09.06.2021.

Prevođenje iznutra i izvana: Una Krizmanić Ožegović

U sklopu projektnog programa Europa iznutra i izvana 2020. – 2021. u studenom 2020. smo objavili roman Bivše stvari portugalskog autora Bruna Vieire Amarala, a u ožujku 2021. roman Potpirivanje irske autorice Jan Carson.  Oba je djela za nas fantastično prevela Una Krizmanić Ožegović, prevoditeljica s portugalskoga i engleskoga jezika. U razgovoru s našom dugogodišnjom suradnicom pročitajte o njezinu iskustvu prevođenja ovih prekrasnih romana, ali i drugim zanimljivim temama!

1. Prevodiš s engleskog i portugalskog već dugi niz godina. Odakle interes za književno prevođenje, kako si ušla u taj svijet, što te je potaklo da se počneš baviti prijevodima i koliko ti je to važan dio života?
Nakon završenog studija 2008., radila sam sve što sam mogla u godinama koje će mnogima ostati u sjećanju kao teške, pogotovo po pitanju zapošljavanja. Krenula sam na književne radionice u Centru za kreativno pisanje i ubrzo počela prevoditi za Festival kratke priče. Kratka priča je zaista osebujna forma, a ja se volim osebujno izražavati, tako da je to sjajan spoj. Ubrzo sam dobila priliku prevoditi za tadašnji Profil, a sada nekoliko godina surađujem s Henom.

Prva knjiga koju sam prevela brojala je oko 800 stranica u izvorniku, danas stvarno više ne brojim stranice, možda one broje mene, što god to značilo. Prevođenje me prati kroz život i kakav god tekst da mi dođe pod ruke, nije mi teško uhvatiti se za nešto iz čega mogu naučiti, rasti, za nešto što me tjera na razmišljanje, smijeh,... nastavi niz. Nemam velik broj prijevoda iza sebe, no kad sam počela prevoditi, nisam mogla ni zamisliti da će svaki prijevod biti kao vremenska kapsula i svjedočiti o meni, koliko god bila nevidljiva u cijelom procesu. To me podjednako usrećuje i sablažnjava.

2. Pamtiš li svoj prvi književni prijevod? Postoji li neki koji ti je posebno drag? Pamtim, bio je prijevod prijevoda i voditelj radionice mi je rekao da se to ne radi. Toliko o tome.
Ima par kratkih priča koje sam prevela za FEKP, najmoćnije su mi i dan-danas one Hassana Blasima, teško je, naravno, izdvojiti samo par. Najnoviji prijevod, roman Potpirivanje, Jan Carson, zbilja je čaroban, odnosno, knjiga je čarobna, a ja se šlepam za njom.

3. Često i rado putuješ, sad možda manje zbog pandemije, ali znamo da ti ni daleke zemlje nisu strane. Bila si u Koreji, Kanadi, Brazilu… Kakvo je to iskustvo Brazila bilo za tebe i koliko je bilo važno za tvoj profesionalni put?

Dosta ljubomorno čuvam sjećanja na sva ta putovanja, jedva da sam mrdnula iz Zagreba preko godinu dana. Puno toga se pokrenulo kad sam se vratila iz Brazila, kao da je to putovanje bio okidač da mi se život malo ljepše posloži, i na tome sam neizmjerno zahvalna. Brazil je golema zemlja, često to čujemo, znamo za te goleme zemlje, ali pravo mjerilo stvari stvarno se može pojmiti tek kad se dođe tamo. Mogu reći da sam vidjela najljepše slapove na svijetu, ali i svjedočila siromaštvu kakvo mi ovdje ne poznajemo. Dojmovi su snažni i oprečni, tako da, kad razmišljam o Brazilu, pokušavam prihvatiti proturječje kao prirodno stanje.

4. Roman Bivše stvari impresivan su splet abecednim redom posloženih crtica o jednoj portugalskoj zajednici. Kako je bilo prevoditi taj roman? Što je bilo najizazovnije, a što najzabavnije?
Roman ima zadanu strukturu i to me spasilo da se ne odam očaju. Ponekad bih prevela par crtica odmah, ponekad mi je za crticu od jedne stranice trebalo tjedan dana, na primjer, Gastronomiju u kojoj se samo nabrajaju jela za koja možemo reći da ih nema u hrvatskom.  Zapravo to najviše i volim, kad nečega „nema“. Cijeli roman prožet je finom ironijom, ima čak jedna crtica koja ne prati abecedni red jer je posvećena osobi koja je eto tako, vangabaritna i ne sluša, tako da grohota nije nedostajalo.

5. Naslov romana svakako je simboličan. Koje su to – bivše stvari?
To je sjajno pitanje i nadam se da će čitatelji/ce sami naći odgovor na njega. Knjiga nudi inventar likova, mjesta, događaja jednog lisabonskog kvarta i ono što ih čini bivšima je izrazito složeno: oni su na margini, sjećaju se bivšeg Portugala i grade život u novom, o njima svjedoči pripovjedač koji je isto bivši, propao, razveden, bez posla. Kako nešto čega nema, što je bivše, još uvijek utječe na život? Kako majka oplakuje svoga sina? Kako siromašan kvart leluja na vjetrometini povijesnih događaja globalnih razmjera? Užasno važna pitanja, pogotovo za trenutak u kojem živimo.

6. U romanu Potpirivanje čitatelji će se susresti sa zaista nesvakidašnjom prozom, ne samo zbog komponente magičnoga realizma već i zbog autoričina briljanta stila, izbrušenih rečenica obojenih dobrom dozom humora. Je li ti bilo zahtjevno prenijeti takav stil na hrvatski? Kako si pristupila takvome tekstu?
Jan je sjajna spisateljica, upoznala sam je prije par godina na Festivalu kratke priče. Duboko sam uvjerena da je snaga toga teksta i stila toliko jaka da bi se probila bez obzira na prevoditeljicu. Rečenice su izlazile iz mene i priče koje su pričale o Belfastu ne razlikuju se toliko od podjela koje imamo u Hrvatskoj. Nisam skromna kad kažem da je Jan odradila najveći dio posla.

7. Roman prati dvojicu očeva, svakog u svojoj brizi, i prodire duboko u obiteljske odnose i pitanje roditeljstva. Kako si priču, i njegove likove, doživjela kao čitateljica?
Bila sam možda i preuživljena u sudbine tih ljudi i lako sam prepoznala ne samo sebe, nego i meni drage osobe u likovima kako očeva, tako i u onim sporednim.

8. Imaš li uzor u prevođenju? Čije bi prijevode istaknula kao važne?
Posebno sam slaba na prevoditelje koji su ujedno i književnici, Samuel Beckett, Jorge Luis Borges mi padaju na pamet. Pratim i Lyu Wyler, brazilsku prevoditeljicu koja ima tako maestralan opus, od Harryja Pottera do trilera Stephena Kinga. Ona je rijetkost u prevoditeljskom svijetu, prava zvijezda.

9. Što misliš da je ključno da bi se bilo dobar prevoditelj? Što bi savjetovala nekome tko tek kreće u sve to?
Puno strpljenja i minimum ega. Nekome tko kreće savjetovala bih da napravi par oglednih prijevoda i brusi ih do iznemoglosti, po mogućnosti uz pomoć svojih kolega/ica kao pričuvnih lektora/urednika. Prijevod nikad, ama baš nikad, nije gotov.

10. Što čitaš u slobodno vrijeme? Koji bi Henin roman preporučila čitateljima?
Jako sam slaba s čitanjem u zadnje vrijeme, predivna mi je zbirka crtica Blizina svega A.Z. Stolice, došla mi je nakon što sam prevela Bivše stvari, tako da me sad crtice prate, čitam i Fafarikul Đurđice Čilić, opet crtice. Što se preporuka tiče, jedan od naslova koji me izbio iz cipela bio je Što smo izgubili u vatri, u prijevodu uvijek sjajne Ele Varošanec Krsnik. Na popisu mi je i Slani mrak Lore Tomaš.

 
 
Povratak na pregled Događanja