Prevođenje iznutra i izvana: Mišo Grundler
Da imam vremenski stroj, vratio bih vrijeme svaki dan samo da mi ostane više vremena za čitanje.
Projekt Europa iznutra i izvana, koji se uskoro bliži kraju, otvorili smo potresnim romanom Leksikon svjetla i tame norveškog autora Simona Strangera u tvom fantastičnom prijevodu. Prošlo je otad gotovo dvije godine, ali što pamtiš od baš tog prevoditeljskog iskustva?
Moram reći da Strangerov Leksikon svjetla i tame zauzima posebno mjesto u mom prevoditeljskom, ali i čitateljskom opusu, jer se rijetko dogodi da me knjiga koju prevodim, budući da mi je prevođenje ipak struka i pristupam mu u prvom redu profesionalno, toliko dirne i potrese. Ovo je također knjiga koju ću definitivno, za koju godinu, kad malo zaboravim detalje, ponovno uzeti u ruke kao čitatelj.
Leksikon svjetla i tame zauzima posebno mjesto u mom prevoditeljskom, ali i čitateljskom opusu, jer se rijetko dogodi da me knjiga koju prevodim, budući da mi je prevođenje ipak struka i pristupam mu u prvom redu profesionalno, toliko dirne i potrese.
Osim što je bilo divno upoznati autora Simona Strangera, fantastičnog čovjeka i pisca, s ovom sam knjigom doživio još mnogo izvanrednih iskustava: od sjajnog čitateljskog kluba u Gradskoj knjižnici Gajnice, gdje sam ostao zadivljen angažmanom knjižničarki i članova kluba čitatelja, koji su studiozno proučili tekst, postavljali izuzetno zanimljiva pitanja i općenito ostali oduševljeni romanom, pa do predstavljanja ove knjige u organizaciji Hrvatsko-norveškog društva, gdje sam imao priliku upoznati jednog gospodina koji u Hrvatskoj postavlja Stolpersteine, kamenje spoticanja u spomen na žrtve Holokausta, kojemu taj roman ima posebno osobnu, bolnu i sjetnu, komponentu. Takva iskustva govore da je autor uspio u svojoj namjeri – da se nikada ne zaborave imena nedužnih žrtava.
Mi na tu knjigu dobivamo feedback koji uključuje same pohvale, a pogotovo prevoditelju, svima je jasno da je posrijedi golem trud. Kakvo je tvoje iskustvo, javljaju li ti se čitatelji?
Imam također isto iskustvo od ljudi koje susrećem i koji mi se javljaju putem maila i društvenih mreža; svi su bez iznimke oduševljeni i ganuti tim Strangerovim humanističkim remek-djelom, koje u prvom redu poziva na ljudskost i oprost, ali i služi kao opomena što se može dogoditi kada se zlo zaboravi i relativizira.
Prijevod se uglavnom uzima zdravo za gotovo i svaki put me ugodno iznenadi kad čitatelje zanima upravo sam čin prevođenja.
Ljudi govore da su čitajući bili ganuti do suza, da odsada primjećuju kamenje spoticanja na našim ulicama, zastanu i pročitaju ime nekoga od naših sugrađana žrtava Holokausta i nastoje ga upamtiti da nikada ne bude zaboravljeno. Iznenadilo me i koliko je čitatelja svjesno da je roman u abecednoj formi leksikona bilo veoma zahtjevno prevesti i mnoge su zanimali upravo ti detalji, prevoditeljska strategija i postupci kojima je ovaj roman približen našoj publici. Prijevod se uglavnom uzima zdravo za gotovo i svaki put me ugodno iznenadi kad čitatelje zanima upravo sam čin prevođenja.
Imaš doista mnogo prevedenih knjiga iza sebe. Kad podvučeš crtu, što te najviše veseli prevoditi?
I kao čitatelju i kao prevoditelju omiljeni su mi žanrovi poezija, osobito klasična, i povijesni roman. Često kažem da bih, kad bih mogao birati, prevodio samo te žanrove i, premda jednako pristupam svakom prijevodu, osjećam da prevodeći nešto što i sam rado čitam uspijevam iz sebe izvući dodatnu trunku inspiracije.
I kao čitatelju i kao prevoditelju omiljeni su mi žanrovi poezija, osobito klasična, i povijesni roman.
U takva djela, koja bih izdvojio i koja bih odabrao kao čitatelj, svakako se ubrajaju Henini naslovi Leksikon svjetla i tame, Proroci fjorda vječnosti dansko-norveškog autora Kima Leinea te roman Arvejord (radnog naslova Naslijeđena zemlja) švedsko-finske autorice Marije Turtschaninoff, čiji prijevod vi i ja pripremamo za jesen ove godine.
Kakav je Mišo Grundler kao čitatelj, što te trenutno zaokuplja?
Uh, prevoditelj je uglavnom, bar iz mog iskustva, frustriran čitatelj, jer nakon cijelog dana rada na nekom prijevodu ostane vrlo malo vremena i energije za čitanje svega što bih želio pročitati. Obično zato započnem čitati nekoliko knjiga odjednom i nastojim čitati svaki dan, ako nikako drukčije, prije spavanja, no onda se dogodi da na noćni ormarić naslažem preveliku gomilu knjiga, koje me prijekorno gledaju jer ih nisam nekoliko dana uzeo u ruke. Da imam vremenski stroj, vratio bih vrijeme svaki dan samo da mi ostane više vremena za čitanje. A što se tiče naslova koje trenutno čitam, ili ih samo slažem pored uzglavlja kreveta, to su Duboke se vode dižu Anje Kampmann (prev. Patricija Horvat, Hena Com), Ruski prozor Dragana Velikića (Laguna) te novoobjavljenu knjigu mojih dragih prijateljica i kolegica Ande Bukvić Pažin i Marije Ott Franolić Velika važnost malih priča (Ljevak). Uvijek nastojim čitati što raznovrsnije naslove, a posljednjih sam godina više pozornosti posvetio djelima iz nama, ili barem meni, uvjetno rečeno, egzotičnih i manje poznatih kultura poput Koreje, Japana, Brazila, Argentine, Gruzije, Južne Afrike itd.
Koji bi savjet dao onima koji se žele baviti prevoditeljstvom?
Savjetovao bih im da se na to odluče ako su zaljubljeni u čitanje, ako žele svaki dan raditi nešto što vole, naučiti nešto novo i zanimljivo, iskusiti iracionalan ushit pronalaženja prave riječi u određenom kontekstu, posredno utjecati na druge ljude, kojima će možda baš neka knjiga koju su preveli promijeniti život te ako su spremni, katkad mazohistički, iz sebe izvlačiti zadnji atom energije i uložiti disproporcionalan trud da bi jedna jedina rečenica zvučala savršeno. Pritom valja paziti da ne postanu asocijalni i ne zapostave prijatelje, obitelj, bračne partnere i djecu, da ne potroše sav zarađeni honorar kod fizioterapeuta zbog bolnih leđa nakon deset, dvanaest ili šesnaest sati prevođenja dnevno te da inspiraciju ne potraže (kao ja) na dnu flaše. Književno prevođenje neće vas vjerojatno dovesti pod svjetla reflektora ni na naslovnice novina, nećete provoditi praznike na jahti u Dubaiju niti potpisivati milijunske ugovore, ali ako imate u sebi tu neku iskru nadahnuća, platonovski rečeno božanskog ludila, tad sve to blijedi i pada u drugi plan kad u ruke primite knjigu svježe izašlu iz tiska, čedo vašeg višemjesečnog truda, rada, muke i, dakako, ljubavi – taj osjećaj književnim prevoditeljima ništa ne može zamijeniti.
Serija intervjua dio je projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija.
