Talijanski autori na hrvatskom: objavljen hrvatski prijevod knjige Marca Balzana “Kad se vratim”

“Kad se vratim”, hrvatski prijevod romana Marca Balzana (“Quando tornerò”), koji je doživio veliki uspjeh u Italiji, već je nekoliko dana u knjižarama. U Italiji ga je objavio Einaudi 2021. godine, a u Hrvatskoj ga objavljuje nakladnička kuća Hena Com u prijevodu Mirne Čubranić. Knjiga je prevedena zahvaljujući doprinosu prijevodu talijanskog Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje.

“Kad se vratim” govori o migracijama i prekinutim obiteljskim odnosima, kroz pogled i glas svojih protagonista: majke i njezine djece. Priča je to od velike važnosti koja nam pomaže razumjeti duboke i bolne razloge i implikacije onih koji misli da je iseliti negdje drugdje najbolje rješenje. Priča koja postaje simbol, u svojoj reprezentaciji ženskog stanja koje je, čini se, predodređeno za nevidljivost.

Cijeli intervju pročitajte na kulturistra.hr

Ilina Cenov donosi nam recenziju romana Mi smo svjetlost, napetog štiva punog bizarnih obrata

Mlada nizozemska spisateljica, Gerda Blees (rođ. 1985.) inspiraciju za svoj prvijenac Mi smo svjetlost pronašla je u novinskom članku o sumnjivoj smrti žene u Utrechtu, 2017. godine. Žrtva je bila članica komune, a navodno je umrla od pothranjenosti. Zašto komuna? Zašto od pothranjenosti? Bila su to pitanja koja su kod Blees inicirala podrobno istraživanje, a rezultirala ovim djelom, koje nam donosi izdavač HENA COM, u okviru hvale vrijednog projekta Europa iznutra i izvana.

Priča je to o Melodie, Muriel, Petrusu i Elisabeth, članovima komune Zvuk i svjetlost, čiji je osnovni cilj, uz neizbježno mir, suživot, osobni rast, razvoj (nastavi niz), i – suzdržavanje od hrane. Karizmatična (i prilično autoritativna) Melodie osmislila je taj neobični hibrid života, uz različita pravila i aktivnosti poput meditacije, beskonačnih razgovora o svemu što ih muči, devetodnevnog programa bez hrane itd. Ostalo troje prati, više ili manje uspješno, Melodine poprilično sulude ideje, sve do nesretnog slučaja. Naime, Melodiena sestra, Elisabeth, jednostavno umre od kontinuirane, višemjesečne pothranjenosti, što dovodi do uključivanja policije i istrage možebitnog ubojstva…

Cijelu recenziju pročitajte na journal.hr

Pobjegnete u izbavljenje, a ondje vas dočekaju kao neprijatelja

Mlađi makedonski književnik Petar Andonovski do sada je objavio zbirku poezije i četiri romana. Treći njegov roman "Strah od barbara" početkom godine objavio je Hena com u prijevodu Ivice Bakovića i pod uredničkom paskom Hrvoja Kovača. Riječ je o romanu koji je, potpomognut i nagradom Europske unije za književnost, već našao put do stranih nakladnika i kritike, pa i do hrvatskih čitatelja. Iako napisan prije konačne ruske agresije na Ukrajinu (prvo izdanje je iz 2018.), kada ga čitamo s distance od pet godina čini nam se da je napisan prije samo nekoliko mjeseci.

Cijelu kritiku pročitajte na vecernji.hr

Opasan način života koji je rezultirao prijevremenom smrću

Pročitavši sinopsis ove knjige sjetila sam se jedne epizode emisije Na rubu znanosti u kojoj je gostovao poznati bretarijanac, Argentinac Victor Truviano. Victor navodno od 2006. godine ne pije vodu niti jede krutu i tekuću hranu. Zanimljivo je da Viktor održava i svoje radionice gdje prijavljeni dva tjedna prakticiraju bretarijanstvo. Naravno za velike novčane iznose jer od nečega se mora živjeti, ako ne od hrane onda barem od prodavanja opasnih ideja i uvjeravanja da nam hrana uopće ne treba.

Cijelu recenziju pročitajte na lamonabooks.com

Putovati (s) knjigama: Iva Biondić s Annette Bjergfeldt – danskom autoricom koja pjeva, slika i piše

Nekim novim autorima i knjigama još uvijek i uvijek se čudim i ushite me onako djetinje kao akrobati u cirkusu ili neka predivna priroda, neko umjetničko djelo ili kao magija svakodnevice – drveće koje izgleda poput bijele ledene čipke od snijega na putu za aerodrom danas, iznenadni spas iz kaosa istambulskog prometa vodenim taksijem, odjednom mirisu mora i pogledu na palače uz Bospor prošli tjedan, okus palačinki mog najmilijeg kuhara ili divni, ludi nedavno pročitani roman „Pjesma nad pjesmama u ulici Palermo“ danske autorice Annette Bjergfeldt.

Cijeli intervju pričitajte na journal.hr

Praprizori doma

Roman mi je došao u ruke na poziv urednice izdanja koja me angažirala i za razgovor s autoricom, pristala sam iako je rok za pripremu razgovora bio kratak, a kada sam dobila u ruke roman od više od četiristo strana, pogađate koja je bila moja misao. Zašto, o zašto ja to radim sebi? Pomislila sam, a onda, naravno, otvorila roman. U svakom priručniku za pisanje pronaći ćete uputu da roman mora već prvom rečenicom uhvatiti čitatelja. Baš tako, uhvatiti, i ne pustiti ga do kraja jer to je ono što od romana tražimo, da nas uhvati, drži i ne pušta. Pomislit ćete da vas ovo podsjeća na nešto drugo, na vječnu igru privlačnosti. Pa da, postoje romani u koje se zaljubimo. Ovaj o kojemu ću sada pisati je takav.

Cijelu recenziju pročitajte na najboljeknjige.com

Recenzija: “Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo”, Annette Bjergfeldt

Kad ste potomak ruske cirkuske princeze pelikanskog pogleda i otrovnog jezika čiju je životnu ljubav progutao nilski konj, odrastate u kući u čijem se podrumu krije glasovir koji katkad samovoljno odsvira povijest u obliku nota Labuđeg jezera, a u dvorištu vam guguću golubovi s vojnim odličjima, jednostavno vam je predodređeno u genetskom kodu imati zapisanu jednu posebnu šifru, istodobno sanjarsku, vragolastu i bajkovitu. Tad i najtmurnija otočna jutra danskog Amagera odišu mirisima smirne, raspucalih plodova šipka i opojnog slatkog cimeta iz tuđine što izviru iz vječne Pjesme nad pjesmama koju je kralj Solomon prije tri tisuće godina sa zidina Jeruzalema odaslao u vječnost i koja je na kraju tih tisućljeća pala u naručje danskog trgovca Hannibala Severina Møllera, da ga učvrsti u naumu da živi u strasti i okusi Ljubav Stoljeća, čak i kad ga opora oštrina ljubljene supruge Varinke Sovalskaje, one grube ruske cirkuske princeze s početka priče, obavije tišinom što u baletnim papučicama katkad zapleše sobama njihove kuće u Ulici Palermo.

Cijelu recenziju pročitajte na literatura.hr

Toliko je onih čiji vapaj za pomoć ne čujemo

Dok vlak juri, klopoče i ubrzava iza prozora kupea, Mari, poput prizora krajolika, mislima prolaze prizori iz djetinjstva. Nekad je maštala kako će jednog dana postati mađioničarka, silno ju je zanimao svemir, vrijeme je provodila sa sestrom Madlom u djevojačkim maštanjima, hihotanju i šaputanju koje je ponekad izluđivalo njihovog brata Adama. Majka je bila prisutna i nije, sve do onog dana kada je potpuno nestala. I Madla je jednog dana nestala, samo se ugasila, svojevoljno. Kamo se to nestaje, pitala se Mari.

Cijelu recenziju pročitajte na https://lamonabooks.com

Nina Wähä: Oporuka

Kad je skandinavska književnost u pitanju znatiželja pred svakim novim prijevodom povelika je, jer neovisno o vrsti i žanru navikli smo očekivati puno. Oporuci („Testamente“, 2019.) privlači i informacija da knjigu kao svoju treću i dotad najuspješniju potpisuje švedska autorica mlađe generacije (1979), nagrađivana ali nama dosad nepoznata, inače predavačica kreativnog pisanja, književna urednica, glumica, pjevačica. Čitatelje će ipak ponajviše zaintrigirati već u blurbu naznačen sjevernjački egzoticizam, tj. situiranost romana u finsku nedođiju, u ruralnu dolinu na granici Finske i Švedske. Za primijetiti je da autorica spominje i mističnu Kareliju, ali i laponski Rovaniemi, grad čiju poslijeratnu rekonstrukciju potpisuje kultni finski arhitekt Alvar Aalto, a u međuvremenu je turistički populariziran kao obitavalište Djeda Mraza. U ovoj pripovijesti, datiranoj u blisku prošlost, u osamdesete, figurira taj gradić tek kao administrativno središte kamo žitelji obližnjih sela i farmi odlaze obavljati poslove ili recimo u kino, dakle, sasvim običan toponim jedne (pri)gradske kolotečine.

Cijelu recenziju pročitajte na Moderna vremena.

Ljutnja je najvažniji osjećaj jer nas jedino ona može probuditi

Austrijska književnica Gertraud Klemm, prije nego što se počela baviti pisanjem, bila je biologinja. Iako je posao u struci bio lukrativan, nije je ispunjavao. Budući da je pisanje oduvijek bilo njezin forte, posvetila mu se jednako kao i aktivizmu, pa je 2014. dobila Nagradu "Ingeborg Bachmann", a dosad je objavila pet romana - "Hippocampus", objavljen u nakladi Hena.com prvi je preveden na hrvatski jezik. Njezin roman posveta je ženskom prijateljstvu i satira na račun društva u kojem muškarci imaju istaknutiju ulogu. Kao zakleta feministkinja ističe kako danas više ne čita muške pisce, a kao majka dvojice sinova već primjećuje kako je patrijarhat odradio svoje, pa trenutačno ne pronalazi zajednički jezik s njima.

Cijelu intervju pročitajte na gloria.hr