Lipanj je i ljeto je praktički tu. Knjige vrebaju sa svih strana, police su pune primamljivih naslova, a Henina zlatna ribica i dalje marljivo ispunjava čitateljske želje nudeći knjige po vrlo povoljnim cijenama. Sudeći po vašim odabirima, ne možemo se požaliti – birate odlično. Zlatna ribica je sretna.

No nama je lipanj donio jednu sasvim drukčiju brigu. Imamo pet novih naslova, a mučimo se u koji ih žanr smjestiti?

Nekada je bilo jednostavno. Uđete u knjižaru, skrenete lijevo za krimiće, desno za ljubavne romane, ravno za povijesne, sve je bilo lako, knjiški je svijet imao smisla. Čitatelji su znali što žele, a knjige su znale gdje im je mjesto.

Danas je situacija nešto složenija: tražiti obiteljski roman čini se prilično jednostavno, ali što ako je to istodobno i povijesni roman, i ljubavna priča, i politička satira i detektivska zagonetka, a usput sadržava elemente magijskog realizma te nekoliko stranica koje zvuče kao filozofski esej? Na koju ga policu staviti? Još važnije: kome ga preporučiti?

Suvremena se književnost ponaša pomalo poput neposlušnoga gosta na zabavi. Kad je pokušate predstaviti, ona odbija stati u jednu kategoriju. Mnogi od najzanimljivijih romana našeg vremena nastaju upravo na granicama žanrova, ondje gdje se krimić susreće s društvenim romanom, fantasy s povijesnom fikcijom ili autobiografija s esejistikom. Nije stoga čudno što se posljednjih godina pojavljuju nazivi kao što su: cli-fi, rom-com, hopepunk, feel-good, romantasy te brojni drugi „nadimci“ da bi se opisalo nešto što se opire ladičarenju. Književnost se baš žanrovski razbaškarila, ne voli granice, kao što ih ne vole ni pisci a bogme danas više ni čitatelji… Geslo je daj mi svega.

Jer problem često nije u žanru, nego u našim predodžbama o njemu. Zato: oprez s etiketama! One pomažu da pronađemo knjigu, ali ponekad nas sprečavaju da pronađemo baš onu knjigu koja bi nas mogla najviše iznenaditi. A književnost, kao i život, najzanimljivija je upravo onda kada odbije poslušno ostati u ladici koja joj je namijenjena.

Stižu vam lipanjska izdanja u kojima se neki autori zaista nisu držali žanrovskih pravila:

Zhang Ling: Samotna lastavica

Kineska autorica s kanadskom adresom Zhang Ling napisala je Samotnu lastavicu, roman koji je miks povijesti, ljubavi i rata, sa snažnim ženskim likom u središtu i mrvom fantastike. 

Roman je o sjećanjima, kajanju, o iskupljenju i suosjećanju u razorenom svijetu, o prijateljstvu, krivnji i oprostu, ali prije svega o ljubavi.

Drugi svjetski rat je završio, a u Kini trojica muškaraca – američki pastor, kineski vojnik i američki mornarički dočasnik, slaveći kapitulaciju Japana sklapaju pakt. Kada umru, njihovi će se duhovi svake godine vraćati u kinesko selo u kojemu su se njihove sudbine ispreplele. Sedamdeset godina poslije njihove se duše zaista sastaju, a nedostaje samo Ah Yan, Lastavica, djevojka koju su sva trojica voljela, koja je ostavila neizbrisiv trag u njihovim životima. Samotna lastavica roman je o sjećanjima, kajanju, o iskupljenju i suosjećanju u razorenom svijetu, o prijateljstvu, krivnji i oprostu, ali prije svega o ljubavi. Prevela s engleskog Biljana Gabrić.

Pia Prezelj: Teška voda

Tešku vodu Pije Prezelj možda najbolje opisuje odlomak iz obrazloženja nominacije za Cankarovu nagradu koji navodi da je roman „nadahnut bogatom tradicijom slovenske pučke pjesme i pripovijetkama o selu. 

Riječ je o kompleksnom romanu koji izmiče žanru i u kojem je autorica bez okolišanja progovorila o temama poput majčinstva, posebno neostvarenoga, o odnosu društva prema ženama bez djece, ženskoj seksualnosti, nevjeri, životu mimo društvenih očekivanja. 

To je svijet prekopane zemlje, bolnih nogu i znojnih pazuha, ali i sočnih kupina i mliječnih kukuruznih klipova […] samo što ovaj put živi u novoj i potpuno suvremenoj perspektivi.“ Udovica Ida izgubljena je u svojem svijetu, stiješnjena između prošlosti i sadašnjosti. Povremeno joj u pomoć priskače susjeda Marta, udovica čija je sudbina blisko povezana s njezinom. Riječ je o kompleksnom romanu koji izmiče žanru i u kojem je autorica bez okolišanja progovorila o temama poput majčinstva, posebno neostvarenoga, o odnosu društva prema ženama bez djece, ženskoj seksualnosti, nevjeri, životu mimo društvenih očekivanja. Prevela sa slovenskog Jagna Pogačnik.

Elif Shafak: Čast

Nešto žanrovski određeniji je roman Čast Elif Shafak. Nesumnjivo je riječ o obiteljskoj priči, ali i u njoj se autorica poigrava odrastanjem, tradicijom, poviješću, tabuima, ljubavlju i zločinom. Priča je razgranata kroz prostor i vrijeme: od obala Eufrata, preko Istanbula sve do Londona. 

Riječ je o obiteljskoj priči, ali i u njoj se autorica poigrava odrastanjem, tradicijom, poviješću, tabuima, ljubavlju i zločinom.

Autoričin je stil istodobno sugestivan i precizan, a narativ gradi s lakoćom, povezujući osobno i društveno u nerazdvojivu cjelinu. Kao i u većini romana Elif Shafak, i ovdje se sudaraju sve one teme koje autorica razotkriva bez pojednostavnjivanja i moraliziranja. Rezultat je emocijama nabijena knjiga koja otvara mnoga važna i bolna pitanja. Prevela s engleskog Mirna Čubranić.

Tanja Tolić: Φ

Tanja Tolić je nakon dvanaest godina pauze napisala novi roman neobičnog naziva Φ za koji urednica kaže „da će vas istresti iz gaća“. Vrijedi se stoga baciti na čitanje i uvjeriti u izrečeno. Riječ je o prozi u kojoj očima znatiželjne i pronicljive djevojčice pratimo radničku obitelj 1980-ih. 

Osim što mu je naslov zanimljiv i neobičan, čije ćete objašnjenje naći unutar korica, Φ je također žanrovski miks: istodobno je socijalni roman, ali i psihološka proza, bildungsroman i obiteljska drama.

Bile su to godine društvenog optimizma i napretka, cestom su jurili tristaći, ljetovalo se u odmaralištima diljem Jadrana, a firme su dodjeljivale stanove svojim radnicima. Međutim, kad se ta mala obitelj nađe pred izazovom, koji usto treba tajiti, pred djevojčicom se otvaraju prostori straha i usamljenosti, od kojih se brani maštom i duhovitošću. Cijelo jedno ljeto provodi na selu u Bosni, kod djedova i baka, čekajući da roditelji dođu i odvedu je kući. u kojoj se čarobno isprepliće s jezovitim, duhovito s bolnim. Roman se čita u dahu, njegova je snaga u beskompromisnom progovaranju o pukotinama koje nastaju između onoga što osjećamo i onoga što nam je dopušteno pokazati.

Claire Keegan: Udomitelji i Kasno je sad – priče o ženama i muškarcima

Kraj ćemo začiniti novelama irske kraljice kratke forme Claire Keegan. U novoj knjizi našle su se četiri novele, odnosno dvije zasebne knjige koje smo za hrvatske čitatelje spojili u jednu. Ovaj omnibus okuplja ponajbolje što je Claire Keegan napisala. U Udomiteljima je riječ o djevojčici iz siromašne obitelji koju jednog ljeta otac ostavlja kod udomiteljskog para na farmi u ruralnoj Irskoj. 

Oštri prizori te kratki, precizni dijalozi Keeganino su najjače oružje jer svaka joj riječ ima težinu i skriveno značenje.

Djevojčica u novoj kući prvi put dobiva pažnju i osjećaj sigurnosti na koji nije navikla te uz dvoje potpunih stranaca otkriva nove osjećaje, novo svjetlo života. Preostale tri priče – Kasno je sad, Duga i bolna smrt i Antarktika – pronicljive su psihološke studije muško-ženskih odnosa. Atmosferu i gotovo filmičnu sugestivnost dodatno pojačavaju pukotine nelagode i tihe jeze. Oštri prizori te kratki, precizni dijalozi Keeganino su najjače oružje jer svaka joj riječ ima težinu i skriveno značenje. U kristalno čistoj kratkoj formi autorica pokazuje teško nadmašivo majstorstvo pripovijedanja, sposobnost da s malo riječi otkrije čitave spektre osjećaja. Prevela s engleskog Tatjana Radmilo.

I tako, žanr po žanr, dođosmo do kraja naše lipanjske ponude. Zavirite u nove knjige, kupite ih i složite na svoje police. Nikako po žanru, najbolje po boji.