Prevođenje iznutra i izvana: Maja Weikert

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana već nekoliko godina zaredom objavljujemo suvremene, nagrađivane romane suvremenih europskih autora kako bismo našoj publici približili književnu produkciju na različitim europskim jezicima i otvorili dijalog o važnim temama današnjega društva, a koje se u mnogim pričama likova iz tih romana na različite načine oživljavaju. Ništa od toga ne bi bilo moguće da nema naših sjajnih suradnika, prevoditeljica i prevoditelja, izvrsnih jezičara, koji su nam omogućili put u nove književne svjetove, pretočivši ih maestralno u naš jezik. Ovdje pozornost skrećemo upravo na njih.

Noćni roditelji drugi je roman, uz Mi i ja, Saskije de Coster, belgijske književnice i audiovizualne umjetnice, koji je objavljen u našoj izdavačkoj kući. Radnja romana prati mladi lezbijski par i njihovo nastojanje da budu roditelji, unatoč svim preprekama koje im staju na put. Stilski, formalno i sadržajno inovativan, a time i prevoditeljski iznimno zahtjevan, roman je ovjenčan mnogim priznanjima, kako publike tako i kritike. Kako se u koštac s Noćnim roditeljima uhvatila Maja Weikert Lozica, naša dugogodišnja suradnica i prevoditeljica mnogih romana s nizozemskoga jezika, pročitajte u nastavku.

1. Prevodite suvremena književna djela s nizozemskog jezika već dugi niz godina, potpisujete prijevode kod nas objavljenih romana Saskije de Coster, Lize Spit, Esther Gerritsen ili Renate Dorrestein. Odakle interes za prevođenjem s nizozemskoga jezika?

Teško je objasniti što je to što me toliko snažno povezuje s Nizozemskom, ali od onog dana kad sam prvi put kročila na nizozemsko tlo, osjećala sam se kao kod kuće. U Flandriju sam prvi put otputovala dosta kasnije, ali i ta me zemlja, iako potpuno drukčija od Nizozemske unatoč istom jeziku, privlači na sličan način kao Nizozemska. Dio odgovora možda se nalazi u naslovu prezentacije obiju zemalja na Sajmu knjiga u Frankfurtu 1993. Nizozemska i Flandrija: otvorene prema svijetu. Iako se obje zemlje mogu pohvaliti bogatom i raznovrsnom klasičnom književnošću, tek sam se na tom Sajmu knjiga, na kojem su Nizozemska i Flandrija bile zemlje domaćini, suočila sa suvremenom literaturom na nizozemskom jeziku.

Od trenutka kada sam, sa četiri godine, naučila čitati, još uvijek nisam prestala gutati knjige, ali ni za vrijeme studija anglistike, slavistike i germanistike, ni nakon, nisam razmišljala o književnom prevođenju. Književnost na nizozemskom jeziku me je, međutim, u tolikoj mjeri opčinila da sam shvatila da hrvatsku čitateljsku publiku želim upoznati s njom. I ne samo s literaturom, nego i sa sveobuhvatnom kulturom, s načinom mišljenja; željela sam sve ono što mene fascinira u Nizozemskoj i Flandriji pokušati prenijeti hrvatskom čitateljstvu. Do stvarnog početka prevođenja proteklo je međutim još nekoliko godina: osim što sam se htjela temeljitije upoznati s nizozemskom i flamanskom literaturom, nije bilo jednostavno pronaći nakladnika zainteresiranog za objavljivanje knjiga jedne „male“ književnosti, koja je u našoj zemlji bila nepoznanica. Koliko sam upućena, do tog vremena je u Hrvatskoj bila prevedena samo jedna jedina nizozemska knjiga – a prijevod je bio s njemačkog jezika. Ta se situacija na sreću s vremenom znatno promijenila. Promjena se, pretpostavljam, dogodila jednim dijelom preko njemačkog jezika: i u Njemačkoj su se nakon 1993. pojačano počele objavljivati knjige s nizozemskog jezičnog područja, i na taj je način nekolicina naših nakladnika saznala za te knjige preko svojih kontakata s njemačkim nakladnicima (godišnje se u svijetu prosječno prevede 575 naslova s nizozemskog jezičnog područja, četvrtina tog broja prevodi se na njemački jezik).

2. Već dugi niz godina živite izvan Hrvatske, radili ste kao lektorica za hrvatski jezik u različitim institucijama i kao sudski tumač za hrvatski jezik – koristi li prevoditelju iskustvo boravka izvan države? 

Život izvan države u kojoj se govori ciljni jezik dvosjekli je mač. S jedne je strane za prevoditelja jako važno proširiti vlastiti horizont, svakodnevno biti suočen s različitim stanovištima, različitim perspektivama. S druge se strane jezik u Hrvatskoj, kao i u zemljama, razvija, a ja nisam svakodnevno suočena s njime. No na sreću godišnje provodim i po nekoliko mjeseci u Hrvatskoj, a kao lektorica hrvatskog jezika na sveučilištu svakodnevno sam bila suočena s jezikom i književnošću u raznim oblicima. Veći problem predstavlja život u Njemačkoj, a ne u Nizozemskoj ili Flandriji, dakle na trećem jezičnom području, što znači nedostatak intenzivnijeg kontakta s izvornim jezikom književnosti koju prevodim. No tu na sreću na scenu stupaju Nizozemska i Flamanska književna zaklada, koje prevoditeljima omogućavaju boravak u zemlji izvornog jezika. Zahvaljujući tome, svake godine provodim više tjedana u Nizozemskoj odnosno Flandriji, ne uključujući i ono vrijeme koje inače privatno provodim u tim zemljama.

3. Budući da živite i u Hrvatskoj i u Njemačkoj, što nam možete reći o recepciji suvremene hrvatske književnosti vani. Čitaju li se naši autori?

Što se tiče recepcije hrvatske suvremene književnosti , situacija u Njemačkoj nedvojbeno se razlikuje od situacije u Nizozemskoj. U Njemačkoj ima relativno manje čitateljske publike nego u Nizozemskoj, a stariji prijevodi hrvatskih klasika na njemački jezik vrlo su loši, tako da netko tko je čitao loš prijevod Krleže neće tako brzo posegnuti za nekom drugom hrvatskom knjigom. Na sreću su se posljednjih godina pojavili novi, izuzetno dobri prevoditelji s hrvatskog, tako da se novija hrvatska književnost može pohvaliti dobrim prijevodima, i ljudi je počinju čitati. Recepcija suvremene hrvatske književnosti, u onim uskim krugovima u kojima se ona čita, jako je dobra. U Nizozemskoj se znatno više čita, i književnosti različitih slavenskih zemalja dobro su poznate čitateljskoj publici. Uobičajeno je u određenim vremenskim razmacima iznova prevoditi npr - ruske klasike. Nizozemska književna zaklada čak objavljuje časopis u kojem se predstavljaju dosad neprevedene knjige iz književnosti koje u Nizozemskoj nisu toliko poznate. Nizozemska je mala zemlja, a broj književnih prevoditelja s hrvatskog jezika vrlo je ograničen, no svi su jako dobri, tako da ovdje nema onih problema s lošim prijevodima koji postoje na njemačkom govornom području. Recepcija suvremene hrvatske književnosti vrlo je dobra. O recepciji u Flandriji na žalost ne znam previše.

4. Preveli ste roman Noćni roditelji Saskije de Coster, što je već drugi roman te autorice koji ste preveli (prvi je Mi i ja). Saskia je u svijetu flamanske književnosti poznato ime, a prati je glas izvrsne suvremene pripovjedačice koja nerijetko eksperimentira s formom i sadržajem. Je li Vam bilo zahtjevno prevoditi njezine romane?

Noćni roditelji zapravo je treći roman Saskije de Coster koji sam prevela, jedan raniji roman (Heroj) prevela sam na bosanski. U svakom je slučaju, zbog njegove kompleksnosti, bilo najzahtjevnije prevoditi roman Noćni roditelji.

5. U roman Noćni roditelji De Coster problematizira temu o kojoj se ne govori često, a to su loše strane bivanja dobrim roditeljem u današnjem svijetu. Kako ste doživjeli roman prvenstveno kao čitateljica?

I sama sam roditelj, pa sam u romanu susrela razmišljanja koja su mi dobro poznata iz vlastitog iskustva. Tematiziranje pitanja roditeljstva vrlo je važno, mi smo svi nekako odrastali u uvjerenju da je dovoljno dobiti dijete kako bi čovjek bio dobar roditelj, često sam čula izjave da majka nikad ne može pogriješiti u odgoju djeteta, što liječnička, policijska i psihijatrijska praksa itekako pobijaju. To automatsko udjeljivanje apsolucije majčinstvu potpuno je nerealno, ali ipak rasprostranjeno. Mislim da je hrabro od Saskije što tematizira svoju bojazan da neće moći voljeti dijete s kojim nema nikakvu biološku vezu, što isprva to dijete na neki način promatra kao prepreku za svoju vezu s djetetovom majkom. Kad bi na njezinom mjestu bio muškarac koji nije biološki otac djeteta, čitateljima bi njegove nedoumice bile shvatljivije, ali od žene se na neki način automatski očekuje bezuvjetno prihvaćanje djeteta i dobro roditeljstvo.

6. Osim što dotiče spomenute teme koje su gotovo tabu, otkrivajući sve sumnje koje jedan roditelj može imati u odgoju djeteta, Saskia u prvi plan postavlja lezbijski par koji umjetnim putem dobiva svoga sina. Zašto su glasovi manjina potrebni danas u književnosti?

Glasovi manjina predugo su bili zataškavani ili čak tabuizirani u književnosti, i ne samo u književnosti, ali se u novije vrijeme puno češće čuju. Vrlo je važno da književnost ne prikazuje svijet onakvim kakvim bi ga određeni broj čitatelja možda želio vidjeti, nego onakvim kakav jest, pa su glasovi manjina neobično važni za tu cjelokupnu sliku društva. Da ni jedan čovjek nije otok, znamo već odavno, i krajnje je vrijeme da i pripadnici većine napokon shvate od čega je satkan kontinent kojega smo svi mi dio.

7. Prilikom prevođenja bili ste u kontaktu s autoricom. Kako biste opisali taj tip suradnje? Jesu li autori i inače voljni surađivati s prevoditeljima njihovih djela?

Za razliku od prevođenja njezinih prijašnjih romana, prilikom prevođenja romana Noćni roditelji zbog njegove sam kompleksnosti relativno često bila u kontaktu s autoricom. Saskia de Coster uvijek je bila spremna odgovoriti na sva moja pitanja i pomoći mi kod svih mojih nedoumica. To je uglavnom bio slučaj sa svim nizozemskim i flamanskim autorima koje sam do sada prevodila, s nekima sam se toliko zbližila da se sastajem s njima svaki put kad dođem u Amsterdam ili Antwerpen. Vrlo su rijetki autori koji nisu spremni pomoći prevoditelju. U konačnici, u njihovu je interesu da se njihove misli prenesu na drugi jezik onako kako su ih oni sami zamislili („da se zna što je pjesnik želio reći). Smatram velikom privilegijom da mi koji prevodimo suvremenu književnost imamo tu mogućnost kontaktiranja autora, i to ne samo u slučaju nedoumica prilikom prevođenja.

8. Budući da prevodite suvremenu književnu produkciju s nizozemskoga, što nam možete reći o suvremenim romanima pisanim na nizozemskome jeziku? Koje teme prevladavaju, prema Vašemu sudu, u jednoj Belgiji i u jednoj Nizozemskoj? Ima li podudarnosti?

Književnost na nizozemskom jeziku toliko je bogata i sveobuhvatna da je teško izdvojiti nekoliko tema koje prevladavaju. Iako je nedugo nakon Drugog svjetskog rata objavljen cijeli niz knjiga s tematikom okupacije, proganjanja Židova, njihova skrivanja i sl. (među kojima najprevođenija knjiga ikad napisana na nizozemskom jeziku Dnevnik Anne Frank), zanimljivo je da je u posljednjih nekoliko godina ponovno objavljeno dosta romana s tom tematikom. Razlog tome je što je nizozemsko, a donekle i flamansko društvo počelo diferenciranije promatrati klišej skrivanja Židova i tematiku nacizma, i općenito izdaje, u vlastitim redovima. Jedna od važnijih tema u Nizozemskoj jest obračun sa strogim kalvinističkim protestantizmom koji vlada u određenom broju zajednica, i koji je traumatizirao cijeli niz autora. Ta tematika u katoličkoj Flandriji, naravno, ne postoji. Isto je tako u Nizozemskoj vrlo važna tema kolonijalne prošlosti. Ona nije nova, kritika kolonijalizma tema je, među ostalim, najznačajnijeg nizozemskog romana, Max Havelaar, napisanog još za vrijeme kolonijalizma. Nakon osamostaljenja Indonezije objavljen je priličan broj knjiga nizozemskih autora rođenih u Indoneziji koji su tu zemlju smatrali svojom domovinom, i sad su je odjednom izgubili (mislim da prekrasna knjiga Helle S. Haase Oeroeg još uvijek nije prevedena na hrvatski, što je velika šteta). No u posljednje je vrijeme objavljen cijeli niz romana autora podrijetlom iz bivših kolonija koji na kolonijalizam gledaju iz sasvim različite perspektive. U novije se vrijeme također sve učestalije čuju glasovi i drugih autora iz migrantskih obitelji koji pišu iz svoje perspektive – perspektive stranca u zemlji u kojoj žive.

To su više-manje teme specifične za Nizozemsku, a u manjoj mjeri za Flandriju. Kao i u drugim europskim književnostima, i u književnosti nizozemskog jezičnog područja učestale su teme o migraciji, integraciji, sudbinama izbjeglica, krizi demokracije, populizmu i sl., ali u toj književnosti ipak glavnu ulogu igraju općeljudske teme, teme prepoznatljive diljem svijeta. Veličina književnosti nizozemskog jezičnog područja jest u tome što to nije nizozemska ili flamanska književnost, nego jednostavno književnost. Prema jednoj izjavi iz 1997. godine, books don't have nationalities.

9. Koga biste izdvojili kao uzor u prevoditeljskome svijetu?

Osobno zapravo nemam pravog uzora u prevoditeljskom svijetu. Divim se kolegama Davidu Colmeru i Samu Garettu koji prevode s nizozemskog na engleski i čiji su prijevodi prava remek-djela. Oni su postigli ono čemu ja težim, a to je da prijevod ne zvuči kao prijevod. U vrijeme dok sam predavala hrvatsku književnost na sveučilištu često sam vodila seminare o književnom prevođenju, i tom sam prilikom došla u doticaj s izvrsnim prijevodima naših prevoditelja posebice s njemačkog; ovdje bih na prvom mjestu htjela istaknuti savršene prijevode njemačke klasične poezije (na pr. prijevode Dobriše Cesarića, Vesne Parun, Mihovila Kombola i dr.). Najviše me se dojmio prijevod Fausta Tita Strozzija, jasno vidi da je prevodio glumac, koji prevedene riječi izgovara na sceni.

10. Što sami čitate u slobodno vrijeme? Koji biste Henin naslov preporučili čitateljima?

Prvo treba definirati pojam slobodnog vremena. Dok sam bila docentica, hrvatske sam knjige čitala iz perspektive nastave. Kad čitam nizozemske i flamanske knjige, jedan ih dio mozga automatski prevodi, a drugi ocjenjuje bi li mogle biti zanimljive hrvatskom čitatelju. Tu se dakle ne može govoriti o slobodnom vremenu. Osim klasika koje sam već pročitala, vrlo rijetko čitam njemačke knjige. U slobodno vrijeme dakle čitam knjige na engleskom. I uživam u njima.

Hena objavljuje velik broj knjiga prevedenih s takozvanih „malih“ jezika, i na taj način približava hrvatskom čitatelju kulture koje bi mu inače ostale skrivene. A da bi knjiga bila vrhunske kvalitete, ne mora biti napisana na engleskom, i ne mora biti međunarodni bestseler. Čitatelju bih svakako preporučila obje knjige Renate Dorrestein, Kameno srce i Bez milosti, koje sam prevela za Henu.