Čitati ili putovati – pitanje je sad?

Zašto putujemo? Ne samo da bismo upoznali nova mjesta, ljude i kulture već se sa svakog putovanja vraćamo kao nove, drukčije osobe. Htjeli mi to ili ne, naš pogled na svijet i nas same je nakon putovanja nepovratno promijenjen. Svako napuštanje poznatih obala našeg života je zapravo put velikog rastanka, rastanka od starog sebe, od onog uskog pogleda na svijet koji smo prerasli, a da toga možda prije puta i nismo bili svjesni.

O putovanju kao osobnoj i životnoj transformaciji govore i naša tri nova romana: Kopile Istanbula i Majstor i ja, a treći je Théovo putovanje.

O putovanju kao osobnoj i životnoj transformaciji govore i naša tri nova romana: dva su dobro nam već znane popularne turske književnice Elif Shafak: Kopile Istanbula i Majstor i ja, a treći je Théovo putovanje francuske filozofkinje, spisateljice i esejistice Catherine Clément. 

Maleni Indijac Džihan slijepi je putnik na brodu za osmansku prijestolnicu Istanbul koja je u 16. st. na vrhuncu moći. Na brodu se neraskidivo vezuje za rijetkog bijelog slona Čota, egzotičnu životinju poslanu kao dar sultanu Sulejmanu Veličanstvenom. U Istanbulu Džihan upoznaje slavnoga graditelja Sinana koji je polovicu svoga gotovo stoljetnoga života bio glavni arhitekt na dvoru čak četvorice sultana. Sinan je za života izgradio više od tri stotine građevina, od kojih i 80-ak džamija.

Majstor i ja posvećen je umjetnosti, graditeljstvu i znanju. Priča je to s notama sufizma i misticizma o osobnom rastu i transformaciji jednog hrabrog dječaka u nepoznatoj sredini, daleko od njegova doma i obitelji.

Pod njegovim mentorstvom, a zahvaljujući svojoj nezasitnoj znatiželji, Džihan će postati najprije šegrt pa kalfa te na koncu i nasljednik velikoga Mimara (graditelja) Sinana. Roman Majstor i ja posvećen je umjetnosti, graditeljstvu i znanju. Elif Shafak poslužila se slonom koji simbolizira ne samo dobru sreću već i statiku, pamćenje i dugovječnost da bi ispripovijedala snovitu priču s notama sufizma i misticizma o osobnom rastu i transformaciji jednog hrabrog dječaka u nepoznatoj sredini, daleko od njegova doma i obitelji.

Upravo obitelji mogu biti najveći uteg koji nas sprječava da se otisnemo na daleko putovanje koje nas doziva. No za Armanoush, mladu djevojku armenskog podrijetla iz San Francisca,  obiteljske tajne o prošlosti njenih predaka postale su razlog zbog kojeg se otisnula na putovanje u Tursku. Nesigurna u svoj identitet, progonjena osjećajem nepripadanja u društvu u kojem živi, u Istanbulu upoznaje Asyu, mladu buntovnicu i deklariranu nihilistkinju, zaljubljenu u Johnnyja Casha i francuske egzistencijaliste. Jedna junakinja dolazi sa Zapada, a vuče ju neotkriveni Orijent koji nosi u sebi, druga potječe s Orijenta, a srce ju vuče na Zapad.

Kopile Istanbula  slojevit je roman o sudbinama dviju obitelji, turske i armenske, koje su neraskidivo povezane sjenama teške povijesti.

Jedna u drugoj prepoznaju one dijelove svoje ličnosti koji su potisnuti bilo odgojem i obiteljskim tajnama, bilo očekivanjima i normama društva u kojem žive. Kopile Istanbula  slojevit je roman o sudbinama dviju obitelji, turske i armenske, koje su neraskidivo povezane sjenama teške povijesti. Ispisujući priču o sjećanju i zaboravu, tradiciji i suvremenosti, Elif Shafak stvara bogatu tapiseriju Istanbula – grada s tisuću lica, njegovih mirisa, boja i okusa, ali i tajni koje ne prestaju odzvanjati kroz sadašnjost.

Većina nas smatra sadašnjost svojom čvrstom uporišnom točkom u životu, to je mjesto s kojeg gledamo na život. No, što kad vam kažu da bolujete od nepoznatog, smrtonosnog virusa za koji liječnici nemaju lijeka, a imate kao Théo samo 14 godina? Ako imate sreće, baš tada u vaš život ulazi netko poseban, poput Théove ekscentrične i bogate tete Marte. Zajedno kreću na put oko svijeta otkrivajući svijet religija i duhovnosti: od judaizma, kršćanstva, islama, budizma, taoizma pa do animalizma afričkih i brazilskih džungli.

Théo upoznaje mnoge zanimljive i mudre ljude koji mu otkrivaju tajne vjere i religioznosti, što mu pomaže da prebrodi bolest i otkrije njezin uzrok. Théovo putovanje je roman s dubokom i univerzalnom humanističkom porukom koji potiče dijalog i pozitivno razmišljanje.

Théo upoznaje mnoge zanimljive i mudre ljude koji mu otkrivaju tajne vjere i religioznosti, što mu pomaže da prebrodi bolest i otkrije njezin uzrok. Théovo putovanje je roman s dubokom i univerzalnom humanističkom porukom koji potiče dijalog i pozitivno razmišljanje. Ovo je knjiga o ekumenizmu i toleranciji, o prijateljstvu i mladenačkoj ljubavi, roman koji u današnje vrijeme puno predrasuda, sukoba i mržnje prema stranom i drukčijem vodi čitatelja na uzbudljivo putovanje upoznavanja sebe kroz susrete s novim, nepoznatim i (ono)stranim.

I na kraju, zašto treba čitati? Iz istog razloga zašto treba putovati! Čitanje je putovanje velikog sastanka, kroz svaku knjigu u koju uronimo, izranjamo drukčiji i hrabriji upoznati i voljeti, ali i stvoriti život baš kakav želimo živjeti.

Družite se s ovim divnim knjigama jer ćete s njima otići i upoznati nevjerojatne svjetove, ljude, religije, strašne sukobe i nježne prijateljske veze.

Priče su to koje žive vječno, a mi smo ih nakon desetljeća postojanja izdali u novom ruhu i kao nova izdanja one započinju svoj put prema novim čitateljima.

Zbirka priča “Selfie”

Superman

Od svih automobila na ovome svijetu, on je ušao baš u moj.
Ušao s odvijačem. I dizalicom. A na radiju je svirala ljubavna pjesma. Hladno pivo. Superman.
Labavio je šarafe na mojoj gumi toliko uvjerljivo da sam osjećala kako labavi i svaki zategnuti i od stresa sabijeni mišić na mojem tijelu. Potom me je podizao, zajedno s automobilom, mic po mic, guslajući snažno po toj dizalici sve dok nisam postala ovaj veliki oblak iznad grada, odnosno ceste. Iščupao je tu gumu iz ležišta, bicepsi i tricepsi bljesnuli su pred mojim očima, više nikad neću reći da ih ne volim. Bi li tipovi kakve inače gledam znali promijeniti gumu? Šipak. Ne znaju ni broj konja u vlastitom automobilu.
Proučavao je probušenu gumu, a ja sam stajala na toj kaldrmi i upijala ga s leđa, zadubljenog u ne baš lagan posao, jer neki je vrag naravno zapeo. Poduža muška kosa, inače moja slaba točka, pri njegovim se užurbanim kretnjama previjala skladno kao slap. I tad, dotakne me kap.
Jedna mala kap. Pogledam nebo. Pogleda i on.
Moj dobri duh.
Jer takav se ukazao u toj pustari, odnekud na svojem biciklu, nije li to čudno, nakon salve očaja koje žena doista može doživjeti u nekim nemogućim trenucima, kao što je svakako bio taj. Haljina po mjeri, svježa frizura, moj prvi medijski nastup. Krećem začudo na vrijeme, ali zaboravim mobitel. Hoću, neću, hoću, neću – ne, neću se vraćati. Bio bi to loš znak. Vozim dalje, ali malo nervoznije, brže, čovjek se ipak osjeti nesigurnim bez tog svemogućeg aparata pri sebi. Uključim glazbu, to me smiri, sve dok ne osjetim nešto, nešto što frcne, a onda zatutnji pod prednjim kotačem i odleti nekamo u stranu. Pomislim, nije moguće. Nastavljam dalje. Ne vjerujem. Stanem.
Guma se lagano ispuhivala pred mojim očima. Proklinjala sam prečicu kojom sam krenula da izbjegnem gužvu i to što nisu popravili cestu. Psovala što nigdje nikog nema. Psovala telefon zaostao u stvarima od jučer. I te proklete „druge” torbe.
No sad – gdje smo, tu smo. Pristupna, pusta cesta na kojoj smo se zatekli nije pružala mnogo. Nikakvog zaklona, a kamoli zaustavne trake. Nijednog drveta, da nas gustom krošnjom obgrli kad je iz vedra neba počela pljuštati kiša. Da pljuštati? Nebo se rasparalo.
Upravo onaj oblak u koji sam se zanesena pretvarala zacrnio se pred našim očima; je li to bio znak? Nije bilo vremena o tome trezveno promišljati, to ću tek kasnije, jer nahereni žuti auto s dizalicom na prednjem kotaču bio nam je jedina opcija. Nije bilo druge nego skloniti se brzinom munje, pogotovo kad sam začula njegov ugodni, ali odrješit glas: – Na zadnje sjedalo, brzo!

Naravno, zbog dizalice. Kako mudro!
„Tvoj Superman s fudbalerkom već će se nekako snaći”, pjevao je Kekin, a mi smo se nagurali u premaleni auto s krovnom panoramom. Ta nam se panorama otvorila pred očima kao otkrivenje, boje razljućenog neba pretapale su se u visini, onda udarale u staklo, čas oblikom
kišnih kapi, čas dodirom munje, a mi smo se stisnuli u suhom i toplom i ne znam tko je bio prvi, mislim da sam bila ja, možda je bio on, ali netko se počeo smijati, netko je prihvatio taj smijeh, pa smo se smijali onako bez razloga, glasno i nesputano, najprije ovom ludom danu, onda
meni u toj tetkastoj haljini s uvenulom mašnom, onda njemu u toj svilenoj košulji i finim cipelama, na biciklu, onda poderanoj cesti na kojoj smo se našli, gradu u koji začudo oboje idemo, ljudima koji nas tamo uzalud čekaju, i tek sam se tu dosjetila i uzviknula:
– Telefon! Imaš li telefon?
On je rekao da, samo to i ima, drugo ništa, ni novčanik, ni dokumente, sve je to u nekoj jakni koju su mu putem ukrali, i da bi mu dolazak u taj grad značio spas, rekao je, nije li to čudno, rekla sam ja, kako su nas te nezgode dovele na isto mjesto, u isti čas, spojile nas, vjeruješ li u sudbinu, pitao je on, pa ne znam baš, inače ne, ali možda malo da, svatko je kovač svoje sreće, provalim, i nesreće, doda on ublaživši malo taj klišej, brzo sam mu otela telefon iz ruku i rekla moram nazvati, moram nazvati da kasnim, ali nazvati koga, pa ne znam ničiji broj, ničiji napamet, jedva znam i vlastiti, guglam i pronalazim neki opći broj medijske kuće na koji se nitko ne javlja, jednom, dvaput, triput, nerviram se, na radiju se i dalje vrti pjesma, ona ista o Supermanu jer nešto sam pogrešno stisnula, neki repeat, unutra je zagušljivo i sparno kakvi već budu sparni trenuci prije ljetnih pljuskova koji ti se krišom uvuku u auto, ali kako sada otvarati prozore, oko nas štekću brze kišne kapi kao mitraljezi, reskim zvukom probijaju stakla, primjećujem kapljice znoja, po njemu, meni, nama, moja se haljina već lijepila na nezgodnim mjestima kad je on skinuo svoju košulju i prebacio je preko prednjeg sjedala, pogledao me i rekao:
– Dosta nervoze, nasmij se, daj mi taj telefon, misliš da netko pita za nas?
I okinuo je selfie, naš zajednički selfie, doduše, tu sam samo ja i njegov torzo, tek malo tog slapa njegove kose, slučajno, rekao je on, možemo ponoviti, ali toliko sam dobro ispala da me nije bilo briga, da sam rekla želim imati tu fotografiju, baš tu, želim je objaviti na Instagramu,
pošalji mi je odmah i sad, dok sam diktirala broj, zamišljala sam kako torzo i ja putujemo eterom i kako odjekuje taj – blink! – negdje u mojoj sobi i kako će me dočekati ta fotka kad se vratim kući i kako ću zasigurno uz nju napisati nešto dvoznačno, ma ne, troznačno, mogla bih to i sad smisliti, nešto efektno i time se odmah pohvaliti ovom torzu koji mi je bivao sve bliže, sad bi bilo dobro okupati se, iznenada će on, kako to misli okupati se, more se istina naziralo u daljini, i obližnji otoci, ali ne pada mi na pamet, ipak kažem da je najljepše kupati se kad kiši, kažem to tek toliko, najbolje se kupati gol, reći će on, kišilo ili ne, volim biti gol, i što na to reći, potom smo nekako čudno zašutjeli, šutjeli i čekali, situacija se pržila od iščekivanja i postala je ovo što smo sada, ovo gdje smo sada, jer sada smo tu, u prezentu, s dizalicom izvana i sprijeda, s nama iznutra i straga, dijagonalno joj postavljeni, i suprotstavljeni, jedan veliki torzo zauzima cijelu tu dijagonalu, nečije vitke noge dotiču bočne stranice, slap se razlijeva kao poplava, haljina se odriješila svih svojih niti i onda – smirivanje. Kap po kap, kiša staje.
I što ćemo sad?
Izvlačimo se polagano, ruka, noga, glava, raskidamo niti, slabašne spone, izvlačimo se iz tijela, iz sjedala, iz automobilai opet smo tu, opet smo stranci na pustoj cesti, lomi nas duga u visinama. Negdje u daljini još kiši i istovremeno pomalja se sunce. Zrak je odjednom hladan, kao izvorska voda. Moj Superman hitro krene, žurno postavlja kotač, vrti, zateže, odjednom sve ide kao po špagi, pomalo se ogledam u zadnjem staklu ali sve je već gotovo, rezervni ružni kotač, tu je, alat također spremljen, auto od prve pali, pokreće se, gledam ga za upravljačem, čini se kao da će odmah po gasu pa brzo sjedam do njega i kažem idemo, idem spasiti što se spasiti dade, ali ne! Tu je i bicikl.
Skupocjen fensi bicikl s brzinama i štatijaznam, meni su svi isti. Ne može ga ostaviti. Izlazimo van, ne stane nigdje, ne možemo ga povesti.
On šutke sjeda u auto, pali ga i odlazi.
Odlazi?
Odlazi i odlazi, stojim na cesti, gledam u vlastiti auto kako nestaje u prvom zavoju.
Na sebi imam haljinu i razvezanu mašnu. Grudnjak je torbici. Torbica je u autu.
Kiša je prestala, barem to.
Pogledam bicikl, bolje ne. Sa zadnjeg Ponyja pala sam još u djetinjstvu. Dok hodam praznom cestom prema prvoj benzinskoj, još vjerujem da će se vratiti.
Nakon sat vremena stižem, bosa sa žuljevima, sa sandalama u ruci.
Prijavit ću krađu automobila tek kad mi ljubazan radnik na crpki samovoljno ponudi službeni telefon. Kratko i jasno, vrlo sam prisebna. Nezgoda na cesti, mlađi muškarac, ponudio je pomoć, zamijenio gumu, sjeo u auto i otišao.
Na cesti je ostao bicikl, ispostavit će se da je ukraden. Na pitanje kako je izgledao, visina, težina, boja očiju, neki prepoznatljiv znak, pomislit ću na torzo, ruke i slap.
Pomislit ću na selfie koji me čeka kod kuće. Reći ću, ništa posebno. 
Na pitanje znam li mu ime, u zadnji čas reći ću – ne.
Što bi bilo da sam rekla Superman?

Smiješak molimo, stižu noviteti!

Kad su se pojavili, mobiteli s kamerom bili su tehnološko čudo i kulturološka prekretnica. Prvi takav model ugledao je svijet 2000. godine u Japanu, ali tek su kasniji uređaji globalno popularizirali tu inovaciju.

Za koju ćemo godinu proslaviti trideseti rođendan prve fotografije snimljene mobilnom kamerom.

Postoji čak i anegdota da je inženjer Philippe Kahn, dok je 1997. radio na konceptu mobitela s kamerom, uspio snimiti fotografiju svoje novorođene kćeri i uživo je podijeliti iz bolnice – što se smatra prvim primjerom instantne digitalne podjele slika. Nije ta 1997. bila tako davno, zar ne!? Za koju ćemo godinu proslaviti trideseti rođendan prve fotografije snimljene mobilnom kamerom.

No pitanje svih pitanja je možemo li danas uopće zamisliti naš život bez gadgeta?
Složit ćemo se: teško!
A koliko smo se, posljedično, tek svi mi promijenili!

Ta potreba za vidljivošću, za instantnim priznanjem i potvrdom, gladi za lajkovima i komentarima našla je svoje mjesto u novoj zbirci priča Selfie Karmele Špoljarić.

Nekada smo morali pažljivo kadrirati fotografije, razmisliti vrijedi li trenutak filmske trake, a danas? Jedan klik i eto nas – selfie u ogledalu, selfie s kavom i dekicom, selfie u liftu, selfi s preslatkim pesekom ili macom ljubimicom. Memorija više nije problem, filtri brišu nesavršenosti, a svaki dan je prilika za novi kadar vlastitog lica. Oscaru Wildu pripisuju se sljedeće riječi: „Voljeti sebe početak je romanse koja traje cijeli život.“ A javna je tajna kako biti viđen na društvenim mrežama znači postojati. Ta potreba za vidljivošću, za instantnim priznanjem i potvrdom, gladi za lajkovima i komentarima našla je svoje mjesto u novoj zbirci priča Selfie Karmele Špoljarić.

Ova zbirka predstavlja inovativan iskorak u suvremenoj hrvatskoj prozi – ne samo zbog teme koja precizno reflektira naše doba već i zbog pomno osmišljenoga koncepta u kojem svaka priča nudi jedinstvenu perspektivu na fenomen autoportretiranja.

U pričama koje su vješto povezane zajedničkom niti autorica secira suvremeni fenomen autoportreta – ne samo kao slike već i kao metafore identiteta, iluzije i samoobmane. Špoljarić piše britko, duhovito i pronicljivo, razotkrivajući nesigurnosti i taštine koje se skrivaju iza svakog snimka, svakog filtra. Ova zbirka predstavlja inovativan iskorak u suvremenoj hrvatskoj prozi – ne samo zbog teme koja precizno reflektira naše doba već i zbog pomno osmišljenoga koncepta u kojem svaka priča nudi jedinstvenu perspektivu na fenomen autoportretiranja. Odgovori na pitanja što se skriva iza savršenih slika bračnih, obiteljskih, prijateljskih i ljubavnih odnosa, sjajna su prilika za polemiku i diskusiju. I zato su ove priče važne i poticajne, kao što je i preispitivanje tehnoloških inovacija i njihova utjecaja na društvo također potrebno podvrći etičkom sudu. Selfie nas poziva da propitamo kako i zašto konstruiramo vlastitu sliku u očima drugih.
Odvažite se na čitanje i pogled u zrcalo!

No dok odrasli traže odraz sebe u digitalnim zrcalima, djeca traže odraz u očima svojih roditelja. Tu dolazimo do sjajnog romana Vrane Petre Dvořákove, romana koji nas podsjeća na težinu roditeljskog utjecaja, na krhkost dječje psihe i na moć razumijevanja. Priča o djevojčici Barbori koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji pogađa duboko i snažno, otvarajući pitanja o roditeljskoj odgovornosti i granicama između zaštite i gušenja.

Tu dolazimo do sjajnog romana Vrane Petre Dvořákove, romana koji nas podsjeća na težinu roditeljskog utjecaja, na krhkost dječje psihe i na moć razumijevanja.

Ovo je takva vrsta literature za kojom bi trebali posegnuti roditelji, psiholozi i nastavnici – knjiga koja otkriva surovu istinu o tome koliko griješimo u odgoju, ali i upućuje na koji se sve način stvari mogu popraviti. Vrane su poziv na pažljivije slušanje, na strpljenje i prisutnost – vrline koje su danas, u svijetu prepunom distrakcija, rijetke poput tišine.
Vrane su velika i važna opomena! Uspješnica koju nećete lako zaboraviti.

Dok Selfie i Vrane preispituju unutarnje svjetove, odnose i osobne dvojbe, neki odgovori mogu se pronaći i u napetoj kriminalističkoj priči. Cesta gorčine Australca Garryja Dishera donosi tamnu, atmosferičnu priču prepunu napetosti i moralnih dilema. Radnja se odvija u srcu izoliranog australskog gradića Tivertona, u kojem prašnjava cesta nestaje u beskrajnoj pustoši. U toj zabačenoj sredini, protiv svoje volje, našao se Paul Hirschhausen – Hirsch – policajac obilježen kao zviždač. U nastojanju da dokaže nevinost i spere ljagu sa svog imena, Hirsch sve dublje zalazi u zajednicu preplavljenu gnjevom, rasizmom i kriminalom. Kad se uz obližnju autocestu pronađe tijelo lokalne tinejdžerice, počinje istraga u kojoj se policajac ne suočava samo s jezivim ubojstvom već i neprijateljski nastrojenim mještanima. Disher majstorski gradi složene likove i radnju koja se razvija poput nezaustavljive lavine. Ako volite kriminalističke priče koje se poigravaju s vašim očekivanjima i vode vas u nepredvidljive smjerove, provozajte se Cestom gorčine.

Cesta gorčine Australca Garryja Dishera donosi tamnu, atmosferičnu priču prepunu napetosti i moralnih dilema. 

Bilo da želite uroniti u svijet selfija, obiteljskih drama ili kriminalističkih zagonetki, izbor je pred vama. A jedino što vam preostaje jest – otvoriti prvu stranicu.

Dugo iščekivani treći dio trilogije “HEKNE” Larsa Myttinga uskoro stiže!

Nakon “Sestrinskih zvona” i “Tapiserije sestara Hekne”, kojima su apsolutno svi bili oduševljeni, “Sudnjim danom” završava i zaokružuje se ovaj izniman literarni trolist.

"Sudnji dan" veličanstven je završetak koji nas vodi u norveško selo pred sam početak 2. svjetskog rata, razotkrivajući duboko ukorijenjene teme predaka i zajedništva — temelje kulturnog identiteta Norveške.

Početak je priče smješten u nemirne 1930-e, a kroz oči starijeg svećenika i mlade žene pratimo društvene napetosti i osobne borbe dok se približava oluja sukoba. Mytting nas ponovno vodi kroz povijesno razdoblje s naglašenom atmosferom iščekivanja, ispunjavajući svaku stranicu napetošću i emocijama.

Osim uzbudljivog sadržaja, posebno veseli i to što će ovu knjigu prevesti Sandra Ljubas, prevoditeljica koja je već osvojila pohvale za prijevode prva dva nastavka, pa nas raduje činjenica da će i ovaj prijevod zadržati svu dubinu i ljepotu originala. 

Strpite se još malo i uskoro doznajte više...

Svaki početak nosi svoju čaroliju – i priliku za uspjeh!

Vrijeme leti, zar ne? Evo nas, dragi čitatelji, već u novoj godini, godini koja donosi nove izazove, ali i bezbroj mogućnosti. Kao što nas Hermann Hesse podsjeća, svaki početak nosi svoju čaroliju, a ta čarolija leži upravo u potencijalu da stvaramo, rastemo i ostvarujemo velike stvari. Ove smo godine odlučni iskoristiti tu energiju kako bismo nastavili uspješno graditi našu poslovnu priču.

Kao što nas Hermann Hesse podsjeća, svaki početak nosi svoju čaroliju, a ta čarolija leži upravo u potencijalu da stvaramo, rastemo i ostvarujemo velike stvari. Ove smo godine odlučni iskoristiti tu energiju kako bismo nastavili uspješno graditi našu poslovnu priču.

S ponosom gledamo na prethodnu, veoma uspješnu godinu — godinu u kojoj smo zajedničkim trudom donijeli mnogo novih knjiga, ideja i priča koje su pronašle put do naših čitatelja. No nova godina poziva nas da podignemo ljestvicu još više. Pred nama su uzbudljivi projekti, bogatija ponuda i još snažnija povezanost s našim vjernim čitateljima.

Naš cilj nije samo donijeti puno novih knjiga na police, već i osigurati da svaka od njih bude priča koja obogaćuje, nadahnjuje i povezuje ljude. Uspjeh vidimo u tome koliko smo uspjeli dodirnuti nečiji život, bilo romanom koji se ne ispušta iz ruku do kasno u noć ili pak knjigom koja će nam olakšati svakodnevicu, proširiti vidike, odvesti nas u nepoznato. Knjige doista imaju tu snagu. One su čarolija same po sebi.

Planiramo proširiti našu ponudu naslova, dovesti u Hrvatsku nove autore, predstaviti sve to publici i tako donijeti mnogo lijepoga svima vama koji vjerujete u moć knjige.

Prevrtljivu ćemo veljaču začiniti trima knjigama potpuno različitog žanra i različitih tema. Između napete „Ceste gorčine“ australske zvijezde Garryja Dishera i sjajnih, nagrađenih „Vrana“ Čehinje Petre Dvořákove, smjestila se intrigantna zbirka od jedanaest priča Karmele Špoljarić pod nazivom „Selfie“.

Zajedno ćemo učiniti ovu godinu uspješnom — stranicu po stranicu, priču po priču. Ovo je prilika da vas malo poškakljamo, da vam ukratko najavimo ono što spremamo, a vi istražujte dalje, brusite nestrpljenje i radujte se svemu onomu što privuče vašu pozornost. Možda to bude samo ponešto, a možda bude i sve...

Prevrtljivu ćemo veljaču začiniti trima knjigama potpuno različitog žanra i različitih tema. Između napete „Ceste gorčine“ australske zvijezde Garryja Dishera i sjajnih, nagrađenih „Vrana“ Čehinje Petre Dvořákove, smjestila se intrigantna zbirka od jedanaest priča Karmele Špoljarić pod nazivom „Selfie“.

I dok nas Disher drži u majstorski kreiranoj napetosti koja raste zbog ubojstva tinejdžerice u srcu izoliranog australskog gradića Tivertona, Petra Dvořákova kroz perspektivu djevojčice i njezine majke oslikava složenu dinamiku emocionalnog zlostavljanja. Ovaj češki bestseler podsjeća nas na važnost empatije i razumijevanja u krugu obitelji, škole i šire zajednice. Iznimno aktualna i važna zbirka priča „Selfie“ bavi se nama samima unutar zavodljivoga virtualnog svijeta, istražuje fenomen autoportreta na društvenim mrežama, otkrivajući prazninu između stvarnoga i idealiziranog identiteta.

Za početak napominjemo da se ljubitelji trilogije Larsa Mittinga, imaju čemu radovati jer stiže treći dio norveškog hita Hekne. U 2025. prevest ćemo i objaviti i novu „Bijelu knjigu“ nobelovke Han Kang.
Sve koji pamte „Led“ Ulle Lene Lundberg, vjerojatno će obradovati njezin novi roman „Lyser och lågar“ odnosno „Svjetlo i plamen“ o snažnim ženama sjevera. A najavljujemo i novi roman Yoko Ogawe, intrigantan roman Regisa Jauffreta, nikad ispričanu priču o trudnoći žene koja je rodila jednog od najvećih zločinaca u novijoj povijesti.

Za početak napominjemo da se ljubitelji trilogije Larsa Mittinga, imaju čemu radovati jer stiže treći dio norveškog hita Hekne. U 2025. prevest ćemo i objaviti i novu „Bijelu knjigu“ nobelovke Han Kang.

Listi dodajemo Alenu Mornštajnovu, Francescu Gianini, Leonarda Paduru, Timotheeja de Fombellea, a kako godina bude odmicala, tako će i naša ponuda rasti i biti raznolikija i bogatija. Autori poput Chigozia Obiome, Percivala Everetta, Tan Twan Enga, Annette Bjergfeldt, Lorenza Maronea i Ahmeta Umita već su vam poznati, a dajemo vam na znanje da stižu njihovi novi romani. Ali čekaju vas i noviteti: divna velika imena i sjajna otkrića poput Isabelle Hammad, Florence Knapp, Duriana Sukegawe, Iskendera Pale, Martina Amisa, Marije Turtschaninoff, i mnogih mnogih drugih. Naravno da će biti i domaće proze: Staša Aras, Franjo Janeš, Maja Ručević, Ozren Majerić, Zoran Pilić, Ivan Vidić, Robert Nezirović i Zlatko Krilić oštre pera i pripremaju romane i zbirke kojima se možete veseliti. Uskoro ćemo više pisati o njima i odvojiti ih u zaseban blog.

Novi roman „The Road to The Country“ Obiomin je povratak na temu suparništva između braće i sestara i potraga za obračunom istražena kroz objektiv dvojice muškaraca koji su opterećeni – jedan tugom, a drugi grižnjom savjesti. Od dvostrukog finalista Bookerove nagrade očekujte još jednu snažnu priču čiji su korijeni duboko u Nigeriji.
Lorenzo Marone vodi nas na jug Italije i čarobni otok Procidu, ali i u nimalo čaroban odnos oca i sina, umirovljenog pomorskog kapetana Libera i sina mu i fotografa Andree Scotta, crnu ovcu obitelji.

Autori poput Chigozia Obiome, Percivala Everetta, Tan Twan Enga, Annette Bjergfeldt, Lorenza Maronea i Ahmeta Umita već su vam poznati, a dajemo vam na znanje da stižu njihovi novi romani. Ali čekaju vas i noviteti: divna velika imena i sjajna otkrića poput Isabelle Hammad, Florence Knapp, Duriana Sukegawe, Iskendera Pale, Martina Amisa, Marije Turtschaninoff, i mnogih mnogih drugih.

No u idiličnoj otočnoj svakodnevici skriva se ljekovitost pa će se i odnos između oca i sina, prepun iskričavih prigovora i obiteljskih tajni, popraviti u još jednoj šarmantnoj i snažnoj Maroneovoj obiteljskoj priči. Uostalom i naslov to potvrđuje: „Tutto sarà perfetto“ odnosno „Sve će biti dobro“.
Narin Abgaryan drži se i dalje svojih voljenih Armenaca. Njezin je roman priča o starom zidaru Simonu koji je živio dugo, uživao poštovanje mještana, no bio je poznat i po nebrojenim ljubavnim pustolovinama. Da ga otprate na njegovo posljednje putovanje, sve žene koje je nekoć volio okupit će se u Simonovoj kući. I svaka od njih ispričat će svoju priču... Kao i sve knjige Narine Abgaryan, „Simon“ je tragikomičan roman prožet mudrom dobrostivošću. I, kao sve knjige Narine Abgaryan, govori o ljubavi.
Jedan od najvirtuoznijih autora na engleskom jeziku Martin Amis napisao je „Zonu interesa“, moćan roman iznimne moralne snage, koji istražuje život i ljubav među nacističkim birokratima u Auschwitzu. Jonathan Glazer, nadahnut istoimenim romanom, režirao je film koji je nedavno bio u žiži interesa svjetske javnosti, osvojio je brojne nagrade među kojima i dva Oskara. No kažu da je knjiga uvijek bolja od filma. Na vama je da provjerite.
Britansku autoricu palestinskih korijena Isabellu Hammad promovirat ćemo romanom „Enter Ghost“. I jako smo ponosni da u vrijeme kad se od Palestine i njezina teškog stradanja uglavnom okreće glava, mi objavljujemo ovaj sjajni roman, kojem se svijet već poklonio. Riječ je o upečatljivom prikazu današnje Palestine, ali i roman o dijaspori, o izmještanju, o Hamletu, o obiteljskim vezama i o zajedničkom otporu. Sjajno tempiran, promišljen i strastven, željno iščekivani drugi roman Isabelle Hammad pravi je književni pothvat, nezaboravna pripovijest o umjetničkom djelovanju pod okupacijom.

Jedan od najvirtuoznijih autora na engleskom jeziku Martin Amis napisao je „Zonu interesa“, moćan roman iznimne moralne snage, koji istražuje život i ljubav među nacističkim birokratima u Auschwitzu.

Godine 2023. Hammad je uvrštena na Grantin popis najboljih mladih britanskih romanopisaca, a za „Enter Ghost“ dobila je 2024. Nagradu Encore koju Kraljevsko društvo za književnost dodjeljuje za „teški drugi roman“ nakon književnog debija.  
Još nas jedan roman vodi daleko, na Šri Lanku, u još jedan politički turbulentan prostor. A kako se politika uglavnom prelama na leđima pojedinca, tako je i autorica V. V. Ganeshananthan na toj premisi zavrtjela svoju priču „Brotherless Night“. Moćna je to fikcija i živopisan prikaz moralne izgradnje jedne hrabre žene te svjedočanstvo trajnih posljedica rata. I već je osvojio važne nagrade, među ostalim Women's Prize za fikciju 2024.

Britansku autoricu palestinskih korijena Isabellu Hammad promovirat ćemo romanom „Enter Ghost“. I jako smo ponosni da u vrijeme kad se od Palestine i njezina teškog stradanja uglavnom okreće glava, mi objavljujemo ovaj sjajni roman, kojem se svijet već poklonio.

I da završimo s Marijom Turtschaninoff, finsko-švedskom autoricom čiji se prijevod romana „Naslijeđena zemlja“ malo oduljio, ali strpljivi će doći na svoje jer je Turtschaninoff nagrađena najvećim nagradama na sjeveru, s kojeg potječe, i piše zaista sjajno. Na nju su utjecali J. R. R. Tolkien, Philip Pullman, Ursula K. Le Guin i C. S. Lewis, a knjige su joj prevedene u više od 25 zemalja. Riječ je o raskošnoj priči o klimatskoj krizi iako se ona izrijekom ne spominje. Zapravo, roman je podsjetnik na to odakle dolazimo i kako bi odnos između ljudi i prirode mogao izgledati u budućnosti.

I ovdje ćemo stati... Ima previše toga, a moramo ponešto ostaviti i za poslije.

Uskoro stižu veljačka izdanja, a onda ćemo korak po korak do novih čarolija.

Budite s nama i čitajte knjige koje se pamte.

Ulomak romana “Papir tvoje kože”

On bi volio da nije tako, ali još uvijek ne osjećam da je ovo moja kuća: tvoje je gotovo sve pokretno u njoj. Strankinja sam okružena tvojim predmetima. Uljez. Druga žena, iako znam da ti ne bi imala ništa protiv da ga dijeliš sa mnom.
Kuća je naša prva u ovom gradu na jugu, tvome gradu. Naš prvi pokušaj doma.
Tvoji su tanjuri, neki okrhnuti, porculanski, drugi metalni, s onim odjeljcima koji su me isprva podsjećali na zatvorske i školske kantine, ali su polako postali stvar stečenog ukusa, kao drama. Tvoj ekspres lonac, u kojemu kuham ista jela kao i ti, rižu i dal, ali ukusi i teksture potpuno su različiti, napola uspjeli, zauvijek ću ti biti pripravnica. Tvoju veliku drvenu zdjelu u kojoj si mijesila tijesto prenamijenila sam u zdjelu za salatu; kamenu tavu na kojoj si spravljala okruglice od prosenog brašna i masale, K-ove najdraže, smatram nekovrsnim artefaktom i uopće ne koristim, tek povremeno prijeđem prstima preko nje da se uvjerim da tave mogu biti od kamena. Tvoj je i filter za južnoindijsku kavu koji sam ukrala iz tvog salona ljepote misleći da nijedna neće primijetiti. Tvoja plinska pećica na radnoj plohi u kuhinji – nova je jedino plinska boca na koju smo je spojili. Pijemo iz tvojih čaša, usne priljubljujem na isto staklo s kojeg su isprani tragovi tvojih, ruke brišem o tvoje krpe. Spavamo na vašem madracu, i to mi se katkad čini kao oskvrnuće, a kojiput me obuzme nelagoda, čak i gađenje, ali ne želim povrijediti K, niti ulaziti u nepotrebni trošak.

Možda sam samo navikla nalijegati u oris kredom koji je tvoje tijelo ostavilo na različitim površinama, još uvijek toplim.

Neki dan sam si zamalo smrskala lijevi kažiprst zabijajući čavle za tvoje slike na zidove dnevne sobe, ali K ih još nije izvukao iz sobice na krovnoj terasi vaše stare kuće, na drugome kraju grada, umotane u tvoje sarije. Isključivo botanički motivi u jarkim, eksperimentalnim bojama. Ekstravagantno cvijeće istrgnuto iz vlastita habitata, natjerano da pozira u tvojoj kuhinji. Tvoj fetiš, čak i nakon što si se, kao diplomirana sociologinja, zaljubila u kosu – jer nema biznisa do frizerskog biznisa, govorila si. Jer si ti zarađivala novac koji je on trošio.

Moje su jedino tanke vinske čaše, koje mi jedna po jedna pucaju u rukama kao argumenti bez pokrića, kao da imam njegove ruke. One su i jedino što smo ikada ku- pili, njih i nekoliko pamučnih plahti s uzorkom sitnih slonova ručno otisnutih drvenim blokovima i odgovarajuće jastučnice s patentima. Tamnomodre zastore jer su tvoje, na dnu kartonske kutije ispod praznog okvira tvoga kreveta, u međuvremenu izjeli moljci. Inače bih dobila i njih, kao neku vrstu obrnutoga miraza.
Kao što smo od K-ove prijateljice Ishani, umjetnice koja je nedavno unajmila novi studio nedaleko nas, na poklon za useljenje dobili svjetiljku sa sjenilom od papira obloženog pčelinjim voskom među čije je listove sprešala nađeno cvijeće: čekićem i blokovima drva. Volim tu svjetiljku, naginje se preko ruba tvoga stola kao samoubojica. Kad je navečer upalim, vosak zamiriše a biljke isplivaju na pozadinskom svjetlu – krhke, dendritične sablasti, mrtav živčani sustav. Lampino blagotvorno olfaktivno djelovanje automatski je poništeno vizualnim.

Dobar pribor povećava izglede, rekao mi je K kad mi je poklonio fino nalivpero i bočicu s tintom koju uvijek držim nadohvat. Nije rekao za što.

Kad me nazove i pita kako sam provela dan, odgovaram da sam dobro, da pišem. Prešućujem opsesivni ritual s vratima. Činjenicu da spavam s velikim kuhinjskim nožem pod madracem, ili uopće ne spavam.

Kažem mu umjesto svega toga da i dalje nema vode u našoj četvrti. Ne znam što da radim, kažem, postaje neizdrživo. On mi ponavlja da se to često događa, da će grad u budućnosti sasvim presušiti, jer presušuju rijeke koje ga poje. Moramo se samo strpjeti. Zamolim ga da ipak provjeri, pa iz Delhija nazove gradsku vodoopskrbu u Bangaloreu i pita što se događa. Kažu mu da nema vode u našoj četvrti, da će grad u budućnosti sasvim presušiti. Moramo se samo strpjeti.

Predstavljanje knjige Dragana Markovine “Maršal na Poljudu”

Izdavačka kuća Hena com poziva vas u utorak, 26. studenoga 2024., u 19.30 u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića na predstavljanje knjige:

Dragana Markovine
MARŠAL NA POLJUDU

Sudjeluju:
Boris Postnikov, promotor
Dragan Markovina, autor
Nermina Husković, glavna urednica

Odlomke iz romana čita Damir Markovina, glumac

Dragan Markovina (Mostar, 1981.) povjesničar je, publicist i pisac. Od 2004. do 2014. radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom razdoblju stekao je titulu doktora znanosti i docenturu iz povijesti. Autor je knjiga Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja (Zagreb – Sarajevo, 2014.), Tišina poraženog grada: eseji, priče, kolumne (Mostar, 2015.), Povijest poraženih (Zagreb, 2015., Sarajevo, 2016.), Jugoslavenstvo poslije svega (Beograd, 2015.), Doba kontrarevolucije (Zagreb, 2017.), Usamljena djeca juga (Split, 2018., Beograd, 2019.) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918. – 2018.): od euforije do tabua (Zagreb, 2018.), Libanon na Neretvi: kultura sjećanja, kultura zaborava (Mostar, 2019.), Neum, Casablanca (Sarajevo, 2021.), Povijest, politika, popularna kultura (Zagreb, 2022.), Partizani prohodu (Beograd, 2022.) i 14. Februar 1945. (Sarajevo, 2023.). Dobitnik je nagrade „Mirko Kovač“ za knjigu Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja 2015. te nagrade „Zdravko Grebo“ za esej iz knjige Libanon na Neretvi 2019. godine. Jedan je od autora tekstova u zbornicima Stigma totalitarizma i Politička upotreba prošlosti. Redoviti je kolumnist portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je KaP-a: Korčula after partyja, nove inkarnacije Korčulanske ljetne škole.

O knjizi "Maršal na Poljudu"

Ima li ičega prirodnijeg od Tita koji se na bijeloj Vespi spušta u grad iz škvera? U kakvom su odnosu bili vođa bivše države i Split, a u kakvom su mogli biti? Zašto je njegov djelomični oponašatelj na čelu novostvorene države mogao postati predsjednik, ali nije mogao osvojiti srce dalmatinske prijestolnice i ekipe s Poljuda? Kako izgleda melankolija ljudi na odlasku, koji se svaki na svoj način mire s povijesnim porazom? Kakav je bio tok svijesti protagonista raspada rečene države, a kakav onih koji su u tom raspadu bili puki statisti? To su pitanja koja otvara i teme kojima se bavi drugo proznofikcijsko ostvarenje povjesničara i publicista Dragana Markovine, koje ovaj put dobiva i romaneskni zamah – s okusom mora i soli, gorčine ali i miline, one hedonističke. U kolopletu priča o sasvim nedavnoj i već nešto nam davnijoj prošlosti, Maršal na Poljudu govori nam umnogome i možda ponajprije o – sadašnjosti.
 

Pridružite nam se na druženju s autorom!

www.hena-com.hr

Upoznajte Henine autore na Interliberu

S velikim zadovoljstvom najavljujemo da ćemo na ovogodišnjem Interliberu ugostiti naše izvanredne autore koji će potpisivati svoje knjige i družiti se s čitateljima. Pozivamo vas da nam se pridružite u paviljonu 5 od 12. do 17. studenog i iskoristite ovu priliku za neposredan susret s autoricama i autorima koji stoje iza omiljenih priča i sa sobom ponesete potpisan primjerak knjige.

Raspored:

PETAK, 15.11.2024.

• 15 -17 sati  Lora Tomaš
• 17 - 19 sati Igor Beleš

SUBOTA, 16.11.2024.

• 11 - 13 sati Ante Tomić
• 16 - 18 sati Marko Gregur
• 17 - 19 sati Dragan Markovina

NEDJELJA, 17. 11.2024.

• 11 - 13 sati Olja Knežević
   

Ne propustite priliku za nezaboravan susret s autorima!

Hena com – izdavačka postaja na kojoj se vrijedi zaustaviti!

 Susret strasti, znanja i inspiracije!

Interliber, najveći i najvažniji sajam knjiga u Hrvatskoj, već desetljećima je prava meka za sve ljubitelje pisane riječi. Njegovi šareni štandovi, miris novih knjiga i gužva strastvenih čitatelja stvaraju posebnu atmosferu u kojoj se svakodnevica lako zaboravlja, a svijet mašte preuzima glavnu riječ. Sajmovi knjiga, poput Interlibera, predstavljaju mnogo više od prilike za kupnju knjiga po sniženim cijenama; oni su susret strasti, znanja i inspiracije, mjesta gdje se brišu granice između autora, izdavača i čitatelja. Ovi događaji oživljavaju kulturu čitanja, potiču kreativnost i pozivaju sve generacije da pronađu zadovoljstvo u listanju stranica i otkrivanju novih priča. U vremenu kada digitalna tehnologija sve više dominira našim životima, sajmovi knjiga poput Interlibera podsjećaju nas koliko je iskustvo čitanja neprocjenjivo i koliko nas knjige mogu povezati s drugima i s nama samima.

Pozivamo vas, stoga, na Interliber 2024. Nadamo se da ga s nestrpljenjem iščekujete, da ste pripremili liste naslova kojima će obogatiti svoje kućne biblioteke i uživati u čitanju narednih nekoliko mjeseci, sve dok ne potrošite zalihe. Nama svaki sajam, a Interliber osobito, donosi novo uzbuđenje i priliku za susret s čitateljima, svima koji nas prate na društvenim mrežama i koji s nama dijele veselje oko svake nove objavljene knjige. Iz tog smo razloga i ove godine pripremili bogat program domaćih i stranih naslova, a da biste se lakše snašli u pronalaženju željene literature nudimo vam pregled ovogodišnjih izdanja.

U vremenu kada digitalna tehnologija sve više dominira našim životima, sajmovi knjiga poput Interlibera podsjećaju nas koliko je iskustvo čitanja neprocjenjivo i koliko nas knjige mogu povezati s drugima i s nama samima.

I ova je, 2024., godina Henine bogate produkcije koja će biti zapamćena po nekoliko knjiga koje su odmah po lansiranju postale hitovi. Nakon duge pauze od nekoliko godine, u proljeće nas je novim romanom „Nada“ obradovao hitmejker Ante Tomić, zatim je početkom vrućeg kolovoza stigao novi, željno iščekivan roman Elif Shafak „I nebom teku rijeke“. No to nije bio kraj, da ni jesen ne bi ostala bez znamena, Nobelova nagrada za književnost 2024. u listopadu je dodijeljena korejskoj, a našoj, spisateljici Han Kang. Autorica, čija smo dva najznačajnija romana, „Vegetarijanku“ i „Ljudska djela“ bili ranije objavili, dolazi u žižu interesa, a nas tjera u nove izazove i reizdanja tih dviju uspješnica. Budući da se o spomenutim knjigama već puno pisalo, nećemo vas dodatno upućivati u njihov sadržaj. Svi koji su odlučili nabaviti ih u studenom, Interliber je prava prilika, dođite na Henine štandove u paviljonu 5. i 7. i ugrabite svoje primjerke po sajamskim cijenama. Sve spomenute knjige raznovrsnog su sadržaja uz neke ćete se smijati, uz druge plakati, ali sve će vam pružiti užitak čitanja i novih spoznaja.

Osim gore spomenutih zvučnih imena, Hena com je u 2024. godini objavila i niz sjajnih naslova različitih žanrova i tema, donoseći hrvatskim čitateljima široku lepezu novih književnih iskustava.

Među njima nalaze se autori koji su vam poznati, poput naše sjajne Lore Tomaš, Korejke Kyung-Sook Shin i Kanađanke Jocelyne Saucier. No svake godine otkrivamo vam i nova imena domaće i svjetske literarne scene pa ni ova godina nije izuzetak. Vrijedi zaviriti u korice debitantskih romana Dragana Markovine i Marina Bukljaša kao i dobro znanog Marka Gregura koji svakim novim romanom opravdava svoj status vrhunskog romanopisca s vrijednim nagradama iza sebe.

Nobelova nagrada za književnost 2024. u listopadu je dodijeljena korejskoj, a našoj, spisateljici Han Kang. Autorica, čija smo dva najznačajnija romana, „Vegetarijanku“ i „Ljudska djela“  bili ranije objavili

Svi koji pamte knjigu „Molim te, pazi na mamu“ napokon će moći uživati u novom romanu, svojevrsnom nastavku te kultne knjige. „Očima mog oca“ dirljiva je priča kojom nas Kyung-Sook Shin ponovno baca u okrilje obitelji, ali ovaj je put riječ o dirljivom i emocijama nabijenom odnosu oca i kćeri. „Vrt večernjih magli“ Tana Twana Enga, vrhunska je proza i veliki svjetski bestseler koji nas vodi u Malaju, u čudesan japanski vrt i neobičan, tragedijom obilježen odnos između Kineskinje i Japanca. „Gospodari rudnika“ Jocelyne Saucier, fascinantna je priča o obitelji koja broji čak dvadeset i jedno dijete, o izoliranom rudarskom gradiću i nezaboravnim sudbinama njezinih junaka. Češku prozu predstavit ćemo romanom „Nebo pod Berlinom“ Jaroslava Rudiša, urbanom pričom o prijateljstvu, ljubavi i glazbi u dinamičnom berlinskom metrou. I omiljena „Knjižničarka na konju“ Kim Michele Richardson dobila je nastavak pa će se "Knjižničarkina kći" na sajmu moći nabaviti po popustu, a autoričini poklonici moći će guštati u priči o hrabrim ženama koje su svojim radom i ljubavi prema knjigama obilježile dramatično doba u kojem su djelovale. Klasik poslijeratne književnosti „Žena na stupu srama“ Brigitte Reimann, njemačke spisateljice svjetskoga glasa, potresna je priča o zabranjenoj ljubavi, zaluđenosti ideologijom te važnosti milosrđa i u najtežim uvjetima. „Čaroban komadić umjetničke imaginacije“ po riječima iz Süddeutsche Zeitunga, roman je proslavljene njemačke autorice Iris Wolff „Treperenje svijeta“, koji na pozadini burne povijesti europskog 20. stoljeća, plete priču o majčinstvu, prijateljstvu, o ljubavi i smrti. Melankolične slike banatskog sela u ovoj knjizi bonus su za sve ljubitelje vrhunske proze.

Ljubitelji suvremene, angažirane proze bit će oduševljeni romanom "I ne znaš da je tu" Daniela Glattauera koji se lucidno, britko i gorko-humorno fokusira na austrijske bogate društvene slojeve čiji je odnos prema migrantima opterećen brojnim stereotipima. Suvremena proza „Bijes koji ostaje“ Mareike Fallwickl bombastična je priča o ženama i djevojkama pritisnutima teretom patrijarhata, ali i priča o osveti i emocionalnim turbulencijama. Hena Com je također ove godine objavila beskrajno šarmantan epistolarni roman "Savršeni dani" Španjolca Jacoba Bergarechea. Dva su pisma u njemu, jedno namijenjeno ljubavnici, drugo supruzi, a među njima minglaju se zanimljive Faulknerove epistole fatalnoj Meti Carpenter. Ovo je španjolski bestseler i knjiga nakon koje ćete pokušati izbrojati koliko je vama svršenih dana donio život. Za ljubitelje napetih povijesnih drama "Posljednji dani u Berlinu" Palome Sánchez-Garnice odličan je izbor jer je riječ o djelu koje nas baca u ratni vihor, špijunažu i intrigantan ljubavni trokut. Američki rasizam i društvena klima američkog juga skriva se u britkoj satiri „Drveće“ Percivala Everetta koji je usto knjigu nakrcao zločinima i istražiteljima pa je preporučujemo ljubiteljima vrhunske literature kao i poklonicima dobrih napetica. Ne zaboravimo da je Everett okrunjen brojnim nagradama, finalist je Bookera i Pulitzera, a po jednom njegovom prethodnom romanu snimljen je i Oskarom nagrađen film. Gaea Schoeters je belgijska svestrana umjetnica, a njezina adrenalinska kapsula „Trofej“ je snažna, duboko mračna priča o kolonijalizmu, lovu na "big five" trofeje, roman koji otkriva odnos Afrike i Zapada i nesmiljeno uništavanje majke Zemlje.

Pripremili smo popuste i sniženja starijih naslova do čak 70 %. Nekolicina će autora na Heninu štandu potpisivati svoje knjige, pratite nas na društvenim mrežama i organizirajte svoje vrijeme dolaska.

Nismo zaboravili ni domaće perjanice pa vam Hena com donosi sjajne naslove poput „Maršala na Poljudu“ Dragana Markovine, koji piše o Titu, Splitu i Poljudu, ali i događajima koji su obilježili dane s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. „Vatra svete Katarine“ debi je mladog i talentiranog Marina Bukljaša. Roman je to ceste, roman visoke napetosti, prepun izdaja, avantura, glazbe i seksa koji nam evocira uspomene na zagrebački potres, ali istodobno vodi na putovanje Lijepom našom, od Opatije do Dubrovnika.

Od domaćih autora ističemo „Ekspoziciju tame“ nagrađivanog Marka Gregura, roman koji istražuje skrivene slojeve društva i tamnu stranu ljudske prirode, a sve kroz doživljaje slijepog glavnog protagonista Mračnjaka. Poklonici Lore Tomaš mogu napokon uživati u njezinu novom romanu „Papiru tvoje kože“, filigranski ispisanom štivu koje nas vodi u Indiju. Tomaš ponovno majstorski plete priču iz prošlosti i sadašnjosti, otvara čudesne svjetove davnih putnica, putopiskinja i žrtava obiteljskog nasilja, a sve je u službi propitivanja toksičnih odnosa, te sjećanja i traume.

Ne zaboravimo ni „Džine“ Fatme Aydemir, potresnu obiteljsku storiju o identitetu i potrazi za pripadnošću. Usto valja spomenuti „Badem“ Korejke Won-Pyung Sohn, emotivnu priču o bolu, prijateljstvu i iskupljenju te „Dječaka koji je crtao sjene“ Oriane Ramunno, uzbudljiv povijesni triler smješten u najzloglasniji koncentracijski logor Drugog svjetskog rata.

Filozofske misli pronalazimo u knjizi "Minifilozofija" Jonnyja Thomsona, dok povijesne crtice i čarobni opisi Andaluzije dolaze kroz "Priče iz Alhambre" Washingtona Irvinga, klasika koji je sada dostupan hrvatskim čitateljima. Ljubitelji horora i fantastike ne bi smjeli propustiti roman "Naš dio noći" Mariane Enríquez, koji nudi mračne, nadnaravne elemente u fascinantnoj i složenoj priči o obitelji, kultovima i ljubavi.

Ovogodišnji Interliber, kao i uvijek, nudi bogatu ponudu, a Hena com se pobrinula ponuditi raznovrstan spektar knjiga, književne poslastice vrhunske kvalitete među kojima će svatko naći svoje omiljeno štivo. Pripremili smo popuste i sniženja starijih naslova do čak 70 %. Nekolicina će autora na Heninu štandu potpisivati svoje knjige, pratite nas na društvenim mrežama i organizirajte svoje vrijeme dolaska.

Nadamo se da su vam naše preporuke bile od koristi i da ćete se u našoj književnoj gozbi lako snaći i počastiti onim što najviše volite. Izaberite najbolje za sebe i uronite u svijet slova, priča i nezaboravnih likova. Ili ukratko: Čitajte knjige koje se pamte!

Predstavljanje knjige “Trofej” Gaee Schoeters

Nakladnička kuća Hena com poziva vas na predstavljanje knjige Gaee Schoeters "Trofej" koja će se održati u zagrebačkoj Knjižari Znanje, Gajeva 1,  22.10.2024. u 18 sati.

Sudjeluju:
Gaea Schoeters, autorica
Nermina Husković, glavna urednica
Svetlana Grubić Samaržija, prevoditeljica
Toni Bandov, konsekutivni prevoditelj

Gaea Schoeters (1976.) suvremena je belgijska spisateljica. Debitirala je putopisnom knjigom Meisjes, moslims en motoren (2008.) o sedmomjesečnu putovanju motociklom kroz Iran, Srednju Aziju i Arapski poluotok, a dosad je napisala i romane Diggers (2011.), De kunst van het vallen (2014), Zonder titel #1 (2018.) te objavila zbirku intervjua Het Einde (2020.) i novelu Cargo (2022.). Svestrana i sklona eksperimentu, Schoeters je dramatičarka i libretistica nekoliko nagrađivanih opera i glazbeno-scenskih djela. Piše kolumne i eseje za razne novine i časopise, strastvena je performerica i kustosica. Voditeljica je Dead Ladies Showa, kabareta u kojem se bavi zaboravljenim ženama. Njezin najpoznatiji roman, Trofej (2020.), osvojio je nagradu „Sabam“ za književnost i posebno priznanje Nagrade Europske unije za književnost te ušao u uži izbor za druge nagrade. Preveden je na desetak jezika.

Roman "Trofej" suvremeni je klasik koji iznenađuje iz stranice u stranicu. Napetom, gotovo trilerski orkestriranom naracijom, autorica pripovijeda o Africi koju ne vidimo. O ljudima koji vodu traže i onima koji je piju. O ljudima koji love i onima koji su plijen. O poštovanju i poniženju Majke Zemlje. O smrti koja omogućuje život.

Pridružite nam se na druženju s autoricom!

www.hena-com.hr

Subvencionirano sredstvima EUPL-a,  Kreativne Europe i Flanders Literature.