Boris Vidović

Boris Vidović (Zagreb, 1961.) književni je prevoditelj i teoretičar filma. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu i magistrirao književnost na Sveučilištu u Helsinkiju. S engleskog i talijanskog prevodio je prozu, poeziju i filmove, a danas prevodi uglavnom s finskog. Svojedobno je bio filmski i književni kritičar, suradnik na Filmskoj enciklopediji, a radio je i kao filmolog u Hrvatskoj kinoteci. Danas je zaposlen u Finskom audiovizualnom institutu u Helsinkiju. Radio je i kao honorarni predavač na Sveučilištu u Helsinkiju i tumač za hrvatski i bosanski jezik. S finskog je preveo više od deset knjiga. Član je Hrvatskog društva književnih prevoditelja. Živi u Helsinkiju.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Rekla je da se ne kaje, Tommija Kinnunena.

Dalibor Joler

Dalibor Joler (Vinkovci, 1964.) diplomirao je njemački i francuski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stipendist je DAAD-a i Goethe-Instituta. Prevođenjem se kontinuirano bavi od 1990. godine. Suradnik je Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje radi na prijevodu rječnika Duden Deutsches Universalwörterbuch na hrvatski jezik. Suradnik je Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ u sklopu projekta Osmojezični rječnik. Od 1992. do 1994. u Odjelu za međunarodne odnose MUP-a RH radio je kao stručni i konsekutivni prevoditelj. Od 1994. zaposlen je kao nastavnik njemačkoga i francuskoga jezika u I. gimnaziji u Zagrebu te mentor studentima germanistike i romanistike. Godine 1995. imenovan je stalnim sudskim tumačem za njemački i francuski jezik u Zagrebu. Prevodio različitu stručnu literaturu, a od 2000. godine pretežito se bavi književnim prevođenjem. Redoviti je član Društva hrvatskih književnih prevodilaca i član suradnik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a. Dosad su mu objavljeni prijevodi više od dvadeset romana, zbirki pripovjedaka i eseja te prijevodi stručne i publicističke literature.

Razgovor s prevoditeljem o iskustvu prevođenja romana Indigo pročitajte ovdje.

Emilio Nuić

Emilio Nuić (Sarajevo, 1982.) književni je prevoditelj s engleskog, poljskog i češkog jezika. Maturirao je u Zagrebu 2000. godine kratkim animiranim filmom na Grafičkom odjelu ŠPUD-a. U djetinjstvu i mladosti bavio se crtanjem i ilustriranjem te je sudjelovao na nekoliko grupnih izložbi. U Pragu je 2002. na FAMU-u završio jednogodišnji akademski program animacije i multimedije Cinema Studies. Godine 2009. diplomirao je bohemistiku i polonistiku na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Časopis Poezija dvaput je objavio njegove crteže, a 2011. ilustrirao je ljubavno-erotske priče sabrane u proznom prvijencu pjesnika Ivana Hercega pod naslovom Goli. Književnim se prevođenjem počinje baviti još tijekom studija, pa tako 2008. prevodi Umijeće samuraja, nakon čega su uslijedili prijevodi nekoliko filmskih scenarija i romana, kako s engleskog (Ubijanje Rommela Stephena Pressfielda, Panoptikum Jenni Fagan) tako i s poljskog jezika (Poljskom šakom u rusku bulju D. Masłowske, Bornholm, Bornholm H. K. Dobrzanieckog, Džepni atlas žena S. Chutnik, Morfij Sz. Twardocha, Sonjka I. Karpowicza) te češkog jezika (Nijemci J. Katalpa), uglavnom za izdavačku kuću Hena com. Strastveni je zaljubljenik u engleski i sve slavenske jezike, čitanje, prevođenje, likovnu, književnu, filmsku i glazbenu umjetnost, a u slobodno vrijeme pjeva u zboru.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Stramer, Mikołaja Łozińskog.

Ksenija Banović

Ksenija Banović (1975., Travnik) književna je prevoditeljica s bugarskoga jezika. Diplomirala je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u u Zagrebu te specijalizirala bugarski jezik i književnost na Sofijskome sveučilištu "Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji, gdje je akademske. godine  2009./2010. bila zaposlena kao lektorica hrvatskoga jezika. Za književni klub Booksa 2009. godine koordinirala je Reviju bugarske književnosti na kojoj je predstavljeno deset mladih bugarskih pisaca. Prijevode bugarske književnosti objavljivala u časopisima Hrvatska Revija, Quorum, Poezija, Mogućnosti, Zarez, na Trećem Programu Hrvatskoga radija, te u elektroničkim časopisima Pips, Chips, Videoclips, Knjigomat, Balkanski književni glasnik i Liternet.bg. Suautorica je izložbe Jezik sveti mojih djedova: hrvatsko-bugarske usporednice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Nositeljica je književne nagrade "Pero" bugarskog Nacinalnog centra za knjigu u kategoriji „Prijevod“ za 2016. godinu za dva povijesna romana Vere Mutafčieve – Alkibijad Veliki i Slučaj Džem te prijevod romana 18% sivo suvremenog pisca Zaharija Karabašlieva.
Dosad je prevela devet romana. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Mirna Čubranić

Mirna Čubranić (Zagreb, 1968.) književna je prevoditeljica. Diplomirala je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1992. godine. Dvanaest godina radila je kao izvršna producentica Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu, a četiri godine bila je i izvršna producentica Valamar jazz festivala. Prevela je brojne scenarije za nagrađene filmove hrvatskih redatelja (Zrinko Ogresta, Vinko Brešan, Dalibor Matanić, Zvonimir Jurić, Hana Jušić), a prevodi i dramske tekstove (Gavella, HNK u Osijeku, Rugantino, Zagrebačko kazalište mladih). Prevodila je za časopise Kretanja i Kazalište. U svom prevoditeljskom radu dosad potpisuje preko sto književnih prijevoda s engleskog jezika i dvadesetak književnih prijevoda s talijanskog jezika. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Zajednice samostalnih umjetnika.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija prevela je djela Kad se vratim, Marca Balzana i Djela iz očaja, Megan Nolan.

Mišo Grundler

Mišo Grundler (1988., Slatina) magistrirao je švedski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prevodi sa švedskog, danskog, norveškog i engleskog jezika. Od 2011. godine radi kao prevoditelj na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje prevodi serije i filmove. Od 2015. godine predaje na književnim kolegijima kao vanjski suradnik na Katedri za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2021. asistent je na istoj katedri. Dosad mu je objavljeno tridesetak književnih prijevoda, uključujući romane, zbirke poezije, publicističku literaturu te kazališne predstave. Među prijevodima, ističu se djela Henrika Ibsena, Augusta Strindberga, Kima Leinea, Toma Malmquista, Larsa Svendsena, Inger Christensen, Tove Ditlevsen i dr. Član je strukovno-umjetničkih udruga Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja te Hrvatskog društva pisaca.

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija preveo je djelo Leksikon svjetla i tame, Simona Strangera.

Nikola Vuletić

Nikola Vuletić (1979., Zadar) lingvist je i filolog koji se bavi proučavanjem povijesti jezičnih dodira na Jadranu i Mediteranu. Diplomirao je francuski i ruski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru, a usavršavao se na Sveučilištu u Barceloni. Od 2005. radi na Sveučilištu u Zadru. Uz znanstveni rad bavi se i prevođenjem sa španjolskog, katalonskog, galješkog i baskijskog. Dosad je preveo tri romana te priredio, u suradnji s drugim prevoditeljima, nekoliko antologija suvremenih galjeških i katalonskih pjesnika i pjesnikinja.

Sanja Milićević Armada

Sanja Milićević Armada (1963., Pazin) diplomirala je komparativnu književnost i češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao prevoditeljica za Hidroelektru u Pragu, kao turistička
pratiteljica i kao novinarka i urednica na Hrvatskoj televiziji. Prevodila je s češkog, slovačkog i engleskog za književne časopise, Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju. Dosad je prevela desetak djela uglednih i za češku književnost relevantnih autora, poput Milana Kundere, Ivana Klime i Bohumila Hrabala te nekoliko naslova sa slovačkoga jezika.
Od 1993. je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a od 2007. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Sara Profeta

Sara Profeta (r. 1986., Zagreb) nakon jezične gimnazije počela je studirati komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, no zamijenila ju je studijem fonetike i švedskog jezika i kulture. Diplomirala je govorništvo na fonetici te prevoditeljstvo na skandinavistici. Stručno usavršavanje nastavila je pohađanjem radionica književnog prevođenja (DHKP 2013., CeKaPe 2017.) te ljetnih tečajeva u organizaciji Švedskog instituta (Tjörn 2009. i 2017.), a upisala je i International Summer Session (2015.). Od 2011. prevodi  prozu sa švedskog. Osim prevoditeljskog rada, od akademske godine 2012./13. radi u nastavi studija švedskog jezika i kulture kao vanjski suradnik, a od 2015. godine zaposlena je kao lektor za švedski jezik na Katedri za skandinavistiku. Predaje jezične vježbe na preddiplomskoj razini studija, a na diplomskoj je razini nositeljica izbornog kolegija Prevođenje književne proze,  namijenjenog studentima prevoditeljskog smjera. Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog društva sveučilišnih lektora.