“Čovjek bježi kako može, a ne gdje želi.”

Nathan Stramer iz Amerike se vratio svojoj nekadašnjoj ljubavi Rywki, bez novaca i samo s kožnim remenom, oproštajnim poklonom od brata kojeg više nikada nije vidio. Pisali su si pisma puna obećanja kako će se vidjeti, ali sve je ostalo na tome. Nathan je u govoru često ubacivao američke riječi i maštao o nekom boljem životu koji je mogao živjeti samo da se nije ukrcao na taj brod koji ga je vratio u Tarnów. Nezadovoljan prvenstveno samim sobom stalno je čekao da se zalomi kakav dobar posao koji će im život pretvoriti u bajku. Kad bi mu propali svi poslovni planovi, legao bi u krevet na tjedan dana i ne bi ustajao. Rywka i njezino šestero djece nastavili su za to vrijeme sa uobičajenim životom, bez Nathanovom vikanja i mahanja američkim remenom.

Cijeli osvrt pročitajte na lamonabooks.com