nevjerojatno vješto obojen atmosferom jednoga tipičnog irskog ruralnog mjestašca, On je roman koji na svakoj stranici iznenađuje i oduševljava napetošću, humorom, nadnaravnim elementima i takvom lakoćom pripovijedanja da je nemoguće ispustiti ga iz ruku. Jess Kidd ne treba propustiti čitati, riječ je o napetom misteriju, a njezino umijeće potvrđuju i oduševljeni čitatelji i kritika.

 

18.05.2021.

O čemu piše Afrika? Vodič kroz suvremene afričke autore

Kada razmišljamo o sljedećem štivu koje ćemo čitati, uglavnom posežemo za naslovima s anglosaksonskog područja, nešto rjeđe onog europskog, a gotovo nikada za onima afričkih autora. Velika pogreška! Afrika krije neka od najglasnijih spisateljskih imena današnjice koje itekako vrijedi čitati! O čemu pišu neotkriveni afrički književnici, otkrivamo u nastavku!

Chigozie Obioma

Chigozie Obioma podrijetlom je iz Nigerije, živio je na Cipru i u Turskoj, a danas predaje književnost i kreativno pisanje na Sveučilištu u Nebraski. Iza njega je nekoliko prestižnih književnih nagrada i priznanja, poput nagrade Oppenheimer te dvaju ulazaka u samo finale „Man Booker“ nagrade (2015., 2019.).

Na književnoj je sceni debitirao romanom Ribari (2016.) koji je naizgled priča o obitelji nigerijskih ribara, no donosi slojevitu priču o odrastanju, afričkoj svakodnevici i o tankoj granici između života i smrti. Orkestar manjina (2019.) njegov je drugi roman u kojem se dotaknuo pitanja ljubavi propitujući koliko je žrtve za ljubav previše. Kao i u debitantskom romanu, u Orkestru manjina ističe se njegov jezik te očaravajući prikaz afričke kulture, tradicija i vjerovanja. Obioma svojim djelima čitateljima širom otvara prozor u mističnu Afriku i raskošnu igbo kozmologiju.

Ondjaki

Ondjaki, pravog imena Ndalu de Almeida, mladi je angolski autor, a poput Obiome, i on je ovjenčan nizom književnih nagrada, poput „José Saramago“ (2013.) i „Jabuti“. Osim romana, kratkih priča te književnosti za mlade i djecu, Ondjaki iza sebe ima i nekoliko zbirki poezije i dramu.

Dobar dan, drugovi (2020.) jedan je od njegovih prvih romana o iskustvu odrastanja u ratnoj Angoli, ispripovijedan iz perspektive djeteta. Riječ je o šarmantnom i dirljivom romanu, ispisanom jednostavnim jezikom koji čitatelju pruža uvid u političku povijest Angole. Individualne priče angolskog stanovništva lajtmotiv su i romana Prozirni (2016.). Uz obilje tihe ironije i pregršt mašte, Ondjaki sjajno skicira šokantnu, ali i humorom prožetu sliku suvremene Luande sa svim njezinim radikalnim kontrastima. Ovaj je roman smatran nezaobilaznim uvidom u suvremenu afričku prozu.

 

06.05.2021.

Što čitamo u svibnju?

Vijetnamska obiteljsko-ratna priča, neriješeno ubojstvo na Kubi ili nestanak policijskog zapovjednika iz Domovinskog rata? Što birate kao svibanjsko štivo?

Nguyễn Phan Quế Mai vodi nas u Vijetnam: roman Planine pjevaju očaravajuća je priča o nepokolebljivoj snazi ljudskog duha, o ženama u vihoru rata koje ne znaju i ne smiju odustati… Njih će dvije, baka i unuka, učiniti sve da svoje voljene okupe oko razrušenog kućnog ognjišta…

Na drugom kraju svijeta čeka nas Mario Conde, poznati detektiv iz pera Leonarda Padure, koji je na posebnom zadatku. Pred Condeom je misterij ubojstva koje je počinjeno prije više od 40 godina na Hemingwayevu imanju. Zbogom, Hemingway donosi nam tako dašak Kube, ali i pikanterije iz Hemingwayeva života.

Gdje je nestao Kir roman je glumca , dramskog pisca i scenarista Elvisa Bošnjaka, koji je inspiraciju pronašao u stvarnom događaju. Josip Reihl-Kir bio je zapovjednik osječke policije 1991. godine kada je ubijen iz zasjede, a Bošnjak je odlučio ispraviti povijesnu nepravdu, upoznati nas s osobom kojoj je roman posvećen, i otkriti nam – gdje je nestao Kir.


Planine pjevajuNguyễn Phan Quế Mai 

149,00 kn 134,10 kn

Godina je 1972., a u Hanoiju bjesni rat. Djevojčica Guava i njezina baka pokušavaju umaknuti bombama dok čekaju da im se najmiliji vrate s bojišta. Kada baka počne unuci prepričavati svoj život, rasplete se dugačka i zamršena nit njezine sudbine, prepuna prepreka, patnje i ustrajnosti. Guava uviđa da je u članove njene obitelji duboko utisnut pečat vijetnamske trnovite povijesti: Velike gladi, zemljišne reforme i rata te da čovjek samo ljubavlju, oprostom i unutarnjom snagom može nadići sve nevolje i besmisao sukoba. Odlučne da pronađu ratom razbacanu obitelj i stanu na noge, baka i unuka ne zaziru ni od čega dok ne ispune svoj cilj…

Ispisan prekrasnim, liričnim stilom, roman Planine pjevaju otvara prozor u bogati vijetnamski svijet. Prepun opisa krajolika, polja riže, džungle, planina, mirisa juhe pho i wokova, zvukova prirode i žamora na ulicama, roman nas odvodi u nama daleku zemlju, upoznaje s Vijetnamcima i njihovom bolnom prošlošću. Planine pjevaju djelo je sa snažnom porukom o važnosti dobrote, nade i hrabrosti čak i u najmračnijim trenucima čovječanstva te je s razlogom višestruko nagrađivan i proglašen bestselerom.


Zbogom, Hemingway / Leonardo Padura

119,00 kn 107,10 kn

Kubanski istražitelj Mario Conde napustio je službu nakon godina rješavanja zahtjevnih slučajeva i odlučio se posvetiti pisanju. Jedan je od njegovih književnih uzora i Ernest Hemingway, prema kojemu gaji i divljenje i prezir – poglavito zbog raskalašenosti, pretjerana mačizma i odnosa spram drugih ljudi, a naročito Kubanaca. Jednoga dana na Hemingwayevu kubanskom imanju velika kiša na vidjelo izbaci ostatke tijela stare oko 40 godina, taman iz vremena piščeva boravka na Kubi. Conde ne uspijeva zatomiti znatiželju i kreće u još jednu opsežnu istragu ne bi li raskrinkao ubojicu, ali i rasvijetlio mnoge misterije u životu jednoga od najvećih svjetskih pisaca.

Zbogom, Hemingway jedan je u nizu kriminalističkih romana velikog Leonarda Padure, čiji je središnji lik kompleksni Mario Conde – aspirirajući umjetnik, ali i vješt istražitelj. Iako narativnom strukturom tipično kriminalističko štivo, ovaj je roman mnogo više od toga. Padurine rečenice otkrivaju čitave svjetove, a ocrtavaju dvije Kube – onu iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, s Hemingwayem u središtu, i onu suvremenu.  


Gdje je nestao Kir / Elvis Bošnjak

129,00 kn 116,10 kn

Roman Elvisa Bošnjaka Gdje je nestao Kir sastoji se od dvije pripovjedne linije koje naizmjence prate žrtvu i ubojicu. Pripovijedanje o žrtvi, Josipu Kiru, ide prema trenutku ubojstva, opisuje njegove zadnje dane i sate, dok ubojicu Marka Šutala pratimo od čina ubojstva, kroz faze bijega. Čitamo roman usisani u dva tunela koja se u jednom trenu kobno sastaju, e da bi se… opet sastali?

Portretirajući i kontrastirajući dva potpuno drugačija lika, njihove misije i logike, i skicirajući likove iz njihova neposredna okoliša, autor pripovijeda o vremenu početka rata u Slavoniji, i potiče da se svatko zapita što se zapravo dogodilo, jer značenja izmiču, sve do danas, premda je nesumnjivo da je ubojstvo iz zasjede, pogotovo policijskog načelnika na zadatku, dobro organizirani zločin.

Fikcionalizirajući, Elvis Bošnjak vodi nas kroz tunele na čijim se krajevima nazire svjetlo, istina, ona plemenitog kova, na koju se ne hvata hrđa. A istinu je teško ubiti, kao i Kira.

 

05.05.2021.

RAZGOVORI UGODNI: Elvis Bošnjak

1. Glumac, dramski pisac i scenarist, a od nedavno i romanopisac. Koja ti je od ovih "uloga" najdraža?

Uvijek mi je najdraža ona uloga na kojoj trenutno radim. Zabavljam se s onime što sam u tom trenutku, ostalog sebe bezdušno izdajem. Ne znam, možda se doimam razglobljeno, rasuto i u dijelovima, ali u onim rijetkim trenutcima kad razmišljam o tom višestrukom sebi ipak mi se čini kako sam jedinstvena ljudska nepogoda. Ali čovjek ne može shvatiti ni drugoga, a kamoli sebe? No, šalu na stranu, mislim da me to što sam glumac bitno određuje kao dramskog pisca i scenarista, a to što sam glumac, dramski pisac i scenarist sigurno me bitno određuje kao proznog pisca. Ja sva svoja lica odigram. Tako je i kad pišem prozu, sve odglumim. Ne, ne skakućem po sobi, igram u sebi, u nekom unutarnjem ritmu. Uvijek točno znam kako moja lica izgledaju, kako zabacuju kosu i…, itd.

2. Iza tebe je nekoliko filmskih scenarija i nagrađenih drama, a upravo ti je objavljen i prvi roman. Jesi li oduvijek želio napisati roman ili je ideja nastala spontano?

Pišem prozu odavno, ali je nisam objavljivao. Sve je to ostajalo na razini skice. Da, znao sam da ću jednom pisati romane. Sjećam se da mi je jedan redatelj nakon što je pogledao jednu moju dramu rekao: „A sad na roman!“ Rekao sam da nisam još spreman. Nisam čuo jezik. Znao sam da moram čuti svoj jezik da bih pisao roman. Eto, osluškivao sam ga tridesetak godina i konačno sam progovorio. Sad radim paralelno na trima romanima. Znam, zvuči strašno, ali u nekom trenutku jedan će se odvojiti, probiti atmosferu i onda ću ga morati hvatati.

3. Pored tvojih mnogobrojnih obaveza, ostaje li ti vremena za pisanje? Kad pišeš, svakodnevno ili kad uhvatiš slobodnog vremena?

Ako pišeš, kad uhvatiš slobodnog vremena nećeš pisati nikada. Pišem stalno, stalno sam u nekom procesu pisanja. Tako živim već trideset godina. Čovjek piše jer mora, da ne moram, ne bih pisao. Ono što ne moram pisati ne zanima me, pa to i ne pišem. Ja glumim i pišem, sve ostalo radim kad uhvatim slobodnog vremena. 

4. Što bi poručio ljudima koji ne čitaju?

Žao mi ih je. Mislim da ni jedna druga aktivnost ne pokreće tako ljudski um kao čitanje. Sva su ti čula aktivna, ali sve moraš aktivirati iz svoje mašte. Nitko od nas ne vidi istog Raskoljnikova, hrast pored koje prolazi Andrej Bolkonski u Ratu i miru za svakog je drukčiji. Okus hrane, baruta ili miris parfema svi osjećamo drukčije. Ja čujem jednu glazbu, a netko drugi drugu. Šuma je drukčija u mojoj i u nekoj drugoj glavi. To iskustvo tako je intenzivno, ono pokreće maštu u svim smjerovima. A sve na svijetu stvoreno ljudskom rukom plod je nečije mašte. Žao mi je što mladi ljudi malo čitaju. Imao sam kao voditelj glumačkog studija kazališta PlayDrama zanimljiva iskustva sa srednjoškolcima. Radili smo recimo godinu dana Hamleta. Napravili smo baš pravu, profesionalnu predstavu, u kojoj su oni svirali kompletnu glazbu. Mnogi od njih Hamleta nisu pročitali za lektiru. U početku im je to bio strani jezik. Prevodili smo to mjesecima na suvremeni govor, a onda smo se vraćali Shakespeareu. I onda su se zaljubili u Shakespearea. Znali su u svakom trenutku što govore. Mislim da klince u školama ne možemo samo tjerati da čitaju, trebamo ih učiti kako čitati. To zahtjeva i malo našeg truda.

5. I za kraj, kakav si kao čitatelj? Što najviše voliš čitati?

Moja su najveća ljubav klasici. Homer, Eshil, Sofoklo, Euripid, pa onda Shakespeare, Cervantes, Puškin, Gogolj, Tolstoj, Dostojevski, Čehov, dakle puno Rusa, pa malo Francuza, Voltaire, Hugo, Stendhal, pa Goethe, onda opet Rus, Harms, obožavam Harmsa, tog ludog klauna, koji je svoje šale platio životom, uvijek na put nosim jednu njegovu knjigu, pa onda klasici 20. stoljeća; Virginia Woolf, Pirandello, Camus, Faulkner, Grass, Marquez, Steinbeck, Hemingway, Šotola, Kundera, itd. Od suvremenih pisaca čitam najviše domaće autore. Jako volim Jergovića, Karakaša, Perišića, Olju Savičević i Dašu Drndić. Mislim da je to što je Daša napisala svjetska razina. Mislim i da je priča Naša žena Tanje Mravak svjetska razina. Kakva priča! Neka naši filmaši malo bace oko na tu priču, to bi mogao biti sjajan scenarij. Strana knjiga koja mi se jako dopala je Marx i lutka Maryam Madjidi. Volim poeziju u jeziku. Zadnja knjiga koju sam završio je Vošicki Marka Gregura. Odlična knjiga, baš onako zrelo napisana, lijepo teče. Pročitao sam je u tri dana. U nekoj drugoj kulturi ta knjiga bila bi važan događaj. O njoj je trebalo govoriti bar tri mjeseca u svim novinama. Ovako, no… što ćemo? Trenutno čitam Da mi je danas bilo ne susresti sebe Herte Muller. Dok je čitam, imam osjećaj da pijem neki jako gusti sok od višanja. Lijepim se za Hertu.

 

03.05.2021.

O čemu piše Azija? Vodič kroz suvremene azijske autore


Često prolazi ispod radara naših čitatelja, no Azija krije prave knjiške poslastice. Azijski autori nisu često objavljivani na našim prostorima, no u posljednjih su se nekoliko godina pojavila  na svjetskoj književnoj sceni zanimljiva imena vrijedna čitanja. O čemu pišu vrhunski neotkriveni azijski književnici otkrivamo u nastavku!
 
Južna Koreja: Molim te, pazi na mamu, Vegetarijanka, Ljudska djela

Dvije krajnosti karakteristike su Južne Koreje: tople obiteljske priče i poetika nasilja. Molim te, pazi na mamu (2012.) korejska je uspješnica prevedena na više od dvadeset jezika, prodana u milijunskim nakladama, a autorici Kyung sook-Shin priskrbila je i prestižnu „Man Asian Literary Prize“ (2012.) čime je upisana u povijest kao prva žena i Korejka koja je osvojila ovu nagradu. Molim te, pazi na mamu pruža uvid u korejsku obitelj i tradiciju, ali i donosi duboku i potresnu priču o majčinstvu te potvrđuje ono što smo oduvijek znali – gdje god da odeš, samo je jedna majka.

S druge pak strane, djela Han Kang bave se poetikom nasilja. U Vegetarijanki (2018.) dotakla se čežnje za napuštanjem vlastita tijela te kroz naizgled bezazlenu odluku mlade Yeong-hye da prestane jesti meso, Han Kang prodrla je u najtamnije dijelove ljudske duše i istovremeno oduševila i šokirala čitatelje i kritiku diljem svijeta. Ljudska djela, tematski posve drugačija od Vegetarijanke, smještena su u 1980. u Gwangju gdje je u tijeku studentski ustanak. Smrt 15-godišnjaka glavni je pokretač ovog romana, a Ljudska djela odlično su ispisana kolektivna povijest nasilja.

Kina: San sela Ding

Iako su u Kini njegova djela pretežito cenzurirana i/ili zabranjivana, djela Yana Liankea dosad su prevedena na više od trideset jezika. Nerijetko je i nominiran za prestižne književne nagrade poput „Man Asian Literary Prize“, a često se spominje i kao kandidat za Nobela.

San sela Ding napet je i potresan roman koji nosi tešku kritiku i osudu (suvremenog) društva. Lianke se uhvatio ukoštac s jednim od onih događaja kojih se povijest srami: San sela Ding progovara o stvarnoj epidemiji AIDS-a koja je poharala brojna kineska sela te ih izbrisala sa lice zemlje, a sve zbog pohlepe i ljudske (ne)moći. Riječ je o istovremeno briljantnom i potresnom štivu koje će vas vjerojatno ostaviti s grčem u želucu.

Japan: Profesorova omiljena jednadžba

Yoko Ogawa nezaobilazna je i nagrađivana japanska autorica čiji su romani redom uspješnice. Profesorova omiljena jednažba njezino je prvo djelo prevedeno na engleski jezik te roman koji joj je priskrbio svjetsku slavu. Ovjenčana je nizom književnih nagrada: „Yomiuri“, „Izumi Kyōka“ i „Tanizaki“, a u povijest nagrade „Akutagawa“ (1990.) upisana je kao najmlađa dobitnica te nagrade.

Za čitanje Profesorove omiljene jednadžbe nije vam potrebno napredno znanje matematike jer u romanu je riječ prije svega o prijateljstvu, ljudskosti i suosjećanju. Profesor je preživio prometnu nesreću bez većih posljedica, osim jedne – njegovo pamćenje sada traje samo osamdeset minuta stoga on iznova upoznaje nove-stare ljude i iskušava nova-stara iskustva. Oko matematike, brojeva i logike autorica je ispreplela predivnu toplu, ljudsku priču o važnosti dobrote i suosjećanja.

Oman: Nebeska tijela

Čitajući Nebeska tijela na trenutke će vam se činiti da ste zaista u Omanu: roman odlično dočarava obiteljsku intimu i iskričavu atmosferu krcatih arapskih kuća. U originalu napisana na arapskom, Nebeska tijela postigla su svjetski uspjeh prijevodom na engleski jezik. Prvi je to roman ijedne omanske autorice ikad preveden na engleski, ali i prvi arapski roman nagrađen prestižnom nagradom „Man Booker International“ (2019.).

Nebeska tijela tri su sestre: Mayya, Asma i Khawla,  koje iako žive u istom vremenu, žive potpuno različite živote. Roman nam otkriva tabue, omansku kulturu i povijest u obliku sočne obiteljske drame. Prožet je poezijom starih arapskih pjesnika, dijelovima koji su bili izazovni za prevoditeljicu, ali djelu daju dodatnu dimenziju, a čitatelju bolje razumijevanje jednog drugačijeg svijeta svakako vrijednog otkrivanja. Iako naizgled lokalan, vrijednosti i misli ovog romana mnogo su veće od granica jedne države.

Vijetnam: Na zemlji smo nakratko predivni, Planine pjevaju

Suvremena vijetnamska književnost gotovo i da ne postoji u hrvatskom prijevodu. Stoga nas uvijek ugodno iznenadi kad na policama ugledamo knjige koje nam otkrivaju i taj djelić svijeta kroz priče koje odišu poetikom iako teme crpe iz ratova, siromaštva i nesretnih osobnih sudbina.

Ocean Vuong mladi je američki pjesnik vijetnamskog podrijetla. Kritika je pohvalila njegovu zbirku pjesama Night Sky with Wounds, a Na zemlji smo nakratko predivni prvi mu je roman i već je oduševio čitatelje diljem svijeta. Mali Pas piše pismo nepismenoj majci, pismo koje ona neće nikada pročitati, a on joj otkriva brutalnu pričom o identitetu, odrastanju, muževnosti i ljubavi. Na zemlji smo nakratko predivni autobiografska je proza o svom podrijetlu i seksualnosti, o povijesti i emigriranju jedne obitelji iz Vijetnama u SAD te o životu radničke klase u zemlji obećanih snova, SAD-u.

Nguyễn Phan Quế Mai iza sebe ima već osam knjiga i okrunjena je svim prestižnim književnim nagradama u Vijetnamu. Planine pjevaju njezin je debitanski i prvi roman ispisan na engleskom jeziku koji bilježi vrtoglavi uspjeh. Priča nas vodi u ratom poharani Hanoi 1972. godine u kojem jedna baka i njena unuka traže spas od bombi. Njih će dvije, s rukom u ruci, proći kroz vihor rata tražeći svoje bližnje i otkriti nam snagu ljudskog duha, ustrajnosti i nade na putu do opstanka. Planine pjevaju dirljiva je, snažna i univerzalna priča koja zaustavlja dah.

 

22.04.2021.

Henina Apoteka

Već 25 godina naša mala apoteka izdaje lijekove za sve vaše probleme – od ljubavnih, obiteljskih, prijateljskih, egzistencijalnih... naše su knjige tu za vas. Povodom obilježavanja Noći knjige 2021. odlučili smo provjeriti koliko dobro poznajte naše knjige i njihova ljekovita svojstva. Zavirite u našu Apoteku i prepoznajte ljekovitu literaturu!

U nastavku pogledajte naše najpoznatije lijekove i njihove primjene!

INDIKACIJA nesigurnost, neutaživa glad za putovanjem i istraživanjem, osjećaj stagniranja
LIJEK Brat od leda / Alicia Kopf
NUSPOJAVE Najčešće nuspojave su početak novih hobija i ponovno prihvaćanje starih hobija. Nerijetko se javlja i želja za izlaskom iz komfort zone.

Kroz metaforu ledenih prostranstva Alicia Kopf progovorila je o obiteljskim i svakodnevnim problemima mlade umjetnice. Uz to, njezina je protagonistica opsjednuta ledom okovanim Zemljinim polovima te nas vodi na jedno neobično i zanimljivo putovanje.

INDIKACIJA osobni poraz, apatija, povratak u rodni grad, razočaranje
LIJEK Bivše stvari / Bruno Vieira Amaral
NUSPOJAVE Najčešće nuspojave su osjećaj utjehe, prepoznavanje likova oko sebe, više razumijevanja za ostale.

Ostavši bez posla te se rastavši od supruge, Bruno je prisiljen vratiti se u Barrio Ameliju k majci. Povratak u kvart u kojem je odrastao, a koji se ni nakon godina izbivanja nije promijenio, vraća mu u sjećanje sva mjesta i ljude s kojima je nekad provodio dane. Njih su uglavnom snašle teške sudbine, ali u Bruni izazivaju apatiju sve dok mu se na vratima ne pojavi Virgílio, kvartovski fotograf. Bruno V. Amaral u kratkim je crticama predstavio nevidljivu i važnu stranu Portugala, ljude koji žive na marginama.

INDIKACIJA narušeni obiteljski odnosi, majčinstvo, breme roditeljstva
LIJEK Molim te, pazi na mamu / Kyung sook-Shin
NUSPOJAVE Moguće nuspojave su plač i grižnja savjest zbog dosadašnjeg odnosa prema majci, spoznaja koliko je majka bitna u životu te zahvalnost na majci. U većini slučajeva završetak romana popraćen je pozivom ili odlaskom majci.

Kyung sook-Shin na 272 stranice opisala je sve osjećaje i postupke nas prema vlastitim majkama, ali i sažela kakav je osjećaj biti majkom. Nakon što im se majka (i supruga) izgubi na kolodvoru, dvoje djece i suprug promišljaju kako su tretirali ženu koja im je omogućila i više nego što su tražili te koliko je nezamjenjiva u njihovim životima.

 

INDIKACIJA otuđenost, neprilagođenost, neprihvaćenost u društvu, različitost od drugih
LIJEK Đuro Hodalica / Ante Tomić i Tomislav Torjanac
NUSPOJAVE Najčešće nuspojave su prihvaćanje različitosti i osjećaj samopouzdanja.

Đuro Hodalica maleni je čvorak koji se izgledom ne razlikuje od drugih ptica. No maleni je Đuro kao beba-ptić pretrpio traumu – pao je iz gnijezda i pukom srećom izbjegao kandže mačka x. Đuro je imao sreće taj dan, ali još danas ga muče posljedice – on je čvorak koji se boji visine! Ante Tomić u ovoj se ilustriranoj knjizi za djecu dotaknuo ozbiljnih problema: odnosa roditelja prema djeci te njihovih očekivanja te različitosti i neprihvaćanja od strane društva, a od malog Đure svi možemo učiti.

INDIKACIJA gubitak voljene osobe, depresija, suočavanje s traumom
LIJEK U svakom trenutku još smo živi / Tom Malmquist
NUSPOJAVE Najčešće nuspojave su osjećaj nelagode, drugačiji pogled na životnu situaciju, lakše nošenje s pretrpljenom traumom. Nerijetko se javlja i nada u bolje sutra te optimizam.

Tom, glavni junak ovog romana, proživljava najgori period svog života: netom nakon rođenja kćeri, njegova supruga umire od leukemije, a nedugo potom gubi i svog oca. Tom Malmquist prošao je kroz upravo to – osobnu tragediju ispisao je na jednostavan, a dojmljiv način. U svakom trenutku još smo živi posveta je vlastitoj boli i patnji.

INDIKACIJA razočaranost, zbunjenost, tjeskoba, ljutnja, apatija
LIJEK Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela / Elif Shafak
NUSPOJAVE Najčešće nuspojave su prihvaćanje negativnih osjećaja koji se javljaju svakodnevno, bolje razumijevanje vlastitih i tuđih emocija, osjećaj pripadnosti i bolje razumijevanje drugih.

U ovom je kratkom eseju Elif Shafak podijelila svoja razmišljanja o svijetu oko nas koji je danas više nego ikad bilježen nepravdom, a dok svi strahujemo od pandemije, zaboravljamo da i naše mentalno zdravlje trpi. Kako unatoč svim uznemirujućim osjećajima koji nas preplavljuju na dnevnoj bazi zadržati mentalno zdravlje, koje je jednako bitno kao i ono fizičko, promišlja Elif Shafak i pritom nas podsjeća da smo u ovome svi zajedno.

A pripremili smo i kratki kviz kako bismo provjerili vaše poznavanje naših lijekova! A oni najuspješniji i najsretniji među vama osvojit će knjigu po izboru!* smile

 

12.04.2021.

“Gdje je nestao Kir”: najava romana Elvisa Bošnjaka

Elvis Bošnjak, glumac, dramski pisac i scenarist, po prvi se puta okušao u formi romana, a njegov prvijenac Gdje je nestao Kir uskoro dolazi na police knjižara! (Objava romana planirana je za travanj 2021.)

Povodom skorog izlaska knjige, ugostili smo Elvisa Bošnjaka u našem uredu te nam je otkrio o čemu se radi i što možemo očekivati od njegovog prvog romana!

 

 

22.03.2021.

RAZGOVORI UGODNI: Franjo Janeš

1. Petlja je, kako saznajemo iz blurba, zapetljani roman, ali ništa manje nije zapetljan ni stvarni život. Gdje pronalaziš inspiraciju za pisanje? Kako je nastala Petlja?

Recept za inspiraciju zapravo je jednostavan: uzeti pola kile stvarnosti i ubaciti je u temeljac od pogledanih filmova i pročitanih knjiga, začiniti vlastitom osobnošću i pustiti da se lagano kuha u podsvijesti. Onda ide ključni dio koji mnogi zaborave: u pravom trenutku izvaditi (d)jelo iz lonca (mozak) te ga riječ po riječ servirati na tanjure (opipljivi zapisani oblik) u nadi da se nitko neće ispovraćati.

2. Dojmovi o Petlji i više su nego izvrsni, posebno je pohvaljena napetost u romanu koja raste iz poglavlja u poglavlje i traži od čitatelja da spoji točkice i dođe do konačnog rješenja. Od petero protagonista, čiju ti je priču bilo najzahtjevnije napisati?

Josipino poglavlje bilo mi je najzahtjevnije, tim više što je prvo pa mora odmah zgrabiti čitatelja. A trebalo se uživjeti u žensku, štoviše majčinsku perspektivu i paziti da njezin purgerski ne ispadne karikatura. Sve u svemu: tapkanje kroz mračnu šumu.

3. Iz tvog životopisa saznali smo da ti je glazba bitna u životu. Utječe li glazba i na tvoj književni izričaj? U stranice Petlje zalutalo je i nekoliko stihova... Luta li i književnost u tvoju glazbu?

Utječe u smislu da ono što pišem više podsjeća na rock nego na klasiku. A tu je i ona specifičnost glazbe da dobro podnosi ponavljanje, pa se trudim da kod onoga što napišem bude što više skrivenih slojeva i da se sa svakim čitanjem može otkriti nešto novo. A i književnost utječe na glazbu jer ne volim plitke, loše napisane tekstove. Čak i ako je melodija primarna, tekst mora biti dobar.

4. Profesor, književnik, glazbenik, biciklist... čime se još baviš u slobodno vrijeme?

Radom na sebi i učenjem svega onoga čemu nas ne uče u školi, npr. kako zacijeliti emocionalne traume i biti zadovoljan životom.

5. I za kraj, kakav si kao čitatelj? Što najradije čitaš?

Otvoren sam za sve, od klasika preko fantastike do samorazvoja. Kod beletristike preferiram dobru fabulu i brz tempo, ali volim kad se zalomi rečenica kod koje treba zastati i ponoviti je nekoliko puta. Trenutno čitam putopis o dalekim putovanjima biciklom i čekam dan kada ću se osobno otisnuti u jednu takvu priču.