Prevođenje iznutra i izvana: Daria Lazić

U sklopu projekta Europa iznutra i izvana već nekoliko godina zaredom objavljujemo suvremene, nagrađivane romane suvremenih europskih autora kako bismo našoj publici približili književnu produkciju na različitim europskim jezicima i otvorili dijalog o važnim temama današnjega društva, a koje se u mnogim pričama likova iz tih romana na različite načine oživljavaju. Ništa od toga ne bi bilo moguće da nema naših sjajnih suradnika, prevoditeljica i prevoditelja, izvrsnih jezičara, koji su nam omogućili put u nove književne svjetove, pretočivši ih maestralno u naš jezik. Ovdje pozornost skrećemo upravo na njih.

U lipnju smo objavili roman Dvoslojno staklo islandske književnice Halldóre Thoroddsen. Riječ je o vrlo kratkom, ali intenzivnom romanu, koji je ovjenčan i Nagradom Europske unije za književnost. Roman je za nas fantastično prevela Daria Lazić, prevoditeljica s islandskoga jezika i mlada znanstvenica, zaposlena na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U razgovoru s našom novom suradnicom pročitajte o njezinu iskustvu prevođenja ovoga odličnog romana, ali i specifičnostima islandskoga jezika, svakodnevice i kulture.

1. Osim što prevodiš s islandskoga, znanstveno se baviš jezikom u radu na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje i na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje između ostaloga predaješ o islandskome jeziku i kulturi. Odakle interes za islandski jezik?

Interes za islandski javio se tijekom studija švedskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim švedskoga, veoma su me zanimali i ostali nordijski jezici, sličnosti i razlike među njima te njihov povijesni razvoj. U tom smislu islandski je osobito zanimljiv jer je zbog svoje arhaičnosti blizak staronordijskomu iz kojeg su se razvili suvremeni jezici, stoga na neki način predstavlja ključ za razumijevanje odnosa među njima. Bila mi je velika želja naučiti ga, no to nije bilo moguće u Hrvatskoj, stoga sam bila veoma sretna kad sam zahvaljujući stipendiji islandske vlade dobila priliku za studij islandskoga na Islandu.

2. Odakle želja za književnim prevođenjem?

Dio mojega jezičnog obrazovanja odnosio se i na upoznavanje s nordijskim književnostima te sam vrlo rano počela razmišljati o tome da bih voljela doprinijeti tomu da se barem dio tog bogatstva učini dostupnim hrvatskoj publici. U nekom trenutku pojavila se ideja da bih voljela prevoditi i staronordijsku književnost, što je, naravno, veoma ambiciozan plan, no možda se jednom i ostvari.

3. U sklopu obrazovanja određeno si vrijeme provela i usavršavajući se na Islandu, u prekrasnoj zemlji koju će mnogi opisati kao vrlo neobičnu. Kakva su tvoja iskustva s Islanda? 

O tome bi se puno toga moglo reći. Island je fascinantna zemlja u bilo kojem smislu. Krase je nevjerojatne prirodne ljepote te je jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje je na relativno malom prostoru moguće vidjeti niz rijetkih pojava kao što su vulkani, ledenjaci, gejziri… To je također zemlja duge i bogate povijesti. Islandski parlament jedan je od najstarijih na svijetu, a važnu ostavštinu čini i opsežna srednjovjekovna pismenost na vernakularu, u prvom redu islandske sage. Islanđani su na svoju povijest, kulturu i jezik veoma ponosni te je i danas zanimanje za jezik u javnosti veliko, što mi je kao jezikoslovki svakako bilo zanimljivo. Islanđani su veoma marljivi te je uobičajeno da imaju više od jednog posla, a uz to se obično bave i kakvom umjetnošću i/ili sportom, što ne ostavlja puno vremena za druženje po kafićima. Kao i u ostalim nordijskim zemljama, za bliža poznanstva potrebno je vremena te je najbolji recept za upoznavanje lokalnog stanovništva uključivanje u kakvu aktivnost, u mom slučaju to je bio zbor. Iako islandsko društvo u mnogočemu podsjeća na ostala visokorazvijena nordijska društva, stekla sam dojam da su ipak malo opušteniji, neka vrsta kombinacije nordijskog i južnjačkog mentaliteta. Tako u islandskome postoji izreka Þetta reddast., koja bi se mogla prevesti kao Sve će se to već nekako riješiti. 

4. U romanu Dvoslojno staklo čitatelji će pronaći zaista osebujnu prozu, kako formom tako i sadržajem, a otkrit će i zaista zanimljiv pogled na svakodnevicu islandskoga grada. Koliko je iskustvo te zemlje koje pronalazimo u knjizi slično onome koje si i sama imala priliku doživjeti?

Rekla bih da mu uvelike odgovara. Zanimljivo je da su dijelovi romana odvojeni kratkim mislima ili prizorima koji se često tiču islandske prirode i vremenskih uvjeta, pa se ondje spominje zimska tama, olujni vjetar, ledene kore na lokvama, pogled na more, ptice… Priroda ima važnu ulogu u životu Islanđana i nikad od nje nisu previše udaljeni, a i vremenski uvjeti poprimaju za nas ekstremne razmjere te uvelike utječu na raspoloženje i doživljaj zemlje, pa tako i njezina glavnog grada. Već sam spomenula da su Islanđani radoholičari te se suvremeni, užurbani način života u romanu propituje na više mjesta. Kao što je to u većini razvijenih društava, briga za djecu i starce prepuštena je institucijama te naraštaji sve manje komuniciraju, što produbljuje osjećaj osamljenosti. Osim toga, u romanu se spominje aktivizam i prosvjedi u vezi s financijskom krizom i ekološkim problemima povezanim s aluminijskom industrijom. Islanđani su politički veoma angažirani i nije im problem izići na ulice kako bi se suprotstavili odlukama i postupcima političara, čemu sam i sama nekoliko puta svjedočila tijekom svojeg boravka na Islandu.

5. Halldóra Thoroddsen piše vrlo istančanim stilom. Svaka se rečenica čini pomno odvagnutom, a do izražaja dolazi i jaka, specifična metaforika, gdje se pokazuje zapravo i sva raskoš kulture kojoj autorica pripada. Kako si pristupila takvome tekstu?

Priroda teksta zahtijevala je obraćanje pozornosti na detalje i puno istraživanja, proučavanja dostupnih jezičnih izvora, koji s obzirom na to da je riječ o malome jeziku često nisu dostatni, te konzultiranje s izvornim govornicima. Osobit je izazov predstavljala metaforika specifična za islandske prilike, primjerice ona s podrijetlom u islandskoj književnoj tradiciji i narodnim predajama. Primjer su toga stilske figure baštinjene iz staronordijske književnosti, neka vrsta sažetih metafora čije je značenje teško odgonetnuti samo na temelju njihova sastava. Na primjer, izraz hlaðsól, koji se pojavljuje u srednjovjekovnome islandskom pjesništvu, sastavljen je od riječi hlað, koja znači čipka, i sól, koja znači sunce, a označava, jednostavno, ženu. Jedan od problema oko kojeg sam se možda najviše namučila povezan je s islandskim folklorom i tek je jednom od Islanđana koje sam pitala za pomoć palo na pamet o čemu bi moglo biti riječ. Naime, na jednom se mjestu islandska riječ za čast (dýrð) pojavljuje u neobičnom kontekstu, uz glasanje troprstog zlatara. Prema narodnoj predaji ta ptica nije stvorena zajedno s ostalima, već ju je stvorio Isus u svome djetinjstvu, zbog čega njezino glasanje podsjeća na riječ za čast, čime izražava počast svojem stvoritelju.

6. Roman prati umirovljenu udovicu u, možemo i tako reći, posljednjim jesenima njezina života. Rijetko nailazimo na takve glavne likove, pogotovo ako uzmemo u obzir spretno i važno poniranje u svijest lika kojime se poslužila autorica. Bogato životno iskustvo jedne islandske građanke tako dolazi u prvi plan. Kako si priču, i glavni lik koji je u središtu, doživjela kao čitateljica?

Priča prenosi misli, osjećaje i uvide koji doista odražavaju bogato životno iskustvo. Stare ljude često smo skloni doživljavati kao pasivne, umorne i potrošene, što je stereotip koji junakinja romana u mnogočemu pobija. Ona se šeće gradom, odlazi na tradicionalnu čašu džina u pivnicu, druži se s vršnjacima, s izrazitom pronicljivošću promatra svijet oko sebe i želi biti njegovim dijelom, pa čak skuplja i svoje zadnje snage kako bi otišla na prosvjed. Nakon dugog oklijevanja odvažit će se i na ono što se nikako ne očekuje u njezinim godinama – novu ljubav. Kroz priču otkrivamo fragmente iz njezina života i upoznajemo je kao osobu koja je oduvijek bila aktivna i napredna za svoje vrijeme, no iako i dalje ima snažnu želju za životom, godine su učinile svoje te je snage izdaju i ne snalazi se u novom vremenu. Iako se u pozadini naziru neke islandske prilike kao što je financijska kriza, iskustvo i problemi o kojima se govori zapravo su univerzalni, poput osamljenosti, otuđenosti i manjka kontakta među naraštajima.

7. Naslov romana svakako je simboličan. S čime ga povezuješ?

Junakinju romana često zatječemo kako kroz prozor svojega stančića promatra svijet. U njoj se sukobljava želja da mu pripada i u njemu aktivno sudjeluje i svijest o tome da to više nije u potpunosti moguće. U tom smislu može se reći da je simbolika dvostrukog stakla trojaka: ono joj je poveznica sa svijetom, ali je i barijera koja ga od njega i dijeli. Osim toga, može se naslutiti da mjesto sa svoje strane dvostrukog stakla katkad doživljava i kao utočište pred naglim društvenim promjenama koje sve teže uspijeva slijediti.

8. Što bi izdvojila kao najveći izazov u prevođenju Dvoslojnog stakla?

Osim već spomenute metaforike veliku je pozornost trebalo posvetiti stilu, koji je jezgrovit i čini se, kao što je spomenuto, da je svaka rečenica pomno birana. U romanu se na zanimljiv način isprepliću lirski elementi, refleksija i humor, i to je trebalo prenijeti prijevodom. Osim toga, likovi su uglavnom osobe starije životne dobi kojima je također valjalo dati glas na uvjerljiv način.

9. Svaku od mnogih suvremenih europskih književnosti možemo prema nečemu karakterizirati kao posebnu. Po čemu se ističe islandska književna produkcija?

Književnost ima dugu tradiciju na Islandu i ima važnu ulogu u islandskom društvu i mentalitetu. Često se spominje podatak da se ondje izdaje najviše knjiga po stanovniku na svijetu te da je gotovo svaki deseti Islanđanin objavio neku vrstu knjige. Iako je islandska književnost donedavno bila relativno slabo zastupljena na svjetskim tržištima, danas se prevodi na brojne svjetske jezike, a islandski pisci često osvajaju međunarodne književne nagrade, pa je tako i Dvoslojno staklo nagrađeno Nagradom Europske unije za književnost. Književna produkcija veoma je raznolika, i tematski i žanrovski. Kao i u ostalim nordijskim zemljama ističe se kriminalistička proza nordijskog tipa, no ona čini samo dio suvremene književne produkcije. Dok neki pisci traže inspiraciju u slavnoj prošlosti opisanoj u islandskim sagama ili islandskoj prirodi, drugi je nalaze u problemima suvremenog društva. Kao opće obilježje suvremene islandske književnosti mogla bi se možda istaknuti sklonost eksperimentiranju i neuklapanju u unaprijed zadane žanrovske okvire.

10. Imaš li uzor u prevođenju?

Vjerujem da je skandinavistima moje i prethodnih generacija, kojima je još predavala, velik uzor profesorica Dora Maček, osnivačica Katedre za skandinavistiku na zagrebačkome Filozofskom fakultetu i autorica velikog broja prijevoda sa svih nordijskih jezika, uključujući i staronordijski. O njezinim prevoditeljskim zaslugama govori i činjenica da joj je 2018. dodijeljena prevoditeljska Nagrada Iso Velikanović za životno djelo.