Lipanjski literarni miš-maš
Ponekad se čini da je književni svijet uredno posložen: romani imaju svoje žanrove, autori jezike na kojima pišu, zemlje iz kojih vuku podrijetlo, knjige imaju svoje police i nachtkastl – sve je tu, složeno po boji, jeziku i raspoloženju, kao u nekoj bajkovitoj knjižnici. Ali u životu čitatelja rijetko je sve tako uzorito poslagano i skladno. Na noćnom ormariću često stoje jedna uz drugu knjige koje naizgled nemaju ništa zajedničko: npr. dnevnik booktokerice, distopijski roman, nježna ljubavna priča, politička satira i zaboravljeni klasik. I baš u toj šarenoj mješavini leži čar čitanja.
Volimo raznolikost i često se dogodi da u mjesečnoj ponudi imamo pravi-pravcati literarni miš-maš.
Volimo raznolikost i često se dogodi da u mjesečnoj ponudi imamo pravi-pravcati literarni miš-maš.
Inače, izraz miš-maš preuzet je iz njemačkog jezika, gdje se koristi riječ mischmasch, što doslovno znači "miješanje, zbrka, raznolikost". Riječ je kovanica od mischen, što znači miješati i masche odnosno mreža. Izraz se proširio u srednjoj Europi, uključujući mađarski (mics-macs) i slavenske jezike, pa tako i u hrvatski, gdje je miš-maš postao zaigran izraz za šaroliku mišanciju.
Donosimo pet knjiga koje ne pripadaju istom svijetu, ali savršeno funkcioniraju zajedno. Ne zato što su iste, već zato što svaka od njih nudi drukčiji ulaz u ono zbog čega uopće čitamo: da osjetimo, promislimo, iznenadimo se, a možda čak – i ostanemo bez riječi.
Za lipanj, mjesec kad lipe cvatu i život nam se vrti oko kraja škole, putovanja, godišnjih i zabave poslužili smo se ovom tuđicom jer predstavlja ideju raznolikosti bez neke stroge kategorizacije. I na neki način spaja nespojivo, štiva toliko raznolika da je teško pronaći bolju krovnu alternativu. Literarni miš-maš ne mari za pravila, žanrove ni uredno posložene police. Izraz slavi različitost – tema, tonova, jezika i emocija.
U ovom blogu donosimo pet knjiga koje ne pripadaju istom svijetu, ali savršeno funkcioniraju zajedno. Ne zato što su iste, već zato što svaka od njih nudi drukčiji ulaz u ono zbog čega uopće čitamo: da osjetimo, promislimo, iznenadimo se, a možda čak – i ostanemo bez riječi.
Dobro došli u naš lipanjski literarni kaos.
Krenete li domaćim terenom, čekaju vas Maja Ručević s Borilištem i Franjo Janeš s Gamaddi.
Krenete li domaćim terenom, čekaju vas Maja Ručević s Borilištem i Franjo Janeš s Gamaddi.
Maja Ručević, nekoć novinarka, a danas prozaistica, pjesnikinja i prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika javlja se romanom Borilište. Njezina junakinja Nora radi u izdavačkoj kući, a upoznajemo je u trenutku kada prekida nasilnu vezu. Ne bi li zaboravila sve, odlazi u Sarajevo i igrom slučaja, na Staru godinu, upoznaje novinara Igora.
Maja Ručević o svemu teškome piše lakom i znalačkom rukom, kombinirajući poetske pasaže i vrlo pomno ulazeći u psihologiju likova.
Slični po nezadovoljstvu, defetizmu i depresiji, jedno drugom otvaraju svoju prtljagu iz prošlosti – njihove kuće lutaka, njihova borilišta. Riječ je o majstorski napisanom romanu o traumama, identitetima, otuđenju i životu u doba posttranzicije (koji je uglavnom i sâm po sebi okrutno borilište) i priči u kojoj je glavno pitanje kako premostiti provalije stvarnosti. Maja Ručević o svemu teškome piše lakom i znalačkom rukom, kombinirajući poetske pasaže i vrlo pomno ulazeći u psihologiju likova. Ovo je roman o životnim kaosima koji se na kraju pretvaraju u pravu literarnu dramu.
Za dr. Franju Janeša biografija navodi da je čudan tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, svira gitaru i pjeva, trči (polu)maratone i putuje svijetom. U naletima inspiracije piše prozu i nakon nekoliko objavljenih romana stiže njegov prvi tehnotriler Gamadd.
Ovaj duhoviti tehnotriler propituje napredne tehnološke alate poigravajući se kreativnim mogućnostima stroja i čovjeka.
Dva d u naslovu nisu tipfeler, tako mora biti. Glavni je lik čovjekomrzac Goran, depresivan po prirodi, koji u stanju prisilnog mirovanja dolazi na ludu ideju komuniciranja s umjetnom inteligencijom. Riječ je o UM-u, hrvatskoj varijanti Chat GPT-ija, koji je, naravno, u svemu brži i učinkovitiji od čovjeka, a poseban interes pokazuje prema pisanju i čitanju priča. Goran će s UM-om razmjenjivati radove različitih tema i žanrova i susresti likove-čudake kao što su: ubojica, mjesečar, ekološki terorist, strani radnik i mnoštvo drugih. No kad Goran shvati da se dijelovi UM-ovih priča poklapaju sa stvarnim događajima iz njegova i tuđih života, tada sve postaje luđe i od najluđe fikcije. Ovaj duhoviti tehnotriler propituje napredne tehnološke alate poigravajući se kreativnim mogućnostima stroja i čovjeka.
U ponudi prijevoda počinjemo etabliranim francuskim autorom Régisom Jauffretom koji potpisuje zapanjujući i duboko potresan roman U Klarinu trbuhu.
Romani o zločinima i zločincima iz Drugoga svjetskog rata zaseban su žanr i gotovo se može reći da je o toj temi sve rečeno, no uvijek se pojavi netko tko baci novo svjetlo na tu tamu. Jauffret nas vodi u Braunau na Innu, gradić koji je poznat kao rodno mjesto jednoga od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Znajući tko je to, teško je sakriti njegov identitet iako ga autor izrijekom ne spominje u romanu.
U ponudi prijevoda počinjemo etabliranim francuskim autorom Régisom Jauffretom koji potpisuje zapanjujući i duboko potresan roman U Klarinu trbuhu.
Zapravo, pratimo trudnoću majke mu Klare koja živi u incestuoznom braku prepunom nasilja, grubosti i fanatične pobožnosti. Buduću majku „čudovišta“ tijekom trudnoće sustižu snovi i vizije neizrecivih zločina, i u toj je agoniji pritisnuta osjećajima krivnje i nemoći, ali i ljubavi prema nerođenom djetetu. Roman je „romaneskna bravura“ [Anne-Laure Walter], nemilosrdna introspekcija koja se može čitati i kao ispovijed, optužnica i ljubavno pismo čedu. Ono što sigurno možemo ustvrditi jest to da ova priča nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Roman je s francuskog prevela Maja Ručević.
Lundbergova je majstorica portretiranja ženske tjeskobe i neizvjesnosti u izazovnim vremenima pa će i ovaj roman visokoga umjetničkog dosega svoje mjesto naći među knjigama koje se pamte. Prevela sa švedskog Lana Momirski.
Asa Tast za Vasabladet rekla je da je Svjetlo i plamen Ulla-Lene Lundberg „veličanstvena i moćna priča“. Ovu su autoricu naši čitatelji imali priliku upoznati prije nekoliko godina romanom Led, kojim su svi bili oduševljeni. Uvjereni smo da ništa manje oduševljenje neće biti ni sa Svjetlom i plamenom u kojem pratimo tri generacije hrabrih žena: baku Betty, majku Olgu i kćer Karin. Nezaustavljive kad se treba suprotstaviti ustaljenom i okorjelom stajalištu društva, one će pomaknuti osobne granice i ići tvrdoglavo prema svom cilju. Isto onako kako je baka Betty, kao djevojka, 1852. pješice krenula iz požarom poharanog mjesta prema Helsinkiju u potrazi za poslom. Na toj nevjerojatnoj vizionarskoj putanji netko će učiti na lakši, a netko na teži način. No zaustavljanja nema. Lundbergova je majstorica portretiranja ženske tjeskobe i neizvjesnosti u izazovnim vremenima pa će i ovaj roman visokoga umjetničkog dosega svoje mjesto naći među knjigama koje se pamte. Prevela sa švedskog Lana Momirski.
U lipnju će još jedna poznata autorica biti zastupljena novim romanom. Armenka Narine Abgaryan proslavila se u svijetu i kod nas s Tri jabuke s neba pale, a svako novo djelo nestrpljivo se iščekuje pa smo uvjereni da njezini poklonici jedva čekaju Simona. Nazvali smo ga romanesknom tapiserijom – jer je dirljiv, nježan i duhovit roman posvećen zavičaju i ženama koje rastu i nadilaze vlastite boli ne gubeći putem ni dostojanstvo ni duh.
Završit ćemo riječima kritičarke Anne Delianidi koja kaže kako „Abgaryanin roman posjeduje mudrost gotovo biblijskih razmjera – satkan je od priča ljudi čija srca kucaju i pokreću naš svijet.“
Roman počinje smrću glavnog junaka priče, Simona, koji je, iako naslovna figura, zapravo tek ljubavna nit koja povezuje živote četiriju žena: Sofije, Suzane, Elize i Silvije. U njihove je živote Simon ulazio igrom slučaja, ostavljao neizbrisiv trag, i iz njih se povlačio tiho i nenadano. Kad se njih četiri okupe oko lijesa da mu odaju posljednju počast, uz miris mora i čašu vina krenut će priče o nesavršenim životima i junaku koji je u njima popunio napuknuća tamo gdje im je sudbina okrenula leđa. Završit ćemo riječima kritičarke Anne Delianidi koja kaže kako „Abgaryanin roman posjeduje mudrost gotovo biblijskih razmjera – satkan je od priča ljudi čija srca kucaju i pokreću naš svijet.“ Ima li bolje preporuke? S ruskog prevela Tatjana Radmilo.
I eto nas na kraju naše ponude, raznolike, ali zbog toga ne manje zanimljive. Bez obzira čemu se posvetili, čeka vas izvrsno štivo koje drma iz temelja, raznježuje, ohrabruje, nasmijava i ispunjava plemenitošću... Čitajte, otkrivajte nove svjetove, vjerujte Kafki kad kaže da „Knjiga mora biti sjekira za zaleđeno more u nama”.