Autori - EUROPA IZNUTRA I IZVANA - 2020-2021 | HENA COM

Alicia Kopf

Alicia Kopf pseudonim je katalonske književnice Imme Ávalos Marqués (Girona, 1982.), hvaljene spisateljice romana i kratkih priča, ali i nagrađivane vizualne umjetnice. Diplomirala je primijenjene umjetnosti i književnu teoriju, a danas predaje na Otvorenom sveučilištu Katalonije, gdje joj je polje zanimanja komunikacija. Prvu zbirku priča objavila je 2011. godine, a prvi roman, Brat od leda, objavila je 2016. Taj joj je roman priskrbio brojna priznanja i nagrade, poput „Documenta Prize“, „Booksellers Award“, „Ojo Critico Prize“ i „Calamo Award 2017“. U izgradnji romanesknoga svijeta Alicia isprepliće povijest, individualnost, ali i geografsku smještenost, pričem uključuje i mnoge autobiografske elemente. Živi i radi u Kataloniji.

Bruno Vieira Amaral

Bruno Vieira Amaral (Barreiro, 1978.) nagrađivani je portugalski pisac. Diplomirao je modernu i suvremenu povijest na Sveučilištu u Lisabonu. Osim pisanjem, bavi se književnom kritikom, prevođenjem, urednik je časopisa LER i jedan od autora Vodiča za 50 portugalskih izmišljenih likova. Svojim romanom Bivše stvari osvojio je četiri važna priznanja za portugalsku književnost: nagradu za knjigu godine 2013., nagradu „Fernando Namora 2013“, nagradu „PEN“ 2013. i nagradu „Jose Saramago“ 2015. godine. Njegova su djela i Aleluia! (2015.) i roman Hoje estarás comigo no Paraíso (2017.), za koji je primio nagrade „Tabula Rasa“ i „Oceanos Prize for Literature in Portuguese Language“. U sklopu projekta Literary Europe Live smješten je među deset najzanimljivijih pisaca i spisateljica aktivnih danas u Europi. Živi i radi u Portugalu.

Clemens J. Setz

Clemens J. Setz (Graz, 1982.), nazivan i wunderkindom, austrijski je pisac i prevoditelj. Studirao je matematiku i germanistiku. Godine 2007. debitirao je s romanom Söhne un Planeten, a već s drugim romanom, Die Frequenzen, bio je finalist za nagradu “German Book Prize”. Godine 2011. osvojio je nagradu književnog sajma u Leipzigu sa zbirkom kratkih priča Die Liebe zur Zeit des Mahlstäder Kindes. Godinu nakon, 2012., ponovno je bio u finalu za nagradu “German Book Prize” s romanom Indigo, a 2015. dobio je nagradu “Wilhelm Raabe” za roman Die Stunde zwischen Frau und Gitarre (2015.). Njegova su djela i roman Die Frequenzen (2009.) i zbirka kratkih priča Glücklich wie Blei im Getreide (2015.). Prepoznat je i kod publike i kod kritike, a uspoređivan je s Nabokovom i Fosterom. Živi i radi u Austriji.

Halldóra Thoroddsen

Halldóra Thoroddsen (Reykjavik, 1950. - 2020.) islandska je književnica. Diplomirala je na dvama fakultetima (Iceland College of Education i Iceland Academy of the Arts), a potom je radila kao učiteljica, sudjelovala je u izradi kurikula umjetnosti za osnovnu školu i bila je urednica radijskoga programa. Piše poeziju, kratke priče, mikrofikciju i romane. Prvu zbirku pjesama Hárfínar athugasemdir objavila je 1998. godine, a potom, 2002., mikrofikciju 90 sýni úr minni mínu. Zbirku pjesama Gangandi vegfarandi objavila je 2005., zbirku kratkih priča Aukaverkanir 2006., a roman Dvoslojno staklo 2016. Roman Dvoslojno staklo priskrbio joj je dvije važne nagrade – islandsku žensku nagradu za književnost „Fjöruverðlaunin“ 2016. i Nagradu Europske unije za književnost 2017.

Hana Andronikova

Hana Andronikova (1967. – 2011.) bila je poznata češka autorica. Diplomirala je engleski i češki jezik i književnost na Sveučilištu u Pragu. Nakon godinā rada u korporativnom financijskom sektoru posvetila se pisanju i postala spisateljica. Već s prvim romanom osvojila je publiku i kritiku. Bio je to Zvuk sunčanog sata za koji je dobila prestižnu nagradu „Magnesia Litera“ 2002. godine. Iste godine izdala je knjigu kratkih priča Srdce na udice zbog koje joj je 2007. US State Department sponzorirao pohađanje radionice Iowa Writers’ Workshop. Dijagnosticiran joj je rak dojke vrlo brzo nakon što se vratila iz Amerike. Napisala je knjigu Nebe nemá dno (2010.) koja je osobna kronika borbe s bolešću i razumijevanja moguće smrti. Iduće godine, 2011., za to je djelo opet dobila nagradu „Magnesia Litera“, ali nažalost uskoro je izgubila bitku s bolešću. Imala je 44 godine.

Jan Carson

Jan Carson (Balllymena) irska je spisateljica. Piše kratke priče i romane, a radi i kao voditeljica umjetničkog programa. Prvi, magično realističan roman o dječaku koji polako nestaje Malcolm Orange Disappears objavila je 2016. godine, na oduševljenje književne kritike. Sa zbirkama kratke priče osvojila je nagradu „Harpers’ Bazaar“ 2016., a s romanom Potpirivanje Nagradu Europske unije za književnost 2019.. U godini 2017. izašla joj je zbirka kratke fikcije Postcard Stories, nastala tako što je Carson svakoga dana u 2015. godini pisala po jednu priču na poleđini razglednice i slala je prijatelju. Zagrebačka publika imala ju je prilike upoznati na Festivalu europske kratke priče (FEKP) 2018. godine. Živi i radi u Belfastu.

Katja Kettu

Katja Maaria Kettu (Muhos, 1978.) suvremena je finska autorica i redateljica. Jedna je od najpriznatijih i najprodavanijih finskih autora danas. Diplomirala je animaciju na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Turku te finski jezik i književnost na Sveučilištu Tampere. Živi u Helsinkiju gdje predaje režiju, piše scenarije za glazbene spotove i radi kao konzultantica za književne i filmske projekte. Debitirala je godine 2005. romanom Surujenkerääjä, a ostala djela su joj Hitsaaja (2008.), Piippuhylly (2013.), Yöperhonen (2015.) i Rose on poissa (2018.). Slavu je stekla romanom Primalja (2011.) koji je prodan u 130 000 primjeraka u Finskoj i adaptiran za film. Preveden je na 20 jezika, ovjenčan nagradama „Book Bloggers’ Prize“ (2011.), „Kalevi Jäntti Prize“ (2011.), „Thank you for the Book Award“ (2012.), „Runeberg Prize“ (2012.), „Kritikprisen“ (2014.) i „Laligaba Prize“ (2014.)

Saskia de Coster

Saskia de Coster (Leuven, 1976.) mlada je i zapažena belgijska vizualna umjetnica, književnica i dramatičarka, koja se redovito i rado odaziva na sudjelovanje u televizijskim debatama. Studirala je germanske jezike na Katoličkom sveučilištu Leuven, a na istome je sveučilištu diplomirala književnost 1998. godine. Dosad je objavila sedam romana: Vrije val (2002.), Jeuk (2004.), Eeuwige roem (2006.), Held (2007.), Dit is van mij (2009.) i Mi i ja (2013.) i Noćni roditelji (2018). Njezin je roman Held nominiran za knjževne nagrade „BNG“ i „AKO“, a dva su joj romana, Dit is van mij i Mi i ja, nominirani za „AKO“ i „The Golden Owl“. Za roman Mi i ja 2014. je godine dobila nagradu „Cutting Edge“ te nagradu „Opijz Literatuurprij“. O njezinu je književnom radu često rečeno da piše „s neopisivim guštom“ i da svoje priče, a i osebujne likove, uvijek začinja čvrstom dozom britkog humora. Živi i radi u Belgiji.

Tiit Aleksejev

Tiit Aleksejev (Kohtla-Järve, 1968.) estonski je dramatičar i romanopisac. Studirao je povijest na Sveučilištu Tartu, a radio je kao estonski diplomat u Francuskoj i u Belgiji. Roman prvijenac, Valge kuningriik, žanrovski krimić, napisao je 2006. godine i s njime je osvojio nagradu „Betti Alver“ za najbolji debitantski roman. Drugi roman, Hodočašće koji je napisao 2008., prvi je dio trilogije povijesne fikcije koji mu je osigurao Nagradu Europske unije za književnost. Dosad je objavio i drugi dio te trilogije, Kindel linn (2011.), a povijesnim se temama bavi i u dvjema dosad objavljenim dramama, Leegionärid (2010.), za koju je 2011. primio nagradu „Virumaa Literary Award“, i Kuningad (2014.). Živi i radi u Estoniji.

Tom Malmquist

Tom Malmquist (Švedska, 1978.), švedski je pjesnik i romanopisac, i bivši igrač hokeja na ledu. Nakon što je objavio dvije iznimno uspješne pjesničke zbirke, 2015. je godine objavio i svoj prvi roman U svakom trenutku još smo živi, autobiografsku, gotovo ispovjednu prozu koju je kritika pohvalila kao „bijesno remek-djelo“. Za roman je ovjenčan prestižnim švedskim književnim nagradama, poput „Dagens Nyheter Culture Prize“ i „The Karin Boye Literary Prize“, a ušao je i u uži izbor za nagradu „Nordic Council’s Literature Prize“. Živi i radi u Švedskoj.