03.03.2020.

RAZGOVORI UGODNI: Hrvoje Kovačević

1. Poznati ste i nagrađivani dječji pisac, ali pišete i za odrasle. Tko je zahvalnija publika?

Djeca su svakako iskrenija i otvorenija, kažu što misle i pitaju što god im padne na pamet. Osim toga, pisci za djecu češće su u prilici družiti se sa svojom publikom tijekom posjeta školama i dječjim odjelima knjižnica.

2. Izlazi vam novi roman. O čemu se radi i koliko je trajao rad na romanu?

Ministar u jezeru roman je u kojem sam ubio ministra zdravstva. Tijekom gužve koja slijedi dopuštam likovima da kažu što misle o politici i svemu ostalom. Usput je glavni junak prisiljen otkriti tko je to ministru gurnuo glavu u Jarun te je dovoljno dugo držao pod vodom. Roman je nastajao devet mjeseci, dakle nije se rodio prije vremena.

3. Što su za Vas idealni uvjeti za pisanje?

Idealno je kada cijeli dan mogu pisati samo ono što želim. Pri tome mi kućanski poslovi ili šetnja psa nisu problem, nego dobrodošla pauza. Problem su mi prekidi u kojima moram pisati naručene tekstove.

4. Čitate li svaki dan? Koji dio dana odvajate za druženje s knjigom?

Svaku večer oko dvadeset sati legnem s nekom knjigom i – uživam, bez obzira na to radi li se o knjizi koju iz nekog razloga moram pročitati ili o vlastitom izboru.

5. Koju biste poruku dali ljudima koji ne čitaju?

Preporučio bih im da pokušaju čitati. Lako je moguće da će im se svidjeti. Recimo, ne bi bilo loše da počnu s Ministrom u jezeru.

 

19.02.2020.

RAZGOVORI UGODNI: Ksenija Kušec

1. Tvoja biografija bilježi da si arhitektica, saksofonistica i spisateljica. Kako se nosiš s toliko umjetničkog u sebi? Što si od toga najviše, što te od tih „-ica“ najviše veseli?

Veseli me što mi sve moje '-ice' daju šire horizonte. Nisam ustrajala u jednoj struci, pa ponekad zavidim onima koji jesu, a opet, jako me raduje kad odem šusteru, a on mi počne pričat o motorističkim utrkama koje vozi i jazz koncertu na kojem je bio. Kad dođem svom zubaru, a iza vrata primijetim da mu se suši ronilačko odijelo. Volim kad su ljudi široki, kad nisu svedeni samo na jedan posao i kad znaju puno o umjetnosti i svijetu. Svoje pisanje smatram privilegijom, i tu me pak veseli da trajem. Ja sam spisateljica koja želi voziti avion.

2. Misliš li da su kod nas knjige skupe?

Skupoća je relativan pojam. Ne razumijem se u ekonomiju, niti u tržište, niti u bilo što ozbiljno kao što je poslovanje, ali mislim da si trebamo napraviti prioritete. Knjige su luksuz, i to mentalni luksuz. Znam ljude koji imaju mnogo novaca i ne kupuju knjige. Znam i one druge i treće i četvrte. Imam prijateljicu koja kupuje po desetak primjeraka jedne knjige kako bi imala za poklone. Na mojoj je promociji to napravila.  Ja kupujem one knjige koje želim iznova čitati. Kupujem i knjige prijatelja pisaca zato da dam podršku i njima i njihovim izdavačima.

3. Kakva si kao čitateljica? Izbirljiva? Kad odustaješ; odnosno, koliko nekom piscu daješ šansu?

Kao čitateljica sam zločesta. Nekad sam imala osjećaj obaveze da knjigu moram pročitati do kraja, kakva god ona bila. Onda sam pohađala radionicu scenarija i tamo sam naučila da ako te film ne obuzme, ne zahakla u radnju do desete minute, ćao! To je u scenariju deseta stranica teksta. Dakle, moraš mijenjati tih deset stranica sve dok ne postigneš cilj. Ne znam što zanat kaže za knjige, ali počela sam se isto tako ponašati kao čitateljica. Dajem im priliku oko dvadesetak stranica i onda odustajem.

4. Što ti misliš o „žicanju“ knjiga?

A, popustljiva sam. Kad me zažicaju, dam im. Bolje da i tako čitaju, nego nikako. Možda im je fora da baš od autora dobiju, možda im je to neka vrsta osobne pobjede, ma neka ih. Možda nakon užicane knjige odu po neku drugu u knjižaru. A možda je vlada, ili masoni…

5. Kakva je tvoja poruka onima koji ne čitaju?

Počnite s vicevima. To su najkraće forme u književnosti. I onda polako dalje. smile

 

13.02.2020.

Promocija knjige Andrije Škare

Izdavačka kuća HENA COM poziva vas u četvrtak, 20. veljače 2020., u 20:00 sati u Mali pogon Tvornice kulture, Šubićeva 2, Zagreb
na predstavljanje knjige Andrije Škare: Dva prsta iznad gležnja

Sudjeluju:
Đurđica Čilić

Marina Vujčić
Andrija Škare

Veselimo se vašem dolasku!
http://www.hena-com.hr

 
Promocija knjige Andrije Škare

12.02.2020.

Sri(je)dom knjige - Ksenija Kušec

Gošća nove književne tribine je Ksenija Kušec, arhitektica, saksofonistica i spisateljica. Na tribini ćemo je ugostiti u ulozi književnice za koju kažu da „zna kako se život pretvara u priču“.
 
Kušec je majstorica pisane riječi, njena su književna djela zrcalni prikaz realnog života i njeni likovi ne podliježu često nametnutom teroru sreće sadašnjosti i prikaza savršenog života prema van. Kako to kaže sama autorica o svojim knjigama „One su moja slika svijeta, ili su, slike mog svijeta.“
 
Na tribini će autorica otkriti kako se iz svijeta arhitekture i glazbe otisnula  u svijet književnosti i što ju je potaknulo na književno stvaralaštvo. Ispričat će nam o svojim književnim počecima i što je po njoj najveća prepreka za ulazak u svijet ozbiljne književnosti te kako doći  pod lupu izdavača, a onda (in)direktno i do šireg čitateljstva.
 
Također, autorica će nam otkriti koja je razlika između pisanja za djecu i mlade u odnosu na štivo za odrasle, kao i što je njezin izvor inspiracije.
Razgovarat će se i o tome što za autoricu znači pisanje, o daljnjim planovima za pisanje te njenim čitalačkim navikama.
 
Tribinu je osmislila i moderirat će je Ivona Bačelić Grgić, suradnica Knjižnice, pasionirana čitateljica, putopiskinja i blogerica.

 
Sri(je)dom knjige - Ksenija Kušec

11.02.2020.

RAZGOVORI UGODNI: Zoran Žmirić

1. Što bi poručio ljudima koji ne čitaju?

Što god im poručio, uzalud je. I ovako to neće pročitati.

2. Koju svoju knjigu najviše voliš? Kojoj bi se, nakon odmaka, vratio i doradio je, promijenio?

Najviše sam uživao dok sam pisao Putovanje desnom hemisferom. Ne bih ništa mijenjao, volim je takvu kakva jest, što za ostale knjige ne mogu reći. Svakoj sam nešto poželio doraditi i to odmah nakon što su izašle iz tiska.

3. Radiš li na novom projektu, o čemu se otprilike radi?

Radio bih kad bih se uspio odvojiti od PlayStationa.

4. Kakav ti je stav o „žicanju“ knjiga?

Nakon književne promocije priđe piscu njegov dugogodišnji prijatelj i pomisli: Sad će mi moj prijatelj pisac dati knjigu na poklon. Pisac kad je ugledao prijatelja, pomisli: Sad će moj prijatelj umjesto jedne, kupiti dvije knjige.

5. U kojem ti je smislu pisanje promijenilo život?

Pisanje me povezalo s gomilom kreativnih ljudi, teško bi mi bilo zamisliti da ih danas ne poznam.

6. Kad bi bilo ultimativno, čega bi se prije odrekao: glazbe ili književnosti?

Kao autor, glazbe. Lakše mi je ne svirati nego ne pisati. Iako ne mogu zamisliti da ne slušam glazbu, ona mi je važna i dok pišem.

7. Što te nervira kad pišeš?

Ništa. Kad osjetim da me nešto nervira dok pišem, ostavim se pisanja pa mu se vratim kad se smirim.

 

29.01.2020.

RAZGOVORI UGODNI: Andrija Škare

1. Andrija, izašao ti je upravo novi roman i svi smo dosta uzbuđeni, vjerujemo i ti. Koliko je trajao rad na njemu?

Dosta dugo. Rekao bih da je trajao 15 godina, a to bi istovremeno bila istina i ne bi bila baš potpuna istina. Naime, u nekom kopanju po starim dokumentima našao sam početak rukopisa starog desetak godina. Pročitao sam to i za razliku od gomile stvari koje sam pisao kad sam bio mlađi i koje smatram porodom od tmine, ovo mi se svidjelo. To me iznenadilo. I zaintrigiralo. Pomislio sam da bi imalo smisla nastaviti. I tako sam nakon desetak godina nastavio ideju koju sam već bio zaboravio. Roman bi sigurno izgledao drukčije da sam ga dovršio tada kada sam ga počeo, ali želim vjerovati da je ovako bolji nego što bi bio tada. Da to ne mislim, ne bih ga ni išao dovršavati.

2. Naslovnica tvog novog romana „Dva prsta iznad gležnja“ zaista je zanimljiva i posebna. Koja priča stoji iza nje?

Na naslovnicama svih mojih prethodnih knjiga (osim prve) su slike mladih hrvatskih likovnih umjetnika. Neke su rađene baš za naslovnicu (Stipan Tadić za Slušaj me), kod drugih (Zlatan Vehabović, Tea Jurišić) sam vidio neki već postojeći rad i odmah ga povezao sa svojim pisanjem. Tako je bilo i ovaj put. Slika koju je naslikala Maja Bachler, ustvari njezin autoportret, mi je bila toliko upečatljiva i na toliko se razina povezuje sa sadržajem knjige da mi se, čim sam je vidio, nametnula kao najbolji izbor za naslovnicu, možda i jedini moguć.  Silno sam zahvalan Maji što je pristala ustupiti sliku za naslovnicu isto kao što sam zahvalan i Tei, Stipanu i Zlatanu, a inače mislim da mladi pisci i mladi slikari imaju mnogo toga zajedničkog i da je ovakav vid suradnje nešto najprirodnije. Zašto se to ne događa češće, ne znam.

3. Znamo da ti je glazba važan dio života, pa i pisanja. Slušaš li glazbu dok pišeš? Što slušaš?

Nekad sam slušao glazbu dok sam pisao, sada više ne. Dekoncentrira me jer ne želim da mi glazba bude pozadina, želim joj se posvetiti, slušati je kako treba. Često pišem u kafićima blizu kuće pa sam tamo osuđen na glazbeni ukus konobara. U trenutku kada prestanem primjećivati što svira u kafiću znam da sam uronio u tekst onoliko koliko je to meni uopće moguće. Trudim se ostati ondje koliko god mogu, ali ma koliko ronjenje bilo ugodno nije uvijek lako zadržavati dah.

4. Kome prvo daješ rukopis na čitanje?

Rukopis u principu na čitanje prvo dajem svojoj partnerici Ivani, ali postoje i izuzeci od tog principa. Imam krug bližih ljudi, dobrih prijatelja koji su istovremeno iskusni, pažljivi i kritični čitatelji u koje imam povjerenje. Mislim da sam blagoslovljen takvim društvom.

5. Kakav si kao čitatelj? Što ti je važno pri odabiru iduće knjige za čitanje?

Kao čitatelj sam pohlepan i nestrpljiv. Volio bih da sam u stanju više učiti od pisaca koje volim i cijenim, a da manje jurim za radnjom ili čak ne za radnjom, za onim užitkom koji ne možete dobiti ni od čega drugoga, samo od čitanja dobre književnosti. Pri odabiru iduće knjige za čitanje najveći utjecaj imaju okolnosti. Volio bih pročitati dvije ili tri knjige tjedno, ali često to spadne na samo jednu ili čak manje (postoje i ti tužni tjedni, da) pa kako je vremena sve manje, a obaveza sve više tu famoznu sljedeću knjigu sve češće nekako manje biram sam, a više je nameću okolnosti, od onoga što moram pročitati zbog posla, preko onoga što sam kupio ili posudio ili mi je netko dao pa do onih knjiga za koje ni sam nisam siguran kako su se našle u mojim rukama. Te znaju biti odlične.

 

28.01.2020.

INTERVJU - Elif Shafak i Jonny Geller “Slijedite svoju priču”

Elif Shafak u Londonu je gostovala na jednome od spisateljskih tečajeva i pritom razgovarala sa svojim književnim agentom Jonnyjem Gellerom. Polaznici tečaja mogli su čuti njihova iskustva, stavove, mišljenja, razmatranja i savjete o različitim temama koje se tiču pisanja i koje stoje iza njihova dugogodišnjeg rada. Donosimo nekoliko zanimljivih opaski autorice koje je za Curtis Brown Creative prenijela jedna od polaznica tečaja.

O počecima:

Počela sam pisati jako mlada. Bilo mi je otprilike osam godina kada sam počela pisati u dnevnicima. Smatrala sam da je stvarni život dosadan, pa sam koristila svoju maštu. [...] Ne postoji jedinstvena formula ili pravi put za postajanje romanopiscem. Kada sam počela pisati, nisam ni razmišljala o takvoj mogućnosti; pisala sam jer sam u srcu znala da je to ono što moram raditi. Piscima vjernost prema priči mora biti na prvome mjestu.

O istraživanju:

Kada pišem, mnogo istražujem i shvaćam to vrlo ozbiljno. Pročitat ću sve, uključujući mnoštvo nefikcionalnih i znanstvenih radova. Istražujem za sebe, ne za knjigu i jasno mi je da sve što saznam ili naučim neće ući u roman, naprosto želim imati samopouzdanje. Kada zaključim da sam dovoljno istražila, tada mogu poletjeti. Znanje nam je itekako potrebno, ali na kraju ipak pišemo emocijom.

O stvaranju zapleta:

Dva su pristupa pisanju. Prvi je „inženjerski“ pristup, matematički, usmjeren je na strukturu. Pisci koji se vode ovim pristupom žele znati sve što će se dogoditi i prije nego što počnu pisati. Drugi je pristup naprosto slijediti svoje instinkte. Oduvijek sam se osjećala bližom potonjemu. Prvi mi je instinkt pisati o tišinama, o tabuima: seksualnim, političkim, kulturalnim...

O procesu pisanja:

Kada pišem, ne čitam druge romane, važno mi je ne izgubiti jasnoću pripovjednoga glasa. Čitam doduše poeziju i slušam glazbu. Poslušat ću istu pjesmu sedamdeset ili osamdeset puta. Ne volim pisati u posvemašnjoj tišini, volim zvuke grada, prometa i psovki. Često ću poslušati i glasni, agresivni heavy metal.

O uređivanju i urednicima:

Tijekom pisanja uvijek idem naprijed-natrag. Volim ne znati što će se dogoditi u deset stranica teksta. Volim kada me likovi iznenade, kada vode vlastiti život. Brišem pa dodajem. Znati što izbrisati jednako je važno kao znati što napisati. Važno je i znati kada potražiti uredničku pomoć. Podijelite tekst s onima čije vam je mišljenje važno, to može biti vaš agent, vaš urednik ili netko kome vjerujete. Povratna informacija može ponekad i vratiti vjeru u zanat.

O jeziku:

Pisanje na engleskom za mene je bio prijelomni trenutak u životu. Nisam odrasla kao dvojezično dijete i volim putovati između jezika. Pisanje na turskome za mene je više emocionalno, a pisanje na engleskome „cerebralno“ – daje mi potrebnu kognitivnu distancu da bih razriješila neke stvari. [...] Smatram da humor, ironija i satira bolje funkcioniraju na engleskom, dok je u turskome lakše biti emotivan.

O 10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu:

Ideja je došla s mnogo različitih mjesta. Groblje samotnika stvarno je groblje u Istanbulu: seksualni radnici, oboljeli od AIDS-a, članovi LGBTIQ-zajednice – svi su tamo pokopani i svi su me zanimali. Godinama sam pretraživala i izrezivala novinske napise o groblju. Potom sam čitala o neuroznanosti i naletjela sam na rad koji kaže da mozak može misliti još minutama nakon što srce prestane kucati i to me fasciniralo. Sve se nakon toga posložilo, kao kolaž.

O tome kako biti pisac:

Ako smo pisci, onda smo i čitatelji. Ne ostaje u jednoj zoni, budite znatiželjni pojedinci – pisci povijesne fikcije ne bi trebali čitati samo povijesne romane. Ako me zainteresira, nastavit ću čitati – važno je imati eklektični popis literature. Pisci moraju biti i dobri slušatelji. Slušajte sleng ili kako ljudi govore kad su ljuti i kad viču. Važno je biti u kontaktu s različitim ljudima. Zato su važni gradovi i zato su važna putovanja.

O identitetu:

Kada je London postao mojim domom, osjećala sam se slobodno i kao spisateljica i kao žena. Svi imamo nekoliko identiteta i mjesta kojima pripadamo. Vjerujem da sam građanka svijeta. Imam nekoliko domovina. Uvijek će me privlačiti Istanbul, ali ne zanima me samo to. Svi sadržimo određene višestrukosti. Kada ste spisateljica, izdavači će uvijek željeti znati vašu nišu i uvijek će htjeti probiti te vaše granice. Ne želim biti poznata kao turski pisac ili kao ženski turski pisac. Želim biti poznata kao spisateljica.

O povratku određenim temama:

Oduvijek su me više zanimale priče pripadnika manjina, možda zato što je i moja priča takva. Ne volim pisanje koje teži nekoga nešto naučiti, smatram to arogantnim i smatram da oštećuje umjetnost. Roman nije mjesto gdje treba biti didaktičan. Uvidjela sam da mi se stil, glas i ritam mijenjaju sa svakim romanom. Svaka knjiga treba vlastiti glas. Slijedite svoju priču.

 

Više o tome, uključujući i što o istim temama misli njezin urednik, možete, na engleskome jeziku, pročitati na poveznici:

https://www.curtisbrowncreative.co.uk/elif-shafak-and-jonny-geller-interview/

 

22.01.2020.

Promocija knjige Igora Rajkija

Izdavačka kuća HENA COM poziva vas u srijedu, 29. siječnja 2020., u 19:00 sati u caffe bar/club Botaničar, Trg Marka Marulića 6, Zagreb

na predstavljanje knjige Igor Rajki: Drhtajništvo

Sudjeluju:

Igor Rajki
Tomislav Brlek
Marina Vujčić
Patricija Horvat
Sreten Mokrović

 

Veselimo se vašem dolasku!
http://www.hena-com.hr

 
Promocija knjige Igora Rajkija

14.12.2019.

Promocija knjige Zijaha A. Sokolovića

Izdavačka kuća HENA COM poziva vas u srijedu, 18. prosinca 2019., u 18:30 sati u Vinyl bar&bar, Bogovićeva 3, Zagreb
na predstavljanje knjige Zijah A. Sokolović: CABAres, CABArei
 

Sudjeluju:
Zijah A. Sokolović, autor
Marina Vujčić, urednica


Veselimo se vašem dolasku!
http://www.hena-com.hr

 
Promocija knjige Zijaha A. Sokolovića

25.11.2019.

Guzel Jahina, autorica romana Zulejha otvara oči i Volgina djeca dolazi u Pulu i Zagreb

S veseljem najavljujemo dolazak ruske spisateljice Guzel Jahine.

U Puli će gostovati na Sa(n)jam knjige u Istri, gdje će 12. prosinca 2019. promovirati svoj novi roman „Volgina djeca“. Potom će gostovati u Zagrebu i 13. prosinca u 19 sati promovirati romane „Zulejha otvara oči“ i „Volgina djeca“ u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Dođite, pitajte autoricu sve što vas zanima i otiđite kući s potpisanim primjercima.

 
Guzel Jahina, autorica romana Zulejha otvara oči i Volgina djeca dolazi u Pulu i Zagreb