Što čitamo u ožujku?

U mjesecu ožujku, na njegov osmi dan, svake se godine u svijetu obilježava Međunarodni dan žena. Još od davne 1857., kada su žene zaposlene u industriji tekstila demonstrirale u New Yorku za bolje radne uvjete i veće plaće, na taj su datum žene nastavile protestirati zahtijevajući svoja prava. Slijedom toga, u Kopenhagenu je 1910. održana prva međunarodna ženska konferencija u organizaciji Socijalističke internacionale. Tada je ustanovljen Međunarodni dan žena, na prijedlog njemačke socijalistkinje Clare Zetkin. A mi vam na taj važan datum skrećemo pažnju na naše proljetne knjige, u kojima će, među ostalim, biti priče i o ženama i njihovoj borbi za obitelj, za ljubav, za prava…

Upravo tom problematikom bavi se Marco Balzano u svojoj novoj knjizi Kad se vratim. Budući da mu je Ostajem ovdje, objavljen prije dvije godine, izazvao oduševljenje kod čitatelja, nova proza kvalitetom  i aktualnošću nimalo ne zaostaje.

Balzanov mikrosvijet jasno je ogledalo stanja u zapadnjačkim društvima i nevjerojatno zanimljivo štivo.

Riječ je o angažiranu štivu koje se bavi migracijom rumunjskih žena u Italiju, gdje danonoćno rade kao njegovateljice. U središtu je priče jedna prosječna, siromašna rumunjska obitelj, koju majka napušta trbuhom za kruhom, u nadi da će svojoj djeci moći pružiti bolji život…

„Bolest Italije“, sindrom koji se pojavljuje u žena što se u neljudskim uvjetima posvećuju brizi za najteže bolesnike, okosnica je ove priče, u kojoj prepoznajemo i bolesti suvremenoga svijeta: manjak empatije za druge i drukčije, rasap obitelji, zapostavljanje slabih i nemoćnih, loše organiziranu skrb za djecu i starce… Ispričan iz triju očišta – majke, sina i kćeri, Balzanov mikrosvijet jasno je ogledalo stanja u zapadnjačkim društvima i nevjerojatno zanimljivo štivo.

Ožujak nam je donio i novi roman iz pera nagrađivanog književnika Marka Gregura, a iznenadila nas je bome i scenografija u koju je ovaj žestoki Podravec smjestio radnju. Naime, Šalaporte govori o povratku junaka iz „bijeloga svijeta“ na dalmatinski otok Prvić. Sigurnom rukom Marko Gregur vodi nas kroz malo misto i upoznaje s nizom živopisnih likova i pitoresknim valama.

Sigurnom rukom Marko Gregur vodi nas kroz malo misto i upoznaje s nizom živopisnih likova i pitoresknim valama.

Njegov je protagonist, pak, jedan od onih koji ne znaju kamo pripadaju, što bi sa životom i sa sobom, ali imaju niz „konceptualnih“ ideja… Što će smisliti i kako se izvući iz niza ljubavnih, financijskih i obiteljskih peripetija, vrijedi saznati u ovom duhovitom, zabavnom štivu s mirisom Mediterana.

A treći nam mjesec donosi napokon i malo poljske književnosti. Mikołaj Łoziński zanimljiva je pojava: radio je kao soboslikar, fotograf i novinar, okušao u svemu i svačemu, no čini se da mu najbolje leži – književnost.

Mikołaj Łoziński zanimljiva je pojava: radio je kao soboslikar, fotograf i novinar, okušao u svemu i svačemu, no čini se da mu najbolje leži – književnost.

Njegov roman Stramer, koji nosi ime po jednoj galicijskoj židovskoj obitelji, opisuje njihov život od početka 20. stoljeća do početka II. svjetskog rata. Višegeneracijska priča o običnim ljudima, zarobljenima u vremenu koje im je nesklono, ispripovijedana je majstorski, s mnogo humora, uranjajući u ono što nas sve prati – ljubav, tugu, gubitak, samoću, uspjeh i neuspjeh. Ostaje nam optimizam i vjera u ljudsku izdržljivost i dobrotu.

S jednako dobrim knjigama, znatiželjnim prvim visibabama i proljetnim optimizmom ostavljamo vas da izaberete jednu od – knjiga koje se pamte.