Prevođenje iznutra i izvana: Jagna Pogačnik

Prevođenje je kreativan posao u kojem prevodeći, nanovo, skupa s autorom pišete knjigu na drugom jeziku.

Kada ste se i kako odlučili prevoditi sa slovenskog? Koji su izazovi s kojima se susrećete prilikom prevođenja i kako se nosite s njima?
Prevoditi sam počela još za vrijeme studija; ja sam generacija „na razmeđu“ koja je upisala jugoslavistiku,  a diplomirala kroatistiku i južnoslavenske književnosti, tako da su mi slovenski jezik i književnost bili obavezni kolegiji. Kako obiteljski imam veze sa Slovenijom, slovenskim jezikom i slovenskom književnošću, iako se kod mene doma nije govorilo slovenski, meni, a i mojim prvim urednicima u studentskim časopisima, učinilo se logičnim da se u tome okušam.

Iznimno mi je stalo u svemu što radim staviti fokus upravo na književnosti iz susjedstva.

Nakon što sam dva puta otišla u ljetnu školu slovenskog jezika, književnosti i kulture u Ljubljani, doista sam se u to i upustila. Kako to nije moj jedini posao, najveći izazov s kojim se nosim jest pronalazak vremena za prevođenje, zbog čega ponekad moram neke prijevode i odbiti. Drugi je izazov nagovoriti nakladnike da objave knjigu slovenskog autora koja mi se svidjela, i kako je, nakon što izađe, učiniti vidljivom, jer riječ je o književnosti koja se lako „izgubi“ među svim tim velikim uspješnicama i jezicima, a iznimno mi je stalo u svemu što radim staviti fokus upravo na književnosti iz susjedstva.

Djelujete kao freelancer, pa nas zanima kako usklađujete mnogobrojne svoje aktivnosti sa zahtjevnom ulogom prevoditeljice?
Zapravo jako dobro, svi koji djeluju kao freelanceri znaju da je glavni preduvjet opstanka i preživljavanja dobra organizacija i planiranje. Imam neke stalne obaveze za medije s kojima surađujem, prema njima usklađujem sve ostalo, pa i prevođenje. Znam unaprijed godinu-dvije koji su mi dogovoreni prijevodi za koje sam dobila potpore i za koje imam ugovore s nakladnicima i rasporedim si vrijeme. Prevodim uglavnom popodne i navečer, kad završim druge obaveze, kad je baš frka da se nešto završi, onda i češće. Dosta prevodim ljeti, dok sam na moru i kad je drugih obaveza manje, i u tome baš uživam jer nisam tip osobe koja može ne raditi baš ništa duže od tjedan dana. Smiruje me kad si odredim neku optimalnu dnevnu normu i od toga uglavnom ne odustajem.

Koje vrste tekstova najviše volite prevoditi, i postoji li određeni žanr ili tema koja vam je posebno bliska?
Nekad sam prevodila sve što mi se nudilo, osim poezije. Prevodila sam dosta esejistike i publicistike, drame i radiodrame, priručnike, čak i jednu kuharicu, danas to činim rjeđe i fokusirala sam se na suvremenu slovensku prozu.

I inače izabirem knjige koje su bliske mom književnom ukusu jer je tada i prevođenje veći izazov i užitak. Ta se sinergija dogodila i s romanom „Agni“ Boruta Kraševca.

Nju i inače pratim i čitam i drago mi je kad prevedem neku knjigu u kojoj sam prije uživala kao čitateljica i kritičarka. Imam i neke svoje stalne pisce, a jedan od njih je svakako Andrej Blatnik, njegove sam kratke priče prevodila još na samim početcima, mislim da je to bio i prvi književni prijevod. Bliska mi je njegova poetika, pa se nekako pratimo i razvijamo zajedno. I inače izabirem knjige koje su bliske mom književnom ukusu jer je tada i prevođenje veći izazov i užitak. Ta se sinergija dogodila i s romanom „Agni“ Boruta Kraševca, iako ga nisam predložila sama, nego vaša urednica Nermina Husković. Ima, naravno, i drukčijih slučajeva, kad knjiga koju prevodite jednostavno nije vaš cup of tea, osobno mi je onda puno teže i ide sporije jer volim potpuno uroniti u tekst koji prevodim, ali ima nešto i u profesionalizmu koji tada odradi svoje.

Kao kritičarka, kako vaša iskustva u kritici književnosti utječu na vaš rad kao prevoditeljice, i obrnuto?
Naučila sam živjeti u više uloga, kritičarka je ta koja dolazi prije prevoditeljice, pa na neki način ona odabire knjige koje prevoditeljica predloži nakladnicima. U samoj fazi prevođenja teksta kritičarka se smiri pa i kad pomisli da je nešto u tekstu možda loše ili višak, zna da tu ne može ništa, osim gunđati u sebi, ali pokuša pronaći najbolja rješenja u onome što može – vlastitom prijevodu. Divno je kad je preda mnom knjiga s kojom su sretne i zadovoljne i kritičarka i prevoditeljica, onda mi prevođenje doista dođe kao odmor i utočište od ostalih obaveza.

Naučila sam živjeti u više uloga, kritičarka je ta koja dolazi prije prevoditeljice, pa na neki način ona odabire knjige koje prevoditeljica predloži nakladnicima.

U posljednje vrijeme pri izboru prijevoda nastojim baš to postići.

Kako održavate balans između očuvanja autentičnosti izvornog teksta i prilagođavanja prevedenog teksta ciljnoj publici?
Izvorni tekst mora ostati autentičan u prijevodu – stilom, glasom, tonom, značenjem... To je prvo što se trudim ne izgubiti, odnosno postaviti u prijevodu, no premda mnogi misle da je lako prevoditi sa „sličnog“ jezika, upravo to predstavlja veliki rizik i nije nimalo lako. U sličnosti je vrlo lako napraviti pogrešku. Prevođenje je kreativan posao u kojem prevodeći, nanovo, skupa s autorom pišete knjigu na drugom jeziku.

Izvorni tekst mora ostati autentičan u prijevodu – stilom, glasom, tonom, značenjem...

Naravno da je morate prilagoditi publici u drugoj sredini, dubinski razumjeti aspekte teksta koji su vezani uz način života, običaje, način izražavanja, fraze, lokacije originalnog teksta i potom pronaći kreativna rješenja da se ništa ne izgubi od originala, a sve funkcionira u prijevodu. To je najteži dio i zapravo je dosta važna pripremna faza, čitanje onoga što ćete prevoditi i detektiranje i promišljanje o takvim tricky mjestima u tekstu prije nego u prijevod krenete.

Koji su vaši omiljeni alati ili resursi koje koristite u procesu prevođenja?
Nemam neke posebne i neću biti jako originalna ako kažem da su dio alata moje znanje  i iskustvo, potom klasični rječnici, e-rječnici, osobito frazeološki rječnici i rječnici sinonima, ponekad i kolegice i kolege, prijatelji iz Slovenije i sami pisci koje prevodim jer većinu njih poznajem, pa možemo komentirati neka sporna mjesta.

Kako pristupate specifičnostima kulturnog konteksta kad prevodite tekstove, posebno kad je riječ o dijalektima, humoru ili drugim referencama koje mogu biti specifične za slovensku kulturu?
Slovenska i hrvatska kultura bliske su, geografski blizu i dijele zajedničku prošlost, pa takvih slučajeva nema toliko kao u prevođenju s nekih drugih jezika. Kada ih ima, kad je riječ o slengu ili dijalektu, trudim se pronaći adekvatnu varijantu, koja nije samo „tehnička“ nego na hrvatskom izaziva isti učinak i ima isto značenje. Humor nastojim učiniti smiješnim na hrvatskom, ako je nešto posve specifično, a ne može se pronaći adekvatna zamjena, posegnem za fusnotom, iako što manje to bolje.  Ono što me plaši jest to što mi se čini da će mlađim generacijama neke reference iz kulture susjeda biti sve manje razumljive i shvaćene kao specifičnosti, pa će biti potrebno sve više fusnota. No to već izlazi van dosega ovog pitanja.

Vjerujemo da Vam je vrijeme najveći problem, kako se nosite s rokovima koji su ipak striktno zadani i mogu se teško mijenjati?
To sam već dijelom i odgovorila, vremena je uvijek premalo za sve što bismo htjeli. Zasad je sve u dobroj organizaciji, privilegiji da mogu raditi od doma, u bilo koje vrijeme, a nešto i u tome da sam s godinama shvatila kako odrediti prioritete i kako reći ne, pregovarati oko rokova ili preporučiti nekog od kolegica i kolega kad je neizvedivo. Stalo mi je da neke knjige iz slovenske književnosti budu prevedene, prevodila ih ja ili netko drugi. Veseli me što u posljednje vrijeme ima mlađih kolegica i kolega koji se bave prevođenjem sa slovenskog jezika, u jednom se trenutku činilo da tu imamo problem.

Vremena je uvijek premalo za sve što bismo htjeli.

To prije svega treba zahvaliti Aniti Peti Stantić, koja se kao sveučilišna profesorica, mentorica, sjajna prevoditeljica sa slovenskog i moja draga kolegica, ponekad i suprevoditeljica, iznimno oko toga angažira. 

Je li Vam bilo potrebno usavršavanje u polju prevođenja i koji su vam prevoditeljski uzori?
Osim studija, ljetnih škola jezika, permanentno usavršavanje stiče se neprestanim čitanjem – na jeziku s kojega prevodite i na koji prevodite. Što se uzora tiče, mnoge bih naše vrhunske prevoditelje mogla spomenuti, ali i slučajno propustiti, pa ću ostati u svojoj niši, slovenske književnosti, i spomenuti pokojnu Mirjanu Hećimović, koja je prevela brojne važne slovenske pisce i na čije smo se prijevode mi mlađi mogli nasloniti.  

Kako biste opisali vašu suradnju s autorima ili izdavačima tijekom procesa prevođenja, i postoje li posebni izazovi ili trenuci koje biste željeli podijeliti?
Suradnja je zaista dobra, jedan je od razloga i u tome što Slovenija i njezina Javna agencija za knjigu brinu o prijevodima svojih pisaca u inozemstvu, postoje razni natječaji i nakladnici s kojima surađujem tako mogu računati na financijske potpore za prijevod i tisak. Time je i prevoditeljica mirnija i zadovoljnija jer unaprijed zna da će biti sasvim solidno plaćena i da će honorar biti isplaćen. S autorima je suradnja uvijek bila odlična, ako ih trebate, uvijek su tu, tako sam osvijestila koliko su autorima zaista važni prijevodi i koliko su se spremni oko njih angažirati. Što bih htjela podijeliti? Pa eto, vratimo se na Blatnika. Upoznali smo se preko prijevoda njegove proze, da bi me 2022. godine, kad je bio autor u fokusu na Vilenici (slovenski međunarodni književni festival – evo tip reference gdje prevoditelj treba objasniti!), pozvao da napišem duži tekst o njegovu kompletnom opusu koji je objavljen u publikaciji festivala, pa potom kao pogovor njemačkog izdanja njegova romana Trg osvoboditve. A taj njegov roman upravo prevodim. Očekivalo bi se da će takav tekst pisati netko od slovenskih kritičara_ki i zato mi je to baš veliko priznanje i zasad najveći dokaz simbioze kritičarke i prevoditeljice u meni.

Serija intervjua dio je projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija.

Što nas veseli u novoj čitateljskoj godini

Za novu, 2024. godinu, u kojoj svima želimo puno zdravlja, mira i veselja, pripremili smo velik broj naslova kojima će čitatelji moći proputovati cijelom kuglom zemaljskom u društvu nezaboravnih junaka, a kroz priče uronjene u turbulentne povijesne događaje te one koji propituju aktualne, dramatične sfere naše suvremenosti. Otvorit će se mnogi svjetovi – začudni, fantastični, napeti, romantični i potpuno realni – u sjajnim romanima istaknutih domaćih i svjetskih autora.

Dva su naslova kojima otvaramo godinu, što bi se reklo, vatrometom! Jedan je spektakularno-magično-detektivski roman Krijumčari čudnih stvorenja čitateljima već poznate, odlične irske autorice Jess Kidd. Pripremite se na mračni i uzbudljivi viktorijanski London, na cirkuske performere, prevarante i zle kolekcionare, ali i na sirene! Drugi je roman gotovo poslovična naziva Narod što u snijegu sije, debitantski dragulj saamske autorice Tine Harnesk.

Uz Krijumčare čudnih stvorenja pripremite se na mračni i uzbudljivi viktorijanski London, na cirkuske performere, prevarante i zle kolekcionare, ali i na sirene!

Riječ je od djelu koje će vam zagrijati srce i ganuti vas do suza, o obiteljskoj priči švedskog sjevera, priči kao nijednoj drugoj, s glavnim likom koji ćete pamtiti dovijeka. Oba romana moći ćete pročitati već s početkom veljače!

U ožujku 2024. stiže prava bomba, monumentalni roman Naš dio noći Mariane Enríquez, argentinske književne zvijezde koju nazivaju i kraljicom macabrea. Riječ je o uznemirujućem romanu, žanrovskom amalgamu fantastike i horora, koji u svojim blistavim dubinama skriva politički angažirano štivo. Kroz priču o ocu i sinu, o mračnoj organizaciji Red i o silama Tame Enríquez tematizira odnos roditelja i djece obilježenih strašnim nasljeđem, a pritom izvanredno balansira intimno i političko.

U ožujku 2024. stiže prava bomba, monumentalni roman Naš dio noći Mariane Enríquez.

Ljubitelji žanra, koji su Enríquez upoznali kroz izvrsnu zbirku priča Što smo izgubili u vatri, već se s nestrpljenjem raspituju o romanu, laureatu brojnih nagrada.

Perjanica naše autorske liste, Elif Shafak, okrunit će ljeto 2024. novim romanom koji je, kako ističe njezina agencija, najbolji što je dosad napisala. I na nebu teku rijeke radni je naslov djela u čijem je središtu glavna junakinja, kapljica vode, koja će u svim svojim pojavnim oblicima lutati zemaljskom kuglom kroz stoljeća pa sve do današnjih dana. Ova epska priča otvorit će vrata drevnog grada Ninive uz Tigris, dveri povijesnog i suvremenog Londona uz tok čuvene Temze te šarolika prostranstva Turske.

Elif Shafak okrunit će ljeto 2024. novim romanom koji je, kako ističe njezina agencija, najbolji što je dosad napisala.

Uz to što sadrži brojne svoje junake, ovaj je roman dirljiva posveta simbolu života – vodi – a sve njegove začudne niti povezuje ploča lapis lazuli, ispisana stihovima veličanstvenog Epa o Gilgamešu.

Što se tiče priča s Dalekog istoka, na koje smo navikli naše čitatelje, objavit ćemo roman magnetična naslova Vrt večernjih magli. Djelo je to malezijskog pisca Tan Twan Enga, napisan na engleskom jeziku. Riječ je o nagrađivanom, svjetskom bestseleru u kojemu nas autor vodi u tri različita vremenska razdoblja. Glavna je junakinja Teoh Yun Ling, s iskustvom zarobljeništva u  Drugom svjetskom ratu, nakon kojega postaje sutkinja koja nadzire predmete ratnih zločina. Nastojeći nakon rata stvoriti vrt u znak sjećanja na svoju sestru, koja rat nije preživjela, tijekom malajske izvanredne situacije ona počinje raditi kao šegrtica čuvenog japanskog vrtlara. Brutalnost, antagonizam i mržnja u ovome se romanu smjenjuju s ljubavnom pričom, milosrđem i otvorenošću koje ujedinjuje Engov suptilni, poetični stil pisanja, zbog kojega je kritika pohvalila roman kao „gotovo savršeno djelo nevjerojatne ljepote“.

Desetak domaćih autora predstavit će se novom prozom: režiser, scenarist i romanopisac Dejan Šorak filmičnim romanom Putnik usputne postaje u kojem se bavi temom umjetnosti u okvirima totalitarizma i čovjekovom prirodom koju prikazuje kao beznadno korumpiranu.

Desetak domaćih autora predstavit će se novom prozom.

Lora Tomaš nakon nagrađenog prvijenca Slani mrak stiže s epistolarnim romanom Papir tvoje kože, koji gradi na temelju putovanja Indijom i Nepalom. Pripovjedačica u Delhiju upoznaje fotografa K-a, s kojim se zbliži i koji joj fragmentarno priča o svojoj mrtvoj majci. Cinci a Viro novi je roman Marka Gregura s radnjom na samom početku 20. stoljeća i junakom iz siromašne, seljačke obitelji koji se sprijatelji sa susjedima, cincarima koji generacijama žive u tom kraju. Pored navedenog stiže i roman Maršal na Poljudu Dragana Markovine i Čovjek koji je naslikao Tita Zlatka Krilića.

Pratite naše stranice, obilježimo ovu čitateljsku godinu zajedno, knjigama koje se pamte!

Via Napoli!

U trenutku kad je svijet pritisnut svim mogućim stradanjima, a traume kao da poput korova rastu baš posvuda trebaju nam vedre, pametne i duhovite knjige. Sitnice koje život znače baš je takvo štivo: pametno vedro i duhovito premda u njemu ne manjka problema. No tu je Cesare i bella Napoli!

Lorenzo Marone napisao je divnu knjigu, veliki je hit postala, a mi njome završavamo jednu plodnu izdavačku godinu. Njegov Cesare Annunziata, glavni lik ove knjige, lik je za pamćenje.

Sitnice koje život znače baš je takvo štivo: pametno vedro i duhovito premda u njemu ne manjka problema.

Družiti se sa starcem s toliko vedra duha i životne energije potrebno je svakome, pogotovo onima koje je pritisnuo kakav problemčić. On je čangrizavac, ali najšarmantniji čangrizavac ikada. Cesarea ćete poželjeti za susjeda, prijatelja, cimera. Nekoga s kim ćete rado popiti čaj, a možda i nešto žešće. On će vam dati dobar savjet, one će se upetljati u vaš život i pokušati riješiti ono što vas muči. On će sve napraviti na svoj način, ali ćete s konačnim ishodom biti pravo zadovoljni. Naposljetku, s Cesareom ćete se htjeti ogrnuti kao s toplom dekicom i zakunjati sanjajući kako je život lijep. La vita e bella, e Cesare e bellissimo.

„Komičan i ciničan roman koji, ne mijenjajući ton, stiže do drame i nježnosti.“
Corriere della Sera

„Maroneova nedvojbena vještina pokazuje se u prekrasnim lirskim fragmentima.“
TripFiction

„Neizmjerno šarmantno... Razdragano i veoma naklonjeno životu.“
Mail on Sunday

„Maroneovi likovi, drski i bizarni, u ovom crnohumornom prikazu starenja upuštaju se u avanture koje sebi nisu dopuštali ni zamisliti.“
World Literature Today

„Impresivno književno djelo… šarmantna priča o iskorištenim i propuštenim prilikama.“
Reading Magazine

„Duhoviti, ironični i sarkastični opisi u početku vam izmamljuju osmijeh, a onda i potiču da promišljate starost.”
Wochenspiegel

Hena na Interliberu 2023. - uz nagrađene knjige, hitove i cijene koje ćete pamtiti

U svijetu kojim sve više dominiraju digitalni sadržaj i e-knjige, postoji nešto neporecivo čarobno u pogledu, mirisu i dojmu fizičke knjige. Ova se čarolija svake godine slavi na sajmovima knjiga diljem svijeta. A zagrebački je Interliber više od okupljanja bibliofila; on je slavlje pisane riječi, istraživanje različitih književnih svjetova i svjedočanstvo trajne moći knjiga. Počinje naš najdraži sajam, pa krenimo na putovanje kroz zadivljujuće carstvo štiva.

Među našim su interliberskim premijerama samo najbolje knjige: Pješčana grobnica sjajne indijske autorice Geetanjali Shree, dobitnice međunarodnog „Bookera“, francuskim „Goncourtom“ ovjenčani, nezaboravni ljubavni roman Živjeti brzo Brigitte Giraud. Tu je i proslavljena zelena proza Lelujave sjene Kanađanina Christiana Guay-Poliquina, zatim roman Studeni omiljene vam češke hit-mejkerice Alene Mornštajnove. Slijede romani dvojice vrsnih hrvatskih autora: Sat koji otkucava samo tik ugledna dramatičara i prozaista Ivana Vidića, te roman Svećenik i demoni nadarena Roberta Nezirovića. A ako još niste čitali Listanje kupusa Igora Beleša ne zaboravite nabaviti taj iznmno hvaljeni antiratni roman. 

Potražite nas na starom mjestu u paviljonu br. 5, na štandu 8C.

Naše knjige mogu biti vaša putovnica! U Tursku vas vodimo s Elif Shafak, u egzotičnu Aziju s draguljima suvremene korejske književnosti Pačinko i Molim te, pazi na mamu te vijetnamskim hitovima Planine pjevaju i Dijete prašine, s nagrađivanim autoricama Guzel Jahinom i Narine Abgaryan u ruske stepe i armenske planine, a nemojte zaboraviti ni neobični Oman u djelima Jokhe al-Harthi, rasplesanu Kubu Leonarda Padure, i mnoge, mnoge druge.

A za one koji trebaju utjehu i lijek, tu su i vrijedne knjige uglednih liječnika i psihoterapeuta: OK je što niste OK: Gubitak i tugovanje u kulturi koja ne razumije Megan Devine te odličan vodič Trauma – nevidljiva epidemija dr. Paula Contija.

Vjerujemo da bi znanje i avantura trebali biti dostupni svima. Zato smo pripremili lude – i najluđe – interliberske cijene – gdje ćete moći pronaći veliki broj kvalitetnih naslova već od 4,99 €! (Ali u ponudi ćemo imati i još povoljnijih knjiga i velike količine lijepih bookmarkera za poklone.)

Označite datum na kalendaru i pridružite nam se da biste proslavili čaroliju knjiga, znanja i mašte. Potražite nas na Interliberu – na Zagrebačkom velesajmu! Čekamo vas u paviljonu br. 5, na štandu 8C.

A za sve one koji nisu u mogućnost posjetiti Interliber, u našoj web knjižari www.hena-com.hr svi naslovi biti će dostupni po interliberskim cjenama.

Što čitamo u listopadu?

Evo i našega bogata mjesečnog podlistka! Ovdje možete prolistati kako smo osmislili ovogodišnje listopadske knjiške listove. Da, da, hvalimo se, pače, hvalistamo!

Francuske gore list, književnica Brigitte Giraud nositeljica je prestižne nagrade Goncourt za roman „Živjeti brzo“, o ljubavi i tragičnoj pogibiji voljene osobe, u sjajnu prijevodu iskusne Duške Gerić Koren.

Književnica Brigitte Giraud nositeljica je prestižne nagrade Goncourt za roman „Živjeti brzo“.

Gubitak voljene osobe jedan je od najpotresnijih događaja u životu svakog pojedinca. Brigitte Giraud u lipnju 1999. izgubila je supruga u motociklističkoj nesreći. Dvadesetak godina poslije njezine rane još krvare, ona se baca u srce tame tražeći odgovore na zastrašujuća pitanja vezana uz tu tragediju. A mnogo ih je, i sva počinju sa „što bi bilo“. Boreći se sa snažnim osjećajem krivnje, Giraud kopa po činjenicama, istražuje cijeli niz slučajnosti ne bi li pronašla zrnce nade da se najgore moglo izbjeći.

Spisateljica Ana Cristina Silva po portugalskim je listonošama i odličnoj prevoditeljici Uni Krizmanić Ožegović poslala potresan povijesni roman o odnosu dviju žena, zloglasne mučiteljice i njezine žrtve, „Duge noći u Caxiasu“. Portugal, sedamdesete – posljednje godine Salazarova režima. Laura Branco, studentica prava i oštra aktivistica u borbi protiv Nove Države, već neko vrijeme osjeća da je netko nadgleda i prati.

Beskrupulozna, bezosjećajna i hladna, Leninha uživa u svim maštovitim pokušajima da od Laure dobije informacije, trudeći se da zauvijek zapamti duge zatvorske noći.

Uskoro je doista i privodi policija, odvodeći je u zloglasni zatvor Caxias – mjesto na kojem se svakojakim metodama iz zatvorenika izvlače priznanja. Odlučna u naumu da nikome ne kaže ništa, Laura biva podvrgnuta teškom testu izdržljivosti – testu koji nemilosrdno provode državni agenti. Od njih, jedna je najgora. Beskrupulozna, bezosjećajna i hladna, Leninha uživa u svim maštovitim pokušajima da od Laure dobije informacije, trudeći se da zauvijek zapamti duge zatvorske noći.

A američki psihijatar Paul Conti pomno je izlistao uzroke i posljedice traume, kao i dobre savjete za iscjeljenje u knjizi „Trauma – nevidljiva epidemija“ (u tečnu i lijepu prijevodu Maje Ručević). Možete li zamisliti bolest koja doslovce mijenja vaš mozak, uzrokuje promjene u ponašanju, emocionalnu i fizičku bol, a prenosi se na vašu djecu i unuke? Zvuči nezamislivo, no ona je tu od pamtivijeka. Širi se poput virusa, nevidljiva je i podmukla, i zove se – trauma. Svatko je od nas pogođen njome – težom ili lakšom, pogubnijom ili manje štetnom. Svatko od nas prisiljen je nositi se sa svojom tugom, bijesom, strahom i nesigurnošću. No znamo li odakle takvi osjećaji izviru? I možemo li otkriti gdje smo ranjeni?

Podignite bar jedan nožni list na udobno mjesto, zalistajte se na našem web-shopu, i povremeno bacite pogled kroz prozor – na romantiku neispisana lišća obližnjih krošanja. List po list, razlistat ćete se – kao da je proljeće!  

HENA COM na Mediteranskom festivalu knjige

Mediteranski festival knjige (www.mfk.hr) već godinama je pravo mjesto druženja za sve ljubitelje dobrih knjiga na južnom području Lijepe Naše, u prekrasnom Splitu, a ove se godine održava od 27. rujna do 1. listopada u legendarnoj dvorani Gripe.

Uživajte u knjigama omiljene tursko-engleske autorice Elif Shafak, u draguljima suvremene korejske književnosti Pačinko, Molim te, pazi na mamu, Planine pjevaju, Dijete prašine i mnogim drugim.

I kao i prijašnjih godina, posjetitelji Festivala imat će priliku razgledati, prolistati i kupiti mnoge naše naslove – po mediteranskim cijenama – uz prigodne popuste do čak 80%.

Prošećite do Gripa i uživajte u knjigama omiljene tursko-engleske autorice Elif Shafak, u draguljima suvremene korejske književnosti Pačinko ili Molim te, pazi na mamu, u vijetnamskim hitovima Planine pjevaju i Dijete prašine, u svjetovima nagrađivanih ruskih autorica Guzel Jahine i Narine Abgaryan, u internacionalno priznatim djelima Jokhe al-Harthi, Leonarda Padure, Oceana Vuonga i mnogih, mnogih drugih.

Mediteranski nije mediteranski bez južnih književnih snaga, a kod nas na štandu čekaju vas omiljene knjige Miljenka Smoje, Ante Tomića, Renata Baretića, Borisa Škifića, Edija Matića, Staše Aras, Elvisa Bošnjaka, Sare Kopeczky, Marine Gudelj, Tanje Mravak i drugih.

Čekaju vas omiljene knjige Miljenka Smoje, Ante Tomića, Renata Baretića, Borisa Škifića, Edija Matića, Staše Aras, Elvisa Bošnjaka, Sare Kopeczky, Marine Gudelj, Tanje Mravak i drugih.

Bogat program festivala uključuje i javna predstavljanja mnoštva knjiga, a mi ćemo s ponosom popratiti razgovor o djelu Kamen, cvijet i amen, friškom romanu Borisa Škifića, omiljena splitskog profesora. Isto tako, naš višestruko nagrađivani Koprivčanec Marko Gregur na Festivalu će nastaviti svoju hrvatsku turneju i pred splitskom publikom predstaviti svoj novi roman Šalaporte! 

Naš vas tim s veseljem očekuje.
Vidimo se!

Što čitamo u rujnu?

Rujan je odavno stigao, službeno objavljujući svoju vladavinu početkom školske godine. Đaci i učitelji već su u klupama i za katedrama, a u niskome su startu i studenti i njihovi profesori. A mi? U Heni smo u procesu cjeloživotnog učenja; bio rujan ili neki drugi mjesec, svaka nam nova knjiga donese uzbudljive spoznaje.

Upoznat ćemo se s kasno procvjetalim ljubavima, neočekivanim podmlatkom, bračnom nevjerom i – zamislite –  kunićima!

Mjesec koji donosi obilje obilježavamo, kako se i pristoji, mnoštvom različitih tema: upoznat ćemo se s kasno procvjetalim ljubavima, neočekivanim podmlatkom, bračnom nevjerom i – zamislite –  kunićima!, a neće nedostajati ni putovanja. Ovu smo jesen namijenili šarmantnoj Armeniji, raskošnomu Omanu i dobro nam poznatoj – a književno ipak premalo znanoj – Sloveniji. Kako izgleda život u zabitnu planinskom selu, u koje je civilizacija slabo zagazila? S kojim se izazovima i sjećanjima u Londonu suočava mlada studentica iz daleke arapske zemlje?

Ovu smo jesen namijenili šarmantnoj Armeniji, raskošnomu Omanu i dobro nam poznatoj – a književno ipak premalo znanoj – Sloveniji.

I kako se oduprijeti strasti i ljubomori? O svemu tome čitajte u rujanskim Heninim izdanjima iz pera nagrađivanih svjetskih autora – u knjigama koje se pamte.

Stablo gorke naranče Jokhe al-Harthi, dobitnice međunarodnog Bookera, ganutljiva je obiteljska priča koja skida veo s arapskog prostora i tradicija kojima je snažno obilježen. S puno suosjećanja, u romanu se nelinearno raspetljavaju priče različitih, a glavnoj junakinji bliskih žena, koje su, svaka na svoj način, usidrene u tradicionalne odnose te izložene degradaciji i patnji, bez prava na slobodan izbor.

Jokha al-Harthi, dobitnica je međunarodnog Bookera.

Autorica ostaje vjerna temama krutih društvenih normi i strogog patrijarhata koji žene tog podneblja zakivaju u neslobodu, tugu i očaj. Roman je s arapskog prevela Antonia de Castro Burica.

Tri jabuke s neba pale su bajkovit i živopisan roman koji očarava neobičnim sudbinama svojih junaka, žilavih Maranaca, koji su kroz desetljeća plakali i radovali se zajedno, i taman kad su bili svedeni na tek nekolicinu uvelih staraca, jedna im je nesvakidašnja ljubavna priča vratila i radost i mladost. Šarm ovog međunarodnog bestselera razotkriva nam se kroz majstorsko pripovijedanje, kroz vibrantne opise armenskog folklornog blaga, kroz duhovite dijaloge i razarajuću autoričinu maštu kojom je sve obično pretvorila u neobično, a skromne, male ljude učinila epskim junacima. Prijevod s ruskog potpisuje Tatjana Radmilo.

Agni Boruta Kraševca ovjenčan uglednom Kresnikovom nagradom za književnost.

Agni Boruta Kraševca prvijenac je koji dinamično, duhovito i pametno ponire u naizgled mirnu svakodnevicu suvremene slovenske obitelji, ovjenčan uglednom Kresnikovom nagradom za književnost. Gotovo začudno, jer zbivanja prikazuje i iz perspektive životinje, Kraševec pred čitatelja podastire ono karnalno i neukrotivo u međuljudskim odnosima, zorno prikazujući da se od prirode ne može pobjeći. Roman je sa slovenskog prevela Jagna Pogačnik.

Ulomak iz romana “Agni” Boruta Kraševca

Što čitamo u kolovozu?

Vijetnam, Irska i Hrvatska naoko nemaju mnogo zajedničkog. Bez dubljeg istraživanja, vidljivo je jedino to da sve tri države imaju izlaze na more: Vijetnam oplakuje Južno kinesko more, Irsku Atlantik, Irsko i Keltsko more, a Hrvatsku naš lijepi Jadran.

Čitanje treba biti užitak, a tri romana u našoj kolovoškoj ponudi pružit će vam upravo to: čisti gušt.

Mi smo si uzeli slobodu i spojili spisateljska iskustva s tih triju prostora u svoj ljetni program. Spojili smo malo poznatog, malo nepoznatog. Čitanje treba biti užitak, a tri romana u našoj kolovoškoj ponudi pružit će vam upravo to: čisti gušt. Dvoje ste autora, Borisa Škifića i Nguyễn Phan Quế Mai, imali priliku upoznati kroz prethodne knjige. S Megan Nolan tek slijedi susret. Uvjereni smo da nećete očajavati, već, naprotiv, biti zadovoljni Djelima iz očaja.

Boris Škifić, autor pohvaljenih Pisama iz Vinogradske, brzo nas je razveselio novim, sjajnim romanom  Kamen, cvijet i amen. Omiljeni, a odnedavno i umirovljeni splitski profesor, u novom se romanu ne libi izmiksati sve što se žanrovski uklapa u jednu veliku priču. Uz to što je riječ o romanu o odrastanju, to je i miks ljubavnog i krimižanra, ali i mješavina otočke i urbane proze: nakon što jednog dana dobije poruku koja ga trgne iz letargije, obiteljski čovjek, zatočen monotonim poslom, odjednom se nađe u doživotnom zatvoru...

S premisom da je samo ljubav lijepa i nedostižna, Kamen, cvijet i amen velika je priča iz koje se „dimi“ na sve strane.

Škifić među koricama okuplja zagonetnu Bandu velikih pušača, lokalnog svećenika i učiteljicu, kriminalce i dilere, seksualne radnice i korumpirane odvjetnike. S premisom da je samo ljubav lijepa i nedostižna, Kamen, cvijet i amen velika je priča iz koje se „dimi“ na sve strane. Čitajte i uživajte!

Željno iščekivani roman Dijete prašine Vijetnamke Nguyễn Phan Quế Mai veoma je lijepa priča kojom ova nagrađivana autorica ponovno, kao i u Planine pjevaju, promiče snažnu antiratnu poruku. Iz perspektive junaka čitatelj saznaje o strahotama Vijetnamskog rata, o ljudima na svim zaraćenim stranama, i o svima onima koje je taj rat na bilo koji način dotaknuo i oštetio.

Romanom Dijete prašine Que Mai još je jednom dokazala koliko je angažirana u promociji mira i svog voljenog Vijetnama.

Riječ je emocijama nabijenoj priči o ljubavi i gubicima, o grijesima iz mladosti i o iskupljenju. Upoznat ćete sestre Trang i Quỳnh i njihov barski život u Saigonu, Phonga, sina vijetnamske majke i američkog vojnika koji grčevito traga za ocem, te američkog pilota Dana koji se sa suprugom Lindom vraća u Vijetnam ne bi li pronašao bivšu djevojku. Njihove su sudbine potresne i dirljive, potrage ispunjene mnogim razočaranjima, a romanom Dijete prašine Que Mai još je jednom dokazala koliko je angažirana u promociji mira i svog voljenog Vijetnama. Za ljubitelje nježnog, toplog literarnog tkanja, ovo je pravi odabir, knjiga koju ćete pamtiti cijeli život!

Što je sve jedna žena spremna žrtvovati da bi bila voljena, čitajte u kolovoškom highlightu, Djelima iz očaja Irkinje Megan Nolan. U svom uvjerljivu debiju ona je brutalno iskrena u prikazu jednog toksičnog ljubavnog odnosa i opsesije drugim.

Mladoj Nolan uspjelo je dojmljivo i sugestivno progovoriti o potisnutoj seksualnosti, o tjelesnom užitku i iluziji ljubavi koja traje do buđenja i puca na svom katarzičnom svršetku.

Jer zaista postoje žene koje su, poput glavne junakinje, uime ljubavi spremne učiniti sve, trpjeti poniženja, dozvoliti bespoštedno kritiziranje, ići do krajnjih granica u popuštanju drugoj strani. Mladoj Nolan uspjelo je dojmljivo i sugestivno progovoriti o potisnutoj seksualnosti, o tjelesnom užitku i iluziji ljubavi koja traje do buđenja i puca na svom katarzičnom svršetku. Ovim ljubavno neljubavnim romanom u kolovozu izbijamo klin klinom. Vrele dane gasimo vrelim štivom. Posegnite jer uzbuđenja nikad dosta!

Što čitamo u srpnju?

Jeste li čuli za Knjižnicu budućnosti u Oslu? (Psst… tajanstveno nam je zdanje otkrila novinarka Karmela Devčić.)

Jedinstvena je ideja pala na pamet škotskoj umjetnici Katie Paterson: u sljedećih će stotinu godina svjetski poznati autori ovoj neobičnoj knjižnici darivati posebne rukopise: manuskripte djela koja će biti objavljena tek 2114. godine! Među njima su i književnici koje dobro poznajete iz Henine biblioteke, poput Elif Shafak, Han Kang i Oceana Vuonga. Možete li zamisliti: u Sobi tišine norveške knjižnice pohranjivat će se stranice koje će čitati tek naši unuci! Sve će biti tiskane na papiru dobivenu od tek posađenih stabala u okolici glavnoga norveškog grada. Uostalom, tko zna hoće li digitalni formati kakve danas poznajemo preživjeti…
A papir, kažu, trpi sve.

Nama koji danas na police slažemo najdraže naslove, sadržaj ovih svezaka ostat će zauvijek nepoznat; naime, autori o knjigama koje ostavljaju budućim generacijama ne smiju otkriti ama baš ništa. Hoće li kojem nezajažljivom čitatelju pasti na pamet da rekreira popularnu seriju „Kuća od papira“ i ušulja se kako bi se dokopao ovih, najdragocjenijih papira?

Mi vam ipak preporučujemo da ne pokušavate, već da se zadovoljite mnoštvom sjajnih knjiga koje ovoga ljeta možete naći u knjižnicama i knjižarama. A naša srpanjska pošiljka knjiga upravo je stigla, i jednostavno je neodoljiv spoj ozbiljnog i neozbiljnog, komičnog i tragičnog, zemaljskog i – zamislite – svemirskog.

Da vas poškakljamo pitanjima: što mislite, koliko se toga krije u sitnim detaljima naših života? Kako se čita roman koji napiše nagrađivani redatelj i scenarist? Koje nas životne okolnosti mogu natjerati na suradnju sa zločincima? I  možda najvažnije pitanje u današnjem svijetu: razara li kapitalizam i ljudskost i empatiju?

I kao bonus pitanje za najvjernije pratitelje naših izdanja: možete li pogoditi koju smo vrijednu knjigu nanovo otisnuli zbog velika interesa čitatelja?

Odgonetnite na koje se djelo odnosi svako od naših pitanja i izaberite ono na koje biste željeli saznati odgovor…U svim knjižnicama i na web-shopu čekaju vas divne, mirisne nove stranice na koje ne morate čekati stotinu godina.

CRVOTOČINA, Davor Žmegač
Leš predsjedničkoga kandidata Viktora Radana, zatučenog tupim predmetom i sa slikom Ante Pavelića pričvršćenom pribadačom na majicu, nađen je u Ljetnom kinu Tuškanac, što nužno alarmira i javnost i policiju, a po privatnoj narudžbi udovice Radan i bivšeg policajca, danas privatnog detektiva sumnjive reputacije, Tibora Dombaja. Tiborovoj grupici agenata priključit će se i street-art umjetnica, njegova bipolarna kći Kaja, koja bi voljela biti Lisbeth Salander i koja će tijekom svoje neortodoksno vođene istrage ostvariti neočekivano žensko prijateljstvo. Kada se pojavi još jedan leš označen poglavnikovom sličicom, široka se istraga počinje sužavati i svi putovi vode u crvotočinu koja spaja vremena i ljude, osumnjičene i žrtve, fragmente domaće filmske povijesti i montažere života.
Prvi krimiroman iskusna filmskog režisera i scenarista Davora Žmegača Crvotočina pokazuje složenost svijeta, njegovih privida koji se mogu mjeriti s filmskima, otvara niz moralnih pitanja, od onih o pasivnosti u doba velikog zla do pitanja o nasljeđivanju krivnje i dosezima osvete. Ovo je roman koji se čita u slow motionu, a vuče vas na fast forward.
Kruno Lokotar

REKLA JE DA SE NE KAJE, Tommi Kinnunen
Stotinama kilometara dug povratak kući bit će dramatično i mukotrpno iskustvo za pet žena koje su puštene iz norveškog zarobljeničkog logora u proljeće 1945. Bez prikladne obuće i hrane, obrijanih glava koje su znamen i kazna za suradnju s nacistima, s teretom vlastitih misli o odlukama koje su onomad donijele, one pješače svojim domovima kroz spaljenu i ratom uništenu Laponiju. Uz strepnju o neizvjesnoj budućnosti koja ih čeka, a koja neprestano tinja u njihovim glavama, ove će odvažne pješakinje razviti nevjerojatno međusobno razumijevanje i solidarnost. No hoće li to biti dovoljno da ožiljci nestanu, da se razlozi njihovih odluka razvodne i da sve one prevladaju strahove koji ih obuzimaju zbog povratka?

Nakon Na križanju četiriju cesta, novi roman Tommija Kinnunena, Rekla je da se ne kaje, surovo je istinita proza o svim onim tihim i nevidljivim ženama, sudionicama rata izvan bojišnice. Riječ je dirljivoj posveti ženskoj odlučnosti i nevjerojatnoj hrabrosti i snazi ljudskog duha u turobnim vremenima, a njihovo je pješačenje emotivno putovanje u mračne dubine dvojbenih odluka koje su ih zauvijek obilježile.

DETALJI, Ia Genberg
Žena u vrućici poseže za jednim romanom da bi na prvim stranicama pronašla posvetu iz mladosti. Tekst što je pred njom odmah, kao eho prošlosti, otvara snolik put dohvaćanja sasvim sitnih detalja iz memorije, razasuta mozaika bliskih odnosa. Groznica traje, bujica navire, a konture četvero ljudi – Johanne, Niki, Alejandra i Birgitte – polako se izoštravaju u suptilnoj kompleksnosti, postajući tako emocionalna čvorišta čitava jednog vijeka, obilježena i pronalaskom i gubicima.

Prestižnim švedskim Augustom nagrađen roman Detalji gotovo da je književna studija života samog. U maniri velikih kanonskih književnica, Ia Genberg poseže za svakodnevnim kad traži smisao, za prošlošću kad razabire sadašnjost, a za slojevitim kada oblikuje jednostavno. Svaki od književnih portreta koje u romanu prikazuje riznica je za sebe, a onda i štivo nad kojim se dugo promišlja što to, zapravo, u životu vrijedi.

ZAPOSLENICI, Olga Ravn
Zemlja je izgubljena. Brod postaje mjesto na kojem ljudi i humanoidi žive i proizvode luksuznu robu za veliku i anonimnu tvrtku. No neobični predmeti pronađeni na obližnjem planetu u njima počinju buditi bolna sjećanja na izgubljene obitelji, ljubav i život na matičnom planetu. U humanoidima se, pak, bude ljudski osjećaji… Odbor tvrtke dolazi ispitati situaciju i utvrditi jedinu važnu stvar: opada li produktivnost zaposlenika? I je li na pomolu revolucija?

Roman finalistice „Booker Internationala“ Olge Ravn neobičan je niz svjedočanstava pojedinaca čiji je jedini smisao postojanja njihov posao. Mameći nas na čitanje kolažiranjem različitih sudbina, Ravn rasijeca samu srž kapitalizma koji u svom najgorem obliku uništava ljudskost i empatiju. Koketiranje sa SF-om, pak, tek je izlika za razmatranje stanja čovjeka u suvremenome svijetu i jedne od mogućih vizija budućnosti. Obasut pohvalama kritike i preveden na mnogobrojne jezike, roman Zaposlenici kratko je štivo za dugo promišljanje.

ČOVJEK KOJI JE VOLIO PSE, Leonardo Padura
Jedan od najbrutalnijih atentata dvadesetoga stoljeća ubojstvo je ideologa komunističke revolucije, Lava Trockog. Smrt ga je snašla u Meksiku 1940.; po nalogu ruske vrhuške, ubio ga je španjolski komunist Ramón Mercader. Ovaj monumentalni povijesni i psihološki triler rasvjetljava taj događaj iz perspektive ubojice, ubijenog i slučajnog prolaznika Ivána Cárdenasa. 1977. godine u šetnji havanskom plažom Iván susreće stranca u društvu dvaju borzoja. Muškarce poveže ljubav prema plemenitim ruskim hrtovima, o kojima Iván mnogo zna jer radi kao korektor veterinarskog časopisa, premda je u mladosti bio velika književna nada. No spisateljski mu je uspon režimski zaustavljen i otada životari u strahu. Susret s misterioznim strancem iz temelja mijenja njegov život, ali Iván uviđa da se u njemu krije nešto mračno i opasno...

Kritika je roman odmah smjestila u latinoamerički kanon; uz iscrpnu sliku o životu Trockoga u izgnanstvu, autor analitički razlaže mentalni sklop vrhunski obučenog ubojice. Jednako je snažna slika rastakanja Mercaderove ideološke zamračenosti kada otkrije sve tajne planove monstruozna Staljinova uma. Padura kroz Ivánov glas otkriva i totalitarizmom pritisnutu kubansku zbilju koja svoje građane sabija u siromaštvo i strah. Čovjek koji je volio pse amalgamski je spoj faktografije i psihološke proze koji se čita kao vrhunska špijunska fikcija.