EVA

Kako da znam da to uopće stvarno želim? Kako da znam da se ne radi o društvenom pritisku, o ljubomori na druge, zdrave ljude, koji izbacuju djecu kao da pljuckaju koštice lubenice? O strahu od smrtnosti. O strahu od starenja. Kako ću se nositi s tim da me gotovo nitko više ne primjećuje, ne želi, ako nemam dijete da na mene skrene pažnju?

BELA

Pa svi imaju djecu iz tih razloga.

EVA

Ili zato što mama umire. A nisam uspjela nastaviti krug života.

Tišina.
 

EVA

Ako ne uspijem zatrudnjeti, mislim da ću se opet vratiti u singl-vode. Da. Zavidim ti ponekad.

BELA

I ja tebi zavidim ponekad.

EVA

Ponekad mislim, što mi je sve ovo trebalo?

BELA

Ima jedna mala zamka u mozgu, kao ona rupa u zemlji prekrivena lišćem, u koju ponekad upadnem. U toj rupi riječ „solo“ mutirala je u pojam „sama na svijetu“. Kad uđeš u svoj stan, u njemu nisi „solo“, u njemu si sama na svijetu.

EVA

Ja uđem u svoj stan i sudarim se biciklom koji čak i nije moj.

BELA

Idem spavati sama na svijetu i probudim se sama.

EVA

Idem spavati s čepićima za uši. Ni oni me ne štite.

BELA

Sve uvijek moram sama. Iznijeti smeće, promijeniti žarulju, objesiti veš, platiti račune, odnijeti na kemijsko, zvati vodoinstalatera, sama na aerodrom, sama s aerodroma, osim kad me ti pokupiš, doduše.

EVA

Uvijek na sve moram podsjećati bar tri puta.

BELA

Svi razgovori koje vodim su online.

EVA

Svi razgovori koje vodim su svađe.

BELA

I seks je uglavnom online.

EVA

(uzdahne) Seks.

BELA

Jer što sam starija, sve je manje slobodnih, mada mnogi to ne shvaćaju kao ograničenje, i sve su deblji i sve ćelaviji, sve zapušteniji, online se bar ne vide detalji.

EVA

Danijel je stalno online.

BELA

Nijedan recept ne kaže „za jednu osobu“. Nigdje kao u kuharicama ne vlada tako temeljita diskriminacija samaca.

EVA

Nigdje se kao u kuhinji ne stiže tako brzo o d romantike do razvoda.

BELA

Onda malo Netflix, sama.

EVA

Onda malo Netflix, nešto što ni on ni ja ne želimo gledati, ali je kompromis.

BELA

Pa u krevet, možda malo masturbiram.

EVA

U krevet, možda malo masturbiram.

BELA

Možda malo i otplačem ponekad.

EVA

Ne mogu ni plakati na miru.

BELA

Hoću reći, svi bismo trebali biti svjesni prednosti svojih izbora.

EVA

Brinem se da Danijel zapravo uopće ne želi dijete.

BELA

Navodno je muškarcima sve apstraktno dok se dijete ne rodi. Možda čak dok dijete nije u stanju šutnuti loptu. Tako kažu.

EVA

Nisam ti rekla jer... kad shvatiš da ne možeš, svedeš se na najrudimentarniju verziju sebe. Cijeli život, pubertet, hormoni, menstruacije, menopauza, kako smo sastavljene, naši organi, naš oblik, sve je u službi te jedne funkcije, bez obzira na sve naše suvremene, progresivne ideje, i kad to ne možeš, tu osnovnu stvar, to je poraz tako apsolutan da ne znaš na koji način da se iz njega trgneš. A to me bilo sram priznati. Zvoni telefon. Eva se javi.