Što čitamo u srpnju?

Jeste li čuli za Knjižnicu budućnosti u Oslu? (Psst… tajanstveno nam je zdanje otkrila novinarka Karmela Devčić.)

Jedinstvena je ideja pala na pamet škotskoj umjetnici Katie Paterson: u sljedećih će stotinu godina svjetski poznati autori ovoj neobičnoj knjižnici darivati posebne rukopise: manuskripte djela koja će biti objavljena tek 2114. godine! Među njima su i književnici koje dobro poznajete iz Henine biblioteke, poput Elif Shafak, Han Kang i Oceana Vuonga. Možete li zamisliti: u Sobi tišine norveške knjižnice pohranjivat će se stranice koje će čitati tek naši unuci! Sve će biti tiskane na papiru dobivenu od tek posađenih stabala u okolici glavnoga norveškog grada. Uostalom, tko zna hoće li digitalni formati kakve danas poznajemo preživjeti…
A papir, kažu, trpi sve.

Nama koji danas na police slažemo najdraže naslove, sadržaj ovih svezaka ostat će zauvijek nepoznat; naime, autori o knjigama koje ostavljaju budućim generacijama ne smiju otkriti ama baš ništa. Hoće li kojem nezajažljivom čitatelju pasti na pamet da rekreira popularnu seriju „Kuća od papira“ i ušulja se kako bi se dokopao ovih, najdragocjenijih papira?

Mi vam ipak preporučujemo da ne pokušavate, već da se zadovoljite mnoštvom sjajnih knjiga koje ovoga ljeta možete naći u knjižnicama i knjižarama. A naša srpanjska pošiljka knjiga upravo je stigla, i jednostavno je neodoljiv spoj ozbiljnog i neozbiljnog, komičnog i tragičnog, zemaljskog i – zamislite – svemirskog.

Da vas poškakljamo pitanjima: što mislite, koliko se toga krije u sitnim detaljima naših života? Kako se čita roman koji napiše nagrađivani redatelj i scenarist? Koje nas životne okolnosti mogu natjerati na suradnju sa zločincima? I  možda najvažnije pitanje u današnjem svijetu: razara li kapitalizam i ljudskost i empatiju?

I kao bonus pitanje za najvjernije pratitelje naših izdanja: možete li pogoditi koju smo vrijednu knjigu nanovo otisnuli zbog velika interesa čitatelja?

Odgonetnite na koje se djelo odnosi svako od naših pitanja i izaberite ono na koje biste željeli saznati odgovor…U svim knjižnicama i na web-shopu čekaju vas divne, mirisne nove stranice na koje ne morate čekati stotinu godina.

CRVOTOČINA, Davor Žmegač
Leš predsjedničkoga kandidata Viktora Radana, zatučenog tupim predmetom i sa slikom Ante Pavelića pričvršćenom pribadačom na majicu, nađen je u Ljetnom kinu Tuškanac, što nužno alarmira i javnost i policiju, a po privatnoj narudžbi udovice Radan i bivšeg policajca, danas privatnog detektiva sumnjive reputacije, Tibora Dombaja. Tiborovoj grupici agenata priključit će se i street-art umjetnica, njegova bipolarna kći Kaja, koja bi voljela biti Lisbeth Salander i koja će tijekom svoje neortodoksno vođene istrage ostvariti neočekivano žensko prijateljstvo. Kada se pojavi još jedan leš označen poglavnikovom sličicom, široka se istraga počinje sužavati i svi putovi vode u crvotočinu koja spaja vremena i ljude, osumnjičene i žrtve, fragmente domaće filmske povijesti i montažere života.
Prvi krimiroman iskusna filmskog režisera i scenarista Davora Žmegača Crvotočina pokazuje složenost svijeta, njegovih privida koji se mogu mjeriti s filmskima, otvara niz moralnih pitanja, od onih o pasivnosti u doba velikog zla do pitanja o nasljeđivanju krivnje i dosezima osvete. Ovo je roman koji se čita u slow motionu, a vuče vas na fast forward.
Kruno Lokotar

REKLA JE DA SE NE KAJE, Tommi Kinnunen
Stotinama kilometara dug povratak kući bit će dramatično i mukotrpno iskustvo za pet žena koje su puštene iz norveškog zarobljeničkog logora u proljeće 1945. Bez prikladne obuće i hrane, obrijanih glava koje su znamen i kazna za suradnju s nacistima, s teretom vlastitih misli o odlukama koje su onomad donijele, one pješače svojim domovima kroz spaljenu i ratom uništenu Laponiju. Uz strepnju o neizvjesnoj budućnosti koja ih čeka, a koja neprestano tinja u njihovim glavama, ove će odvažne pješakinje razviti nevjerojatno međusobno razumijevanje i solidarnost. No hoće li to biti dovoljno da ožiljci nestanu, da se razlozi njihovih odluka razvodne i da sve one prevladaju strahove koji ih obuzimaju zbog povratka?

Nakon Na križanju četiriju cesta, novi roman Tommija Kinnunena, Rekla je da se ne kaje, surovo je istinita proza o svim onim tihim i nevidljivim ženama, sudionicama rata izvan bojišnice. Riječ je dirljivoj posveti ženskoj odlučnosti i nevjerojatnoj hrabrosti i snazi ljudskog duha u turobnim vremenima, a njihovo je pješačenje emotivno putovanje u mračne dubine dvojbenih odluka koje su ih zauvijek obilježile.

DETALJI, Ia Genberg
Žena u vrućici poseže za jednim romanom da bi na prvim stranicama pronašla posvetu iz mladosti. Tekst što je pred njom odmah, kao eho prošlosti, otvara snolik put dohvaćanja sasvim sitnih detalja iz memorije, razasuta mozaika bliskih odnosa. Groznica traje, bujica navire, a konture četvero ljudi – Johanne, Niki, Alejandra i Birgitte – polako se izoštravaju u suptilnoj kompleksnosti, postajući tako emocionalna čvorišta čitava jednog vijeka, obilježena i pronalaskom i gubicima.

Prestižnim švedskim Augustom nagrađen roman Detalji gotovo da je književna studija života samog. U maniri velikih kanonskih književnica, Ia Genberg poseže za svakodnevnim kad traži smisao, za prošlošću kad razabire sadašnjost, a za slojevitim kada oblikuje jednostavno. Svaki od književnih portreta koje u romanu prikazuje riznica je za sebe, a onda i štivo nad kojim se dugo promišlja što to, zapravo, u životu vrijedi.

ZAPOSLENICI, Olga Ravn
Zemlja je izgubljena. Brod postaje mjesto na kojem ljudi i humanoidi žive i proizvode luksuznu robu za veliku i anonimnu tvrtku. No neobični predmeti pronađeni na obližnjem planetu u njima počinju buditi bolna sjećanja na izgubljene obitelji, ljubav i život na matičnom planetu. U humanoidima se, pak, bude ljudski osjećaji… Odbor tvrtke dolazi ispitati situaciju i utvrditi jedinu važnu stvar: opada li produktivnost zaposlenika? I je li na pomolu revolucija?

Roman finalistice „Booker Internationala“ Olge Ravn neobičan je niz svjedočanstava pojedinaca čiji je jedini smisao postojanja njihov posao. Mameći nas na čitanje kolažiranjem različitih sudbina, Ravn rasijeca samu srž kapitalizma koji u svom najgorem obliku uništava ljudskost i empatiju. Koketiranje sa SF-om, pak, tek je izlika za razmatranje stanja čovjeka u suvremenome svijetu i jedne od mogućih vizija budućnosti. Obasut pohvalama kritike i preveden na mnogobrojne jezike, roman Zaposlenici kratko je štivo za dugo promišljanje.

ČOVJEK KOJI JE VOLIO PSE, Leonardo Padura
Jedan od najbrutalnijih atentata dvadesetoga stoljeća ubojstvo je ideologa komunističke revolucije, Lava Trockog. Smrt ga je snašla u Meksiku 1940.; po nalogu ruske vrhuške, ubio ga je španjolski komunist Ramón Mercader. Ovaj monumentalni povijesni i psihološki triler rasvjetljava taj događaj iz perspektive ubojice, ubijenog i slučajnog prolaznika Ivána Cárdenasa. 1977. godine u šetnji havanskom plažom Iván susreće stranca u društvu dvaju borzoja. Muškarce poveže ljubav prema plemenitim ruskim hrtovima, o kojima Iván mnogo zna jer radi kao korektor veterinarskog časopisa, premda je u mladosti bio velika književna nada. No spisateljski mu je uspon režimski zaustavljen i otada životari u strahu. Susret s misterioznim strancem iz temelja mijenja njegov život, ali Iván uviđa da se u njemu krije nešto mračno i opasno...

Kritika je roman odmah smjestila u latinoamerički kanon; uz iscrpnu sliku o životu Trockoga u izgnanstvu, autor analitički razlaže mentalni sklop vrhunski obučenog ubojice. Jednako je snažna slika rastakanja Mercaderove ideološke zamračenosti kada otkrije sve tajne planove monstruozna Staljinova uma. Padura kroz Ivánov glas otkriva i totalitarizmom pritisnutu kubansku zbilju koja svoje građane sabija u siromaštvo i strah. Čovjek koji je volio pse amalgamski je spoj faktografije i psihološke proze koji se čita kao vrhunska špijunska fikcija.