Prevođenje iznutra i izvana: Una Krizmanić Ožegović

Prevođenje iznutra i izvana: Una Krizmanić Ožegović

Tema Dugih noći u Caxiasu bolna je i sumorna, ali i potrebna, kao podsjetnik na velike ljudske kapacitete.

Prevodiš s engleskoga i portugalskoga, prevela si velik broj suvremenih beletrističkih naslova. Kada podvučeš crtu, kojem se jeziku radije vratiš u prijevodu?
Ne mogu reći da imam favorita, dovoljno sam znatiželjna, tako da me oba jezika podjednako iznenađuju.

Prevela si roman Duge noći u Caxiasu portugalske nagrađivane književnice Ane Cristine Silva. Ona je poznata i priznata zbog svojih književnih pristupa povijesnim temama. A ova je prilično teška?
Caxias je zloglasni zatvor u kojem su se provodila sustavna mučenja tijekom Salazarova režima. Upoznajemo se s Laurom, studenticom prava i aktivistkinjom, srčanom protagonisticom koja sanja o boljem i pravednijem Portugalu. Nakon što je uhite, podvrgnuta je brutalnim mučenjima. Između premlaćivanja i kroničnog nespavanja kojima je izložena danima, polako gubi razum i slama se.

Umjesto vječne teme dobra i zla, Ana Cristina Silva u prvi plan postavlja sklonost relativizaciji dobra i zla, koja je perfidno prisutna kako u romanu, tako i svugdje oko nas, te postavlja prava pitanja i glavni je „krivac” za nelagodnu i mračnu atmosferu.

Pritom njezina glavna mučiteljica marljivo odrađuje svoje smjene u kojima obožava mučiti ljude. U nizu flashbackova, pratimo dvije paralelne priče o odrastanju, s time da uranjanje u psihološki profil mučiteljice Leninhe može izazvati popriličnu mučninu. Kako se povijesne silnice i životi dvaju žena neraskidivo isprepliću, trgaju, lome i ponovno sastaju, tako idemo prema bolnom raspletu koji teško da će nekoga ostaviti ravnodušnim. Tema je bolna i sumorna, ali i potrebna, kao podsjetnik na velike ljudske kapacitete. Umjesto vječne teme dobra i zla, Ana Cristina Silva u prvi plan postavlja sklonost relativizaciji dobra i zla, koja je perfidno prisutna kako u romanu, tako i svugdje oko nas, te postavlja prava pitanja i glavni je „krivac” za nelagodnu i mračnu atmosferu.

Prevoditeljica nema druge nego saživjeti se s tekstom na kojemu radi, kakvo je iskustvo bilo prevoditi Caxias?
Mučno. S jezične strane nije bilo većih izazova, ali tema mučenja pratila me do zadnje rečenice. Trebale su mi duge pauze između pojedinih poglavlja da se saberem.

Imaš li svoj omiljeni dosadašnji prijevod?
Kako koji dan. Danas ću izdvojiti Jan Carson i  njezin roman Potpirivanje. Empatija, bujna mašta i maestralno pripovijedanje iznjedrili su nekoliko osebujnih obiteljskih priča iz Belfasta.

Danas ću izdvojiti Jan Carson i  njezin roman Potpirivanje.

Tema transgeneracijske traume sve je aktualnija, tako da bih voljela da je što više ljudi osvijesti i kroz ovu knjigu.

Kada nijedna knjiga na hrvatski ne bi bila prevedena, što bi ti prvo prevela?
Budući da bi očito bila među rijetkim preživjelima u tako jednom postapokaliptičnom scenariju, predlažem All My Friends Are Dead Averyja Monsena, zbirku ilustriranih gorko-slatkih priča za odrasle o dinosauru koji se suočava s tugom i gubitkom svojih prijatelja. 

 

Serija intervjua dio je projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija.

 

Povezane knjige:

Duge noći u Caxiasu
Duge noći u Caxiasu
19,90 €