Prevođenje iznutra i izvana: Jagna Pogačnik
Prevođenje je kreativan posao u kojem prevodeći, nanovo, skupa s autorom pišete knjigu na drugom jeziku.
Kada ste se i kako odlučili prevoditi sa slovenskog? Koji su izazovi s kojima se susrećete prilikom prevođenja i kako se nosite s njima?
Prevoditi sam počela još za vrijeme studija; ja sam generacija „na razmeđu“ koja je upisala jugoslavistiku, a diplomirala kroatistiku i južnoslavenske književnosti, tako da su mi slovenski jezik i književnost bili obavezni kolegiji. Kako obiteljski imam veze sa Slovenijom, slovenskim jezikom i slovenskom književnošću, iako se kod mene doma nije govorilo slovenski, meni, a i mojim prvim urednicima u studentskim časopisima, učinilo se logičnim da se u tome okušam.
Iznimno mi je stalo u svemu što radim staviti fokus upravo na književnosti iz susjedstva.
Nakon što sam dva puta otišla u ljetnu školu slovenskog jezika, književnosti i kulture u Ljubljani, doista sam se u to i upustila. Kako to nije moj jedini posao, najveći izazov s kojim se nosim jest pronalazak vremena za prevođenje, zbog čega ponekad moram neke prijevode i odbiti. Drugi je izazov nagovoriti nakladnike da objave knjigu slovenskog autora koja mi se svidjela, i kako je, nakon što izađe, učiniti vidljivom, jer riječ je o književnosti koja se lako „izgubi“ među svim tim velikim uspješnicama i jezicima, a iznimno mi je stalo u svemu što radim staviti fokus upravo na književnosti iz susjedstva.
Djelujete kao freelancer, pa nas zanima kako usklađujete mnogobrojne svoje aktivnosti sa zahtjevnom ulogom prevoditeljice?
Zapravo jako dobro, svi koji djeluju kao freelanceri znaju da je glavni preduvjet opstanka i preživljavanja dobra organizacija i planiranje. Imam neke stalne obaveze za medije s kojima surađujem, prema njima usklađujem sve ostalo, pa i prevođenje. Znam unaprijed godinu-dvije koji su mi dogovoreni prijevodi za koje sam dobila potpore i za koje imam ugovore s nakladnicima i rasporedim si vrijeme. Prevodim uglavnom popodne i navečer, kad završim druge obaveze, kad je baš frka da se nešto završi, onda i češće. Dosta prevodim ljeti, dok sam na moru i kad je drugih obaveza manje, i u tome baš uživam jer nisam tip osobe koja može ne raditi baš ništa duže od tjedan dana. Smiruje me kad si odredim neku optimalnu dnevnu normu i od toga uglavnom ne odustajem.
Koje vrste tekstova najviše volite prevoditi, i postoji li određeni žanr ili tema koja vam je posebno bliska?
Nekad sam prevodila sve što mi se nudilo, osim poezije. Prevodila sam dosta esejistike i publicistike, drame i radiodrame, priručnike, čak i jednu kuharicu, danas to činim rjeđe i fokusirala sam se na suvremenu slovensku prozu.
I inače izabirem knjige koje su bliske mom književnom ukusu jer je tada i prevođenje veći izazov i užitak. Ta se sinergija dogodila i s romanom „Agni“ Boruta Kraševca.
Nju i inače pratim i čitam i drago mi je kad prevedem neku knjigu u kojoj sam prije uživala kao čitateljica i kritičarka. Imam i neke svoje stalne pisce, a jedan od njih je svakako Andrej Blatnik, njegove sam kratke priče prevodila još na samim početcima, mislim da je to bio i prvi književni prijevod. Bliska mi je njegova poetika, pa se nekako pratimo i razvijamo zajedno. I inače izabirem knjige koje su bliske mom književnom ukusu jer je tada i prevođenje veći izazov i užitak. Ta se sinergija dogodila i s romanom „Agni“ Boruta Kraševca, iako ga nisam predložila sama, nego vaša urednica Nermina Husković. Ima, naravno, i drukčijih slučajeva, kad knjiga koju prevodite jednostavno nije vaš cup of tea, osobno mi je onda puno teže i ide sporije jer volim potpuno uroniti u tekst koji prevodim, ali ima nešto i u profesionalizmu koji tada odradi svoje.
Kao kritičarka, kako vaša iskustva u kritici književnosti utječu na vaš rad kao prevoditeljice, i obrnuto?
Naučila sam živjeti u više uloga, kritičarka je ta koja dolazi prije prevoditeljice, pa na neki način ona odabire knjige koje prevoditeljica predloži nakladnicima. U samoj fazi prevođenja teksta kritičarka se smiri pa i kad pomisli da je nešto u tekstu možda loše ili višak, zna da tu ne može ništa, osim gunđati u sebi, ali pokuša pronaći najbolja rješenja u onome što može – vlastitom prijevodu. Divno je kad je preda mnom knjiga s kojom su sretne i zadovoljne i kritičarka i prevoditeljica, onda mi prevođenje doista dođe kao odmor i utočište od ostalih obaveza.
Naučila sam živjeti u više uloga, kritičarka je ta koja dolazi prije prevoditeljice, pa na neki način ona odabire knjige koje prevoditeljica predloži nakladnicima.
U posljednje vrijeme pri izboru prijevoda nastojim baš to postići.
Kako održavate balans između očuvanja autentičnosti izvornog teksta i prilagođavanja prevedenog teksta ciljnoj publici?
Izvorni tekst mora ostati autentičan u prijevodu – stilom, glasom, tonom, značenjem... To je prvo što se trudim ne izgubiti, odnosno postaviti u prijevodu, no premda mnogi misle da je lako prevoditi sa „sličnog“ jezika, upravo to predstavlja veliki rizik i nije nimalo lako. U sličnosti je vrlo lako napraviti pogrešku. Prevođenje je kreativan posao u kojem prevodeći, nanovo, skupa s autorom pišete knjigu na drugom jeziku.
Izvorni tekst mora ostati autentičan u prijevodu – stilom, glasom, tonom, značenjem...
Naravno da je morate prilagoditi publici u drugoj sredini, dubinski razumjeti aspekte teksta koji su vezani uz način života, običaje, način izražavanja, fraze, lokacije originalnog teksta i potom pronaći kreativna rješenja da se ništa ne izgubi od originala, a sve funkcionira u prijevodu. To je najteži dio i zapravo je dosta važna pripremna faza, čitanje onoga što ćete prevoditi i detektiranje i promišljanje o takvim tricky mjestima u tekstu prije nego u prijevod krenete.
Koji su vaši omiljeni alati ili resursi koje koristite u procesu prevođenja?
Nemam neke posebne i neću biti jako originalna ako kažem da su dio alata moje znanje i iskustvo, potom klasični rječnici, e-rječnici, osobito frazeološki rječnici i rječnici sinonima, ponekad i kolegice i kolege, prijatelji iz Slovenije i sami pisci koje prevodim jer većinu njih poznajem, pa možemo komentirati neka sporna mjesta.
Kako pristupate specifičnostima kulturnog konteksta kad prevodite tekstove, posebno kad je riječ o dijalektima, humoru ili drugim referencama koje mogu biti specifične za slovensku kulturu?
Slovenska i hrvatska kultura bliske su, geografski blizu i dijele zajedničku prošlost, pa takvih slučajeva nema toliko kao u prevođenju s nekih drugih jezika. Kada ih ima, kad je riječ o slengu ili dijalektu, trudim se pronaći adekvatnu varijantu, koja nije samo „tehnička“ nego na hrvatskom izaziva isti učinak i ima isto značenje. Humor nastojim učiniti smiješnim na hrvatskom, ako je nešto posve specifično, a ne može se pronaći adekvatna zamjena, posegnem za fusnotom, iako što manje to bolje. Ono što me plaši jest to što mi se čini da će mlađim generacijama neke reference iz kulture susjeda biti sve manje razumljive i shvaćene kao specifičnosti, pa će biti potrebno sve više fusnota. No to već izlazi van dosega ovog pitanja.
Vjerujemo da Vam je vrijeme najveći problem, kako se nosite s rokovima koji su ipak striktno zadani i mogu se teško mijenjati?
To sam već dijelom i odgovorila, vremena je uvijek premalo za sve što bismo htjeli. Zasad je sve u dobroj organizaciji, privilegiji da mogu raditi od doma, u bilo koje vrijeme, a nešto i u tome da sam s godinama shvatila kako odrediti prioritete i kako reći ne, pregovarati oko rokova ili preporučiti nekog od kolegica i kolega kad je neizvedivo. Stalo mi je da neke knjige iz slovenske književnosti budu prevedene, prevodila ih ja ili netko drugi. Veseli me što u posljednje vrijeme ima mlađih kolegica i kolega koji se bave prevođenjem sa slovenskog jezika, u jednom se trenutku činilo da tu imamo problem.
Vremena je uvijek premalo za sve što bismo htjeli.
To prije svega treba zahvaliti Aniti Peti Stantić, koja se kao sveučilišna profesorica, mentorica, sjajna prevoditeljica sa slovenskog i moja draga kolegica, ponekad i suprevoditeljica, iznimno oko toga angažira.
Je li Vam bilo potrebno usavršavanje u polju prevođenja i koji su vam prevoditeljski uzori?
Osim studija, ljetnih škola jezika, permanentno usavršavanje stiče se neprestanim čitanjem – na jeziku s kojega prevodite i na koji prevodite. Što se uzora tiče, mnoge bih naše vrhunske prevoditelje mogla spomenuti, ali i slučajno propustiti, pa ću ostati u svojoj niši, slovenske književnosti, i spomenuti pokojnu Mirjanu Hećimović, koja je prevela brojne važne slovenske pisce i na čije smo se prijevode mi mlađi mogli nasloniti.
Kako biste opisali vašu suradnju s autorima ili izdavačima tijekom procesa prevođenja, i postoje li posebni izazovi ili trenuci koje biste željeli podijeliti?
Suradnja je zaista dobra, jedan je od razloga i u tome što Slovenija i njezina Javna agencija za knjigu brinu o prijevodima svojih pisaca u inozemstvu, postoje razni natječaji i nakladnici s kojima surađujem tako mogu računati na financijske potpore za prijevod i tisak. Time je i prevoditeljica mirnija i zadovoljnija jer unaprijed zna da će biti sasvim solidno plaćena i da će honorar biti isplaćen. S autorima je suradnja uvijek bila odlična, ako ih trebate, uvijek su tu, tako sam osvijestila koliko su autorima zaista važni prijevodi i koliko su se spremni oko njih angažirati. Što bih htjela podijeliti? Pa eto, vratimo se na Blatnika. Upoznali smo se preko prijevoda njegove proze, da bi me 2022. godine, kad je bio autor u fokusu na Vilenici (slovenski međunarodni književni festival – evo tip reference gdje prevoditelj treba objasniti!), pozvao da napišem duži tekst o njegovu kompletnom opusu koji je objavljen u publikaciji festivala, pa potom kao pogovor njemačkog izdanja njegova romana Trg osvoboditve. A taj njegov roman upravo prevodim. Očekivalo bi se da će takav tekst pisati netko od slovenskih kritičara_ki i zato mi je to baš veliko priznanje i zasad najveći dokaz simbioze kritičarke i prevoditeljice u meni.
Serija intervjua dio je projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija.
