27.10.2014.

Intervju s urednikom Božidarom Alajbegovićem

Novi list, 26.10.2014.
Pitanja sastavio Davor Mandić

U moru izdavačkog kukanja i mrtvila koje se zaziva sa svih strana, jedna od priča koje u sebi nose više erosa a manje tanatosa svakako je živost izdavača Hena coma otkako ste kao urednik pojačali njihove redove te u kratkom periodu donijeli čitateljima nekoliko novih naslova iz domaće prozne produkcije. Kako je došlo do suradnje vas i Hena coma?

Bračni par Nermina i Uzeir Husković, vlasnici Hena com-a, odlučili su krizu napasti jedinim učinkovitim načinom – pojačanom aktivnošću. Odvažili su se jače obogatiti katalog naslova novim domaćim i stranim prozama. Prateći moj 15-godišnji kritičarski rad prepoznali su urednički potencijal i ocijenili da sam sposoban izdvojiti kvalitetno štivo iz mora rukopisa koji ne zaslužuju ukoričenje. Dosad sam se pisanjem zamjerao onima koji su već objavili knjige, a sad ću krug nesklonih mi ljudi proširiti i piscima kojima odbijem rukopis. Urednici i kritičari moraju imati dozu mazohizma, moraju voljeti da ih ne vole. Iskreno, priželjkivao sam da moja tzv.karijera krene u tom smjeru jer je urednički rad logičan nastavak kritičkog bavljenja književnošću. Ali važno je i da se mogu prestati baviti poslovima koji me ne zadovoljavaju kako bih preživio. Eto, hobi je sad potpuno pretvoren u posao, i nastojat ću da to potraje što duže. A zadovoljstvo koje mi pruža urednikovanje jamstvo je da će zadaci koje taj posao obuhvaća biti dobro obavljeni.

Što ste dosad uredili/objavili i kakav je odjek? Sigurno pratite, jer, koliko znam, te su knjige objavljene uglavnom bez javnih potpora.

U zadnjih pola godine u “mojoj” ediciji 'Nokaut' objavili smo sedam knjiga domaćih afirmiranih autora, a ovih dana izlazi osmi naslov. Sve su knjige izašle bez prethodno dobivene ijedne kune od države, a još ćemo tri ubrzo objaviti na isti način. Godinama pozorno pratite izdavaštvo pa znate da je takav način rada u nas endemski rijedak i jako riskantan poslovni potez. Od romana smo objavili slojevito egzistencijalističko djelo Marine Vujčić A onda je Božo krenuo ispočetka, napetu romanesknu potraga za istinom Karmele Špoljarić Major Tom u kojoj je na intrigantan način spojila ratne zločine i književnost. Tu je i romansirana biografija slavnog odvjetnika koji je branio Tita, Stepinca i Krležu – roman Ivo Politeo: porazi i slava autora Vlade Rajića, te politički-nekorektnim humorom ispunjen satirički napad na našu medijsku scenu iz pera Predraga Crnkovića u romanu Kolumnist iz sjene. Također su tu i dvije knjige priča – zbirka Pere Kvesića Pudli lete na jug u kojoj on na anegdotalan i duhovit način piše o suživotu čovjeka i psa te o čudnim, neobjašnjivim događajima, te knjiga Ljubav, zlo i naopako Denisa Peričića u kojoj se on poigrava raznim inačicama i podvrstama žanra fantastike, u svim pričama tematizirajući nesretne ljubavi, ljubavi koje sve odlaze u krivom smjeru. Tim ćemo djelima ovih dana pridružiti prvu debitantsku knjigu edicije – roman Elvire Slišurić Sreća prati hrabre koji je jedinstven jer je u cijelosti smješten u ambijent bolnice, a roman za junakinju ima ženu koja se kao 17-godišnjakinja prijavila u Gardu i sudjelovala u obrani zemlje. Uz tih sedam knjiga iz “moje” edicije 'Nokaut', kao zasebno izdanje sam uredio i knjigu Marine Vujčić Umri ženski, koja sadrži tri njena sjajna dramska teksta.

Kako su knjige prošle kod publike I kritike?

S obzirom na drastičan pad kupovne moći, nepostojanje nezavisnih knjižara niti osmišljene distribucije te knjižara koje “pod kapom” velikih izdavača knjige ostalih nakladnika lošije tretiraju, moramo biti zadovoljni dosadašnjom prodajom. Skoro su svi naslovi već u par mjeseci pokrili troškove. Izdavaštvo je specifična djelatnost i knjigu treba pratiti barem kroz jednogodišnji ciklus, jer na prodaju utječu mnogi faktori i često se dešava da prodaja krene uzlaznom putanjom i pola godine nakon tiskanja. Hena com “moju” ediciju doživljava kao brand, i trudimo se stvoriti širok krug stalne publike koja neće kupovati samo aktualne naslove, nego će u toj ediciji prepoznati biblioteku koju valja imati u kompletu. Zbog lošeg tretmana književnosti u medijima možemo biti zadovoljni i vidljivošću tih knjiga jer se o svima već pisalo, a o nekima čak i više puta. Ali svjesno smo te knjige objavili u interregnumu između dva natječaja MK-a, kad su ostali izdavači usporili čekajući rezultate natječaja, pa otud i jača medijska vidljivost.

Prvi naslov koji je, čini mi se, izašao, znakovito se zvao "A onda je Božo krenuo ispočetka" Marine Vujčić. Je li to slučajno, obzirom da vas zovu Božo, a u tom romanu glavni lik je nezadovoljni frustrirani intelektualac, pretjerano (samo)analitičan, neprilagođen i introvertiran, koji odlučuje promijeniti sve što može u životu?

Ha ha, da, taj je naslov simboličan jer ne samo što s tim likom dijelim mnoge karakteristike, nego sam i ja ovim urednikovanjem na neki način krenuo ispočetka, ali je i Hena com okrenula novu stranicu u svom radu, kao što je taj roman i prekretnica za Marinu Vujčić. Jer, nakon što smo joj objavili knjigu, i ona je postala dio našeg uredničkog tima te je uredila knjigu eseja Teofila Pančića Gost iz galaksije, a priprema još brojne nove naslove. Naslov romana je slučajan, i naravno da nije prilagođavala ime lika imenu urednika knjige. Roman je završen godinu i pol prije početka mog uredničkog angažmana, ali je Marina strpljivo tražila kvalitetnog izdavača koji će roman objaviti bez potpore države. Ali, Hena com se tek zahuktava – jedan jako kvalitetan ali i tiražan pisac pred pulski sajam knjiga u našem će izdanju objaviti novi roman. I ta će knjiga jako odjeknuti, vjerujte, ali se nadam i da će donijeti financijsku injekciju koja će omogućiti da još jačim ritmom nastavimo s radom.

O tom onda potom. Iznenadili ste scenu ulaskom na nju, obzirom da ste organizirali javni poziv za rukopise domaćih autora. Koliko vam je rukopisa stiglo i kojim ste se kriterijima vodili pri objavljivanju? Jeste li se urednički konzultirali unutar kuće za naslove ili imate apsolutnu slobodu u biranju?

Moj je poziv autorima bio pomalo nesvakidašnji potez, ali mi je osobno bio važan kako bih stekao sliku tko je sve među ljudima koji su već više od milijun i tristo tisuća puta zavirili na moj blog. Hena com je prije tog poziva autorima imala desetak rukopisa “na čekanju”, ali je moje kriterije zadovoljio samo Kvesić. U zadnjih šest mjeseci dobio sam još 50-tak rukopisa, a novi gotovo svaki dan stižu. Iz tog mora rukopisa, osim već tiskanih, izdvojili smo još 5 domaćih knjiga koje smo prijavili na aktualni natječaj MK-a. No, već sam odabrao za tisak i desetak knjiga stranih autora. Dakle, na različite naše i strane natječaje aplicirali smo 20-tak knjiga, i nestrpljivo čekamo rezultate kako bismo s knjigama izašli pred publiku. Inače, zaista imam apsolutnu uređivačku slobodu, jedini limitirajući faktor su financije, pa se konzultacije unutar Hena com-a svode na dogovore koja ćemo djela odmah tiskati, a s kojima ćemo ići na idući natječaj. Kod odabira rukopisa isključivi kriterij je kvaliteta. Moj je princip da potpuno zanemarim ime autora i njegov dosadašnji rad i renome i fokusiram se na odlike teksta. Nemali je broj afirmiranih autora čiji sam novi rukopis već odbio.  

Ovom suradnjom po prvi put stupate "s one strane" tržišta knjiga, pri čemu više niste promatrač nego aktivni sudionik i kreator događanja. Obzirom da ste kao književni kritičar često isticali potrebu da ne budete dio scene, kako mirite taj stav s činjenicom da ste sada "unutra"?

Moj je stav da kritičar ne bi smio imati nikakve osobne kontakte s piscima, kako bi zadržao nepristranost i neutralnost. Urednički posao takvu neutralnost ne podnosi. Ali, pritom osobni kontakti i eventualne simpatije ne igraju nikakvu ulogu jer inzistiram isključivo na kvaliteti rukopisa. Svačiji ću rukopis odbiti ako ne zadovoljava kriterije, i potom se mazohistički nositi s naslućenom ili čak otvoreno iskazanom mržnjom od strane odbijenog pisca. Jer, urednički rad jako je odgovoran, urednik knjigu “amenuje” i pušta je u život, pa je i odgovoran za neprepoznavanje njenih nedostataka. No ne treba mistificirati, dobri autori uglavnom su i inteligentni ljudi, i jasno im je da je kvaliteta rukopisa jedino mjerilo. Osim toga, autori ni ne nude svoje rukopise urednicima koje ne poštuju, zar ne?

Pati li blog 'Knjiški moljac', otkud je sve krenulo prije već 10-ak godina, zbog vašeg novog angažmana?

Guram blog i dalje, bilo bi licemjerno ugasiti ga nakon što sam radom na njemu “zaradio” brojne angažmane u medijima. No, koncepciju sam prilagodio promijenjenim okolnostima. Prije deset godina kad sam blog pokrenuo, web-portala s knjiškim vijestima bilo je jako malo, mislim da su Moderna Vremena Info tada bila jedini takav medij. Otad se pojavilo mnoštvo sličnih portala pa više ne objavljujem sve mi dostupne vijesti s naše knjiške scene, već na blog stavljam samo one koje su portali previdjeli, ili im nisu bile dostupne, ili ih nisu zainteresirale. Ali uvijek inzistiram na kritičnosti, na upiranju prsta u anomalije i nesavršenosti, uz naivnu nadu da će greške biti ispravljene.

A kritičarski posao?

Tko nema jasan uvid u opseg uredničkog rada možda nije svjestan da uz neizmjerno puno čitanja, taj posao podrazumijeva i jako puno pisanja. No, to se uglavnom svodi na isticanje kvaliteta rukopisa koje urednik namjerava objaviti, pisanje recenzija tih knjiga za razne natječaje, pisanje tekstova za korice knjiga i za promotivne svrhe, uz neprestanu korespondenciju s autorima. Kritičarski posao je komplementaran uredničkome, ali je i različit, jer obuhvaća artikulaciju uočenih nedostataka teksta. Zato je jako ljekovito za urednika da se bavi i kritikom, da se ne zakopa u jednoobraznost pohvalnih tekstova već da nastavi trenirati i strogoću. Ali pisanje kritike je i mentalna gimnastika, jer teško je iz teksta u tekst biti drukčiji, ne ponavljati već u prijašnjim tekstovima upotrebljene formulacije i sl. No, urednik ne smije čitanje ograničiti samo na neobjavljene rukopise već MORA pratiti recentnu produkciju, kako bi nova djela koja objavljuje i ona koja mu se nude mogao pozicionirati u okviru recentne produkcije. Zato ustrajavam i dalje na pisanju kritika.

Završimo s vašim knjigama. Objavljujete ih periodično, svake dvije godine, i to su dosad bile četiri knjige kritika. Najavljivali ste svojedobno i knjigu vaših razgovora s autorima, ali i razna druga, drugačija oknjiženja. Što je sa svime time i može li se što od toga skoro očekivati?

Imam spremnu knjigu razgovora s piscima, ali njenu važnost Ministarstvo kulture nije prepoznalo pa nije prošla na zadnjem natječaju za financiranje, tako da je u hibernaciji. Imam i gotov rukopis knjige naslova Paralelni svjetovi  koja sadrži 50 mojih kritika stranih knjiga objavljenih unazad 4 godine. Moj izdavač Litteris tu je knjigu prijavio na natječaj i nadamo se odobrenju sradstava, pa da knjiga izađe početkom 2015. Trenutno dovršavam novu knjigu posvećenu hrvatskoj književnosti, naslov je LIB(r)IDO i za razliku od prijašnjih mojih knjiga sastavljenih samo od kritika, ova će uz 40-tak kritika knjiga hrvatskih autora sadržavati i mnoštvo eseja u kojima pišem o raznim aspektima književnoga polja – o problemima izdavaštva, medijskom praćenju književnosti, ulozi udruženja pisaca, inflaciji književnih nagrada itd. Za pisanje te knjige nekim sam čudom dobio financijski poticaj od Ministarstva u obliku tromjesečne autorske stipendije, na čemu im se ovom prilikom zahvaljujem. 

 
Povratak na Blog
 
Lipanj 2017
N
P
U
S
Č
P
S
28
29
30
31
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
1

Arhiva


Tagovi

intervju ante tomić knjiga muškarac novi roman ante tomića slobodna dalmacija, ante tomić veličanstveni poskokovi

Linkovi

Knjiški moljac
Moderna vremena info
Booksa
Najbolje knjige
Čitaj knjigu

Najnovije

Chirú
Kraj. Iznova
Negdje drugdje u Švedskoj
Panoptikum
Kao kiša
Violina iz Auschwitza

Blog Newsletter