RAZGOVORI UGODNI: Ksenija Kušec
1. Tvoja biografija bilježi da si arhitektica, saksofonistica i spisateljica. Kako se nosiš s toliko umjetničkog u sebi? Što si od toga najviše, što te od tih „-ica“ najviše veseli?
Veseli me što mi sve moje '-ice' daju šire horizonte. Nisam ustrajala u jednoj struci, pa ponekad zavidim onima koji jesu, a opet, jako me raduje kad odem šusteru, a on mi počne pričat o motorističkim utrkama koje vozi i jazz koncertu na kojem je bio. Kad dođem svom zubaru, a iza vrata primijetim da mu se suši ronilačko odijelo. Volim kad su ljudi široki, kad nisu svedeni samo na jedan posao i kad znaju puno o umjetnosti i svijetu. Svoje pisanje smatram privilegijom, i tu me pak veseli da trajem. Ja sam spisateljica koja želi voziti avion.
2. Misliš li da su kod nas knjige skupe?
Skupoća je relativan pojam. Ne razumijem se u ekonomiju, niti u tržište, niti u bilo što ozbiljno kao što je poslovanje, ali mislim da si trebamo napraviti prioritete. Knjige su luksuz, i to mentalni luksuz. Znam ljude koji imaju mnogo novaca i ne kupuju knjige. Znam i one druge i treće i četvrte. Imam prijateljicu koja kupuje po desetak primjeraka jedne knjige kako bi imala za poklone. Na mojoj je promociji to napravila. Ja kupujem one knjige koje želim iznova čitati. Kupujem i knjige prijatelja pisaca zato da dam podršku i njima i njihovim izdavačima.
3. Kakva si kao čitateljica? Izbirljiva? Kad odustaješ; odnosno, koliko nekom piscu daješ šansu?
Kao čitateljica sam zločesta. Nekad sam imala osjećaj obaveze da knjigu moram pročitati do kraja, kakva god ona bila. Onda sam pohađala radionicu scenarija i tamo sam naučila da ako te film ne obuzme, ne zahakla u radnju do desete minute, ćao! To je u scenariju deseta stranica teksta. Dakle, moraš mijenjati tih deset stranica sve dok ne postigneš cilj. Ne znam što zanat kaže za knjige, ali počela sam se isto tako ponašati kao čitateljica. Dajem im priliku oko dvadesetak stranica i onda odustajem.
4. Što ti misliš o „žicanju“ knjiga?
A, popustljiva sam. Kad me zažicaju, dam im. Bolje da i tako čitaju, nego nikako. Možda im je fora da baš od autora dobiju, možda im je to neka vrsta osobne pobjede, ma neka ih. Možda nakon užicane knjige odu po neku drugu u knjižaru. A možda je vlada, ili masoni…
5. Kakva je tvoja poruka onima koji ne čitaju?
Počnite s vicevima. To su najkraće forme u književnosti. I onda polako dalje.