Što čitamo u veljači?

Taman kad smo pomislili da će nas ove godine mimoići oštra zima, stiže nam prevrtljiva veljača i pokaza svoje zube. Nisu ovo neki odveć zubati dani, meteorološki izvještaji bilježe puno dublje minuse u povijesti, no hladno je i treba se povući na toplo i opskrbiti hranom za dušu – knjigom, naravno.

Ako je, kako se čini, veljačka ćud hirovita, mi nismo ni najmanje. Dokaz su tomu i naše prve ovogodišnje „bebice“. Četiri knjige, četvero književnika, dva pisca, dvije spisateljice, jedna zbirka poezije, tri romana, jedni poznati, drugi nepoznati, zemljopisni i jezični raspon obuhvaća Nizozemsku, Sjevernu Makedoniju i Tursku, a poetskim ćemo krilima dobaciti do Vijetnama i Sjedinjenih Američkih Država. Teme? Ima svega, ali treba apostrofirati da drugi kalendarski mjesec krasi najljepša svjetska suvremena lirika te raznolikost i angažiranost knjiških sadržaja.

Četiri knjige, četvero književnika, dva pisca, dvije spisateljice, jedna zbirka poezije, tri romana, jedni poznati, drugi nepoznati, zemljopisni i jezični raspon obuhvaća Nizozemsku, Sjevernu Makedoniju i Tursku, a poetskim ćemo krilima dobaciti do Vijetnama i Sjedinjenih Američkih Država.

Uz neka ćete djela uživati u majstorskom pripovijedanju, neka će vas potresti i uznemiriti, ima napetica i onih koja će vas potaknuti na razmišljanje, ali sva će vas oplemeniti i učiniti zimske dane toplijima. Ravnodušnost ćete gurnuti pod tepih.

Krenimo redom, od najbližeg nam makedonskog prostora, gdje živi i piše Petar Andonovski. Njegov kratak, ali dojmljiv roman Strah od barbara krase Nagrada Europske unije za književnost i mnogi prijevodi. Andonovski u svoju priču uranja dvije žene: Grkinju Pinelopi i Ukrajinku Oksanu, koje se na izoliranu otoku Gavdosu suočavaju s rastućim animozitetom lokalnog stanovništva. Što će ove dvije junakinje učiniti, preostaje da otkrijete sami. Ono što sigurno znamo, jest da ćete čitati neobičnu knjigu o nadi i snovima s odjecima bogate makedonske pripovjedačke tradicije.

Defne Suman je onima koji su čitali njezino Posuđeno vrijeme poznata. Ta izvrsna knjiga mogla bi biti razlogom da posegnete i za njezinim novim romanom Za doručkom.

Andonovski u svoju priču uranja dvije žene: Grkinju Pinelopi i Ukrajinku Oksanu, koje se na izoliranu otoku Gavdosu suočavaju s rastućim animozitetom lokalnog stanovništva.

Suman će čitatelja majstorski nahraniti gusto isprepletenom pričom, junacima i sudbinama, složenim odnosima unutar jedne obitelji, koja se okuplja na  svečanu doručku u čast stotog rođendana slavne slikarice Širin Sake. Na vidjelo izlaze tuge i radosti, ljubavi, razočaranja i tajne iz prošlosti. Pa tko se ne bi počastio!?

Hrane ima i u angažiranu romanu Mi smo svjetlost Nizozemke Gerde Blees. I dok je junacima romana suđeno gladovati, vi ćete se nahraniti raritetnim literarnim iskorakom, koliko izvrsnim toliko i nužnim za trenutak koji živimo. Upoznat ćete grupicu čudaka: Melodie, Muriel, Petrusa i Elisabeth, koji se suzdržavaju od hrane crpeći energiju iz sunčeve svjetlosti. Poznato, ha? Sve to izgleda dobro dok Elisabeth ne umre od posljedica pothranjenosti i ne započne istraga o ubojstvu. Tada se roman pretvara u napeto štivo puno bizarnih obrata, koje se čita kao triler.

Upoznat ćete grupicu čudaka: Melodie, Muriel, Petrusa i Elisabeth, koji se suzdržavaju od hrane crpeći energiju iz sunčeve svjetlosti.

Ova je polemična i nezaobilazna knjiga štivo za svakoga, a u čitateljskim klubovima mogla bi izazvati kvalitetne diskusije o problematičnim društvenim i prehrambenim trendovima i naputcima svakojakih sumnjivih gurua. Gerda Blees ne osuđuje, tek potiče na promišljanje o društvenoj odgovornosti.

Hladne vam dane začinjamo iznimnom zbirkom pjesama, zbirkom kojom je mladi Ocean Vuong osvojio kritiku i postao poznat širom svijeta. Iznimno smo ponosni što vas nakon Na zemlji smo nakratko predivni častimo i njegovom poezijom pod naslovom Noćno nebo s izlaznim ranama, o kojoj kao da su se svjetski mediji natjecali pohvalama.

Hladne vam dane začinjamo iznimnom zbirkom pjesama, zbirkom kojom je mladi Ocean Vuong osvojio kritiku i postao poznat širom svijeta.

„Snažan emocionalni prizvuk ovih pjesama izvire iz iskrenosti i otvorenosti gospodina Vuonga te iz njegove sposobnosti da uhvati određene trenutke u vremenu fotografskom oštrinom i osjećajem za prolaznost svega zemaljskoga“ pisao je „The New York Times“. I da je samo to, a nije, bilo bi dovoljna preporuka da čitate mladog gospodina Vuonga i njegove stihove. 

I na kraju, završimo u revijalnom tonu:
Prolazi sve (čak i veljača),
sva ljeta, zime sve,
al’ naša ljubav (prema knjigama), zar ne,
nikada neće proć’.
Uživajte u veljačkoj seriji knjiga koje se pamte!