Ulomak iz drame Tene Štivičić “64”
EVA
Kako da znam da to uopće stvarno želim? Kako da znam da se ne radi o društvenom pritisku, o ljubomori na druge, zdrave ljude, koji izbacuju djecu kao da pljuckaju koštice lubenice? O strahu od smrtnosti. O strahu od starenja. Kako ću se nositi s tim da me gotovo nitko više ne primjećuje, ne želi, ako nemam dijete da na mene skrene pažnju?
BELA
Pa svi imaju djecu iz tih razloga.
EVA
Ili zato što mama umire. A nisam uspjela nastaviti krug života.
Tišina.
EVA
Ako ne uspijem zatrudnjeti, mislim da ću se opet vratiti u singl-vode. Da. Zavidim ti ponekad.
BELA
I ja tebi zavidim ponekad.
EVA
Ponekad mislim, što mi je sve ovo trebalo?
BELA
Ima jedna mala zamka u mozgu, kao ona rupa u zemlji prekrivena lišćem, u koju ponekad upadnem. U toj rupi riječ „solo“ mutirala je u pojam „sama na svijetu“. Kad uđeš u svoj stan, u njemu nisi „solo“, u njemu si sama na svijetu.
EVA
Ja uđem u svoj stan i sudarim se biciklom koji čak i nije moj.
BELA
Idem spavati sama na svijetu i probudim se sama.
EVA
Idem spavati s čepićima za uši. Ni oni me ne štite.
BELA
Sve uvijek moram sama. Iznijeti smeće, promijeniti žarulju, objesiti veš, platiti račune, odnijeti na kemijsko, zvati vodoinstalatera, sama na aerodrom, sama s aerodroma, osim kad me ti pokupiš, doduše.
EVA
Uvijek na sve moram podsjećati bar tri puta.
BELA
Svi razgovori koje vodim su online.
EVA
Svi razgovori koje vodim su svađe.
BELA
I seks je uglavnom online.
EVA
(uzdahne) Seks.
BELA
Jer što sam starija, sve je manje slobodnih, mada mnogi to ne shvaćaju kao ograničenje, i sve su deblji i sve ćelaviji, sve zapušteniji, online se bar ne vide detalji.
EVA
Danijel je stalno online.
BELA
Nijedan recept ne kaže „za jednu osobu“. Nigdje kao u kuharicama ne vlada tako temeljita diskriminacija samaca.
EVA
Nigdje se kao u kuhinji ne stiže tako brzo o d romantike do razvoda.
BELA
Onda malo Netflix, sama.
EVA
Onda malo Netflix, nešto što ni on ni ja ne želimo gledati, ali je kompromis.
BELA
Pa u krevet, možda malo masturbiram.
EVA
U krevet, možda malo masturbiram.
BELA
Možda malo i otplačem ponekad.
EVA
Ne mogu ni plakati na miru.
BELA
Hoću reći, svi bismo trebali biti svjesni prednosti svojih izbora.
EVA
Brinem se da Danijel zapravo uopće ne želi dijete.
BELA
Navodno je muškarcima sve apstraktno dok se dijete ne rodi. Možda čak dok dijete nije u stanju šutnuti loptu. Tako kažu.
EVA
Nisam ti rekla jer... kad shvatiš da ne možeš, svedeš se na najrudimentarniju verziju sebe. Cijeli život, pubertet, hormoni, menstruacije, menopauza, kako smo sastavljene, naši organi, naš oblik, sve je u službi te jedne funkcije, bez obzira na sve naše suvremene, progresivne ideje, i kad to ne možeš, tu osnovnu stvar, to je poraz tako apsolutan da ne znaš na koji način da se iz njega trgneš. A to me bilo sram priznati. Zvoni telefon. Eva se javi.