Represija & otpor: borba za dostojanstvo, slobodu i pripadnost u književnosti
Pet Heninih svibanjskih izdanja naizgled djeluje nepovezano, no narativi su, posredno ili neposredno, ipak povezani s otporom, a otpor s represijom – i eto spone o kojoj se itekako ima što reći. Vrijeme kojem svjedočimo bilježi i represije i otpore, a to se dvoje jednako žestoko saplitalo i u prošlosti. „Gdje god postoji moć, postoji i otpor“, zapisao je Foucault u Volji za znanjem, suočavajući nas s pojmom mikrorezistencija koje djeluju unutar i protiv represivnih sustava. Povijest čovječanstva nesaglediva je bez povijesti represije – bilo da je riječ o političkom nasilju, društvenoj marginalizaciji, rodnoj nejednakosti ili religijskoj kontroli. U svom znamenitom Homo saceru (Svetom čovjeku) talijanski filozof Giorgio Agamben ističe kako su marginalci – obespravljeni, poniženi, isključeni – oni koji najjasnije razotkrivaju strukture moći. Na toj bandi i započinje otpor. On je katkad bučan, katkad tih, često je unutarnji, ali je uvijek prisutan. I književnost je od samih početaka bila platforma na kojoj su se mehanizmi vladanja i pritisaka razotkrivali i propitivali. Ona naravno ne može niti spriječiti niti izbrisati represiju, ali otpor se izravno i neizravno provlači kroz njezino fino tkanje, književnost prodire široko, oduvijek je bila megdan za stjecanje hrabrosti bezglasnih. Tako svaka priča, svaki lik koji se opire sudjeluje u borbi za stvarnost u kojoj je dostojanstvo moguće.
Pet izvrsnih romana, iako različitih poetika, prostora i vremena, povezuje nit bunta: protiv rata i okupacije, protiv ropstva i rasizma, protiv uskraćivanja seksualne orijentacije, protiv kolonijalizma i društvenih stega, protiv zaborava i samonametnute šutnje.
Pet izvrsnih romana, iako različitih poetika, prostora i vremena, povezuje nit bunta: protiv rata i okupacije, protiv ropstva i rasizma, protiv uskraćivanja seksualne orijentacije, protiv kolonijalizma i društvenih stega, protiv zaborava i samonametnute šutnje. Svaki od njih donosi glas pojedinca koji u nenaklonjenu mu svijetu pronalazi razlog, a onda i snagu da progovori, djeluje ili jednostavno preživi. Kod Everettova Jamesa oružje su jezik, ironija i intelekt. Lesley iz Kuće od vrata odbacuje društveno nametnutu ulogu žene i emocionalno se oslobađa stega. Ona napušta kuću, ali kuća iz nje ne izlazi. Majerićevi likovi, već ustaljeno u njegovoj poetici, opstaju u neslamanju, dok je drsko hrabra Astrid Hekne iz Myttingove trilogije arhetipska junakinja koja se opire baš svemu: vanjskim autoritetima i unutarnjim neprijateljima, a vlastitom strahu ponajviše. Nasuprot svima njima stoji neobična junakinja u Naslijeđenoj zemlji – priroda sama, prostor, odnosno zemlja za koju se junaci vežu, na kojoj obitavaju, koju gnječe i oru vlastitim rukama te ustrajnošću i uvođenjem reda u naoko nesavladiv prirodni kaos otimaju i sebe i zemlju, od zaborava.
Pa krenimo onda redom, u živote čudesnih junaka čije sudbine ne daju spavati, koje se pamte i pružaju nebrojene razloge za raspravu ... Zar to nije najbolji način da se suprotstavimo represiji zaborava i učmalosti vlastite rutine?
Lars Mytting: Sudnji dan
Saga o sestrinskim zvonima dosegnula je svoj veličanstveni završetak. Stigao je treći dio trilogije Hekne – Sudnji dan. Dok svijet gori u vihoru Drugoga svjetskog rata, Norveška pada pod njemačku okupaciju.
Priča koja je započela kao legenda, dobiva svoj završni odjek – moćan, dirljiv i nezaboravan.
Glad i strah uvlače se u zabačeno selo Butangen gdje se ljudi sve više boje jedni drugih. Dvoje sudbinski povezanih protagonista vode nas kroz ovu epsku priču: ostarjeli pastor Kai Schweigaard, sve usamljeniji čovjek starog svijeta, i Astrid Hekne, hrabra i odlučna mlada žena koja u sebi nosi bakinu tvrdoglavost i žilavu snagu svojih predaka. Kako bi pomogla saveznicima, Astrid smišlja riskantan plan, ali svaka pogreška može ugroziti živote onih koje voli.
Lars Mytting isprepleće povijesne događaje, narodne predaje i elemente fantazije u nezaboravnu priču o ženskoj snazi, hrabrosti i tajnama prošlosti. Tako priča koja je započela kao legenda, dobiva svoj završni odjek – moćan, dirljiv i nezaboravan.
Prevela s norveškog Sandra Ljubas
Percival Everett: James
Everett subverzivno revidira Twainovu klasičnu priču o Huckleberryju Finnu i daje glas robu Jimu, sada Jamesu, koji ne samo da bježi iz ropstva nego i promišlja svoju egzistenciju, dostojanstvo i pravo na glas. Njegovo bježanje Mississippijem nije samo fizički nego i duhovni otpor dehumanizaciji.
Everett subverzivno revidira Twainovu klasičnu priču o Huckleberryju Finnu i daje glas robu Jimu, sada Jamesu, koji ne samo da bježi iz ropstva nego i promišlja svoju egzistenciju, dostojanstvo i pravo na glas.
Jim je pismen, načitan i filozofski obrazovan, razgovara s Rousseauom, Voltaireom i Lockeom o etici i pravu na osobnost. On pokazuje da otpor može biti i misaoni čin, pun ironije i samosvijesti. Roman nas suočava s poviješću koja nije prošla i pitanjima koja su i danas aktualna: o ropstvu, rasizmu i diskriminaciji.
Ako, prema Hemingwayevim riječima, iz Twainova romana potječe cijela moderna američka književnost, možemo zaključiti da je sad Everett taj koji postrožuje kriterije izvrsnosti u remek-djelu impresivne humanosti.
Preveli s engleskog Dado Čakalo i Mišo Grundler
Tan Twan Eng: Kuća od vrata
U kolonijalnom ambijentu Malaje 1920-ih, gdje društvene norme i pravila kroje živote pojedinaca, događa se tiha, ali snažna priča o nepripadnosti i otporu prema očekivanjima.
Kuća postaje metafora za društvo koje ne otvara vrata drukčijima, a Eng majstorski razotkriva potisnute slojeve kolonijalne stvarnosti.
Kroz odnos između protagonistice Lesley i poznatog pisca W. S. Maughama, roman otkriva što znači biti stranac u vlastitu životu, skrivati identitet, ljubav i želje zbog straha od osude. Kuća postaje metafora za društvo koje ne otvara vrata drukčijima, a Eng majstorski razotkriva potisnute slojeve kolonijalne stvarnosti. Ovo vrhunsko djelo meandrira između kultura, perspektiva, istine i fikcije, vješto balansirajući potresnu ljubavnu priču, romansiranu biografiju slavnoga književnika i napetu političku sagu o kineskom pokretu za neovisnost. Riječ je o intrigantnom promišljanju o kolonijalizmu, neslobodi i strasti.
Preveo s engleskog Matija Pospiš
Maria Turtschaninoff: Naslijeđena zemlja
U ovoj magijskoj sagi o Finskoj, priroda nije samo pozornica nego i sudionica otpora. Kroz četiri stoljeća pratimo žene i muškarce koji, iako maleni pred silama povijesti, opstaju. Njihov otpor se ne provodi oružjem, već ustrajnošću, pripadanjem zemlji, uvođenjem reda u kaos i prenošenjem priča. Posebno su dojmljivi ženski likovi koji kroz svakodnevne borbe razbijaju stege patrijarhata i zaborava.
Uvezujući legende i stvarnost u neuhvatljivo tkivo nordijske inačice magijskog realizma, roman nam pokazuje da prošlost nikada ne nestaje.
Naslijeđena zemlja epska je priča u kojoj se generacije ljudi rađaju, vole, trpe i umiru na istom komadu zemlje, dok se svijet oko njih neprestano mijenja. Uvezujući legende i stvarnost u neuhvatljivo tkivo nordijske inačice magijskog realizma, roman nam pokazuje da prošlost nikada ne nestaje – ona ostaje zapisana u drveću, tlu i sjećanjima.
Prevela sa švedskog Daria Lazić
Ozren Majerić: Traženje ogledala
U suvremenom, fragmentiranom svijetu represija nije uvijek vanjska. Ona je često unutarnja, nevidljiva, oblikovana strahovima, nesigurnostima i očekivanjima društva.
Majerićevi likovi traže sebe u drugima, u ogledalu koje im svijet nudi, pa makar bilo razlomljeno.
Majerićevi likovi traže sebe u drugima, u ogledalu koje im svijet nudi, pa makar bilo razlomljeno. Otpor je ovdje pokušaj razumijevanja, dijeljenja i prepoznavanja vlastita odraza. U svakodnevnim, katkad apsurdnim situacijama, Majerić govori o otporu prema emocionalnoj tuposti i zaboravu čovječnosti.
U Traženju ogledala naglasak je na portretiranju karaktera i međuljudskih odnosa; likovi – bili oni na putovanju u Indiji ili u vlastitoj sobi – pokušavaju pobjeći od sebe, ponekad se praveći lažno ravnodušnima, ponekad ne pristajući odrasti do kraja ili se gubeći u vlastitim strahovima i paranojama.