Aka Morchiladze

Aka Morchiladze

Aka Morchiladze (r. 1966., Tbilisi) najcjenjeniji je i najpoznatiji postsovjetski gruzijski književnik. Studirao je, a kasnije i predavao gruzijsku povijest na Sveučilištu u Tbilisiju. Radio je i kao sportski novinar, kolumnist te televizijski urednik najpopularnijih emisija o književnosti. Od 1998. objavio je dvadeset romana i tri zbirke kratkih priča. Prema njegovim romanima snimljeno je više filmova i postavljeno nekoliko drama. Njegovo pisanje bilo je prijeloman trenutak u gruzijskoj povijesti književnosti i nagovijestilo je prodiranje modernih zapadnjačkih literarnih tendencija. Među brojnim književnim nagradama kojima je ovjenčan ističu se „IliaUni“ za roman Mameluk te nevjerojatnih pet nagrada „SABA“ (2003., 2005., 2006., 2008. i 2012.) za najbolji gruzijski roman godine. Putovanje u Karabah (1992.) najprevođeniji mu je i najpoznatiji roman, a ostale su mu knjige prevedene na petnaestak jezika. Morchiladze trenutno živi i radi u Londonu.

 
Benedict Wells

Benedict Wells

Benedict Wells (r. 1984., München) jedan je od najcjenjenijih i najplodnijih europskih književnika mlađe generacije. Kao šestogodišnjak je započeo svoje putovanje po trima bavarskim internatima te se 2003., nakon završene srednje škole, preselio u Berlin. Odustao je od pohađanja fakulteta da bi se posvetio pisanju, što se pokazalo kao pametan potez s obzirom na to da 2008. objavljuje hvaljen debitantski roman Becks letzter Sommer, prema kojem je 2015. snimljen igrani film redatelja Friedera Witticha. Uslijedili su romani Fast genial (2011.), Spinner (2016.) te netom objavljena zbirka priča Die Wahrheit über das Lügen (2018.). Romanom Kraj samoće (2016.) postigao je nezapamćen uspjeh na njemačkome govornom području zadržavši se na Spiegelovoj ljestvici bestselera čak trideset uzastopnih tjedana i prodavši samo u Njemačkoj više od 250 000 primjeraka. Preveden je na dvadeset i osam jezika, a ovjenčan je četirima njemačkim književnim nagradama te prestižnom međunarodnom „Nagradom Europske unije za književnost“ 2016. Nakon godina provedenih u Barceloni Wells se nedavno vratio u Njemačku, gdje živi na relaciji Berlin – Bavarska.

 
Ina Valčanova

Ina Valčanova

Ina Valčanova (Sofija) bugarska je novinarka, spisateljica, redateljica i prevoditeljica s ruskog i francuskog jezika. Bavi se audiodramom i dugo je radila na Bugarskom nacionalnom radiju gdje je režirala brojne adaptacije djela bugarskih i svjetskih pisaca. Trenutačno radi na novom filmskom projektu kao spisateljica i dijalogistkinja. Članica je Društva bugarskih redatelja. Njezin prvi roman Potavaneto na Sozopol adaptiran je za film 2013., a 2014. dobila je nagradu „Zlatna ruža“ za scenarij. Njezin drugi roman Zapiski na svinjata nominiran je za nagradu „Helicon“. Za treći roman Otok Krah Valčanova dobila je nagradu „Razvitie“ za neobjavljeni roman te Nagradu Europske unije za književnost 2017.

 
Kim Leine

Kim Leine

Kim Leine (1961., Seljord) jedan je od najznačajnijih suvremenih danskih autora međunarodnog uspjeha. Na književnoj sceni debitirao je 2007. autobiografskim romanom Kalak, potresnom pričom o ovisnosti, zlostavljanju i životu na okrutnom Grenlandu. Stopama ovog iznimnog uspjeha objavio je roman Tunu 2009., a 2012. godine objavio je jedno od najboljih recentnih danskih literarnih ostvarenja, povijesni roman Proroci fjorda Vječnost. Nesvakidašnju kvalitetu ovog romana ovjenčale su najvažnije skandinavske književne nagrade: „Nagrada Nordijskog vijeća za književnost“, „Danish Book Award“ i priznanje novina „Politiken“ za najbolji roman te godine, a ušao je i u uži izbor za nagradu „Dublin IMPAC“. Roman je preveden na dvadesetak jezika i samo u Danskoj prodan u više od 100 000 primjeraka. U 2018. Leine je objavio roman Rød mand/Sort mand, svojevrsni uvod u Proroke fjorda Vječnost, a autor je i triju uspješnih knjiga za djecu.

 
Lorenzo Amurri

Lorenzo Amurri

Lorenzo Amurri (1971., Rim - 2016., Rim) talijanski je glazbenik, producent i književnik. Počeo je kao glazbenik i uspješno je surađivao s mnogim talijanskim bendovima kao što su Tiromancino i Franco Califano.
Život mu je obilježila tragična nesreća na skijanju koja ga je ostavila nepokretnim. Nemogućnost bavljenja glazbom uvela ga je u svijet književnosti. Počeo je s blogom i kratkim pričama koje su uvrštene u zbirku Amore Caro, a 2013. je objavio debitantski roman Apneja. Autobiografski roman ušao je u finale izbora za najvažniju talijansku književnu nagradu “Strega”, a osvojio je “Nagradu Europske unije za književnost” 2015. Drugi i posljednji roman Perché non lo portate a Lourdes? objavio je 2014. I u njemu se autobiografski bavio problemom invaliditeta, ali ovaj put iz perspektive ateista kojeg nagovaraju na potragu za ozdravljenjem kroz molitvu. Amurri je iznenada preminuo od zdravstvenih komplikacija u ljeto 2016.

 
Monika Fagerholm

Monika Fagerholm

Monika Fagerholm (1961., Helsinki) jedna je od najcjenjenijih suvremenih skandinavskih autorica. Diplomirala je psihologiju i književnost na Sveučilištu u Helsinkiju. Njezino prvo djelo bila je zbirka kratkih priča Sham (1987.), ali ozbiljnu poziciju na književnoj sceni zauzela je tek 1994. s romanom Underbara kvinnor vid vatten. S tim je djelom nominirana za najveću finsku književnu nagradu „Finlandia“, švedsku nagradu „August“ i međunarodni „Dublin IMPAC“. Roman Amerikanka iz 2004. njezin je najpoznatiji roman i prvi dio književnog diptiha koji će završiti 2009. romanom Glitterscenen. Amerikanka je prevedena na petnaest jezika i ovjenčana je najvećim skandinavskim literarnim priznanjem ‒ „Nagradom Nordijskog vijeća za književnost“, švedskom nagradom „August“, „Aniara“, „Nagradom Švedskog društva književnika“ i nagradom „Gothenburg Post“. Nakon iznimnog uspjeha koji je postigla ovom gotičkom sagom o odrastanju objavila je još roman Lola uppochner, te knjigu eseja o moru Havet u koautorstvu s novinarom Martinom Johnsonom.

 
Petra Hůlová

Petra Hůlová

Petra Hůlová (1979., Prag) jedna je od najvažnijih suvremenih čeških spisateljica. Završila je kulturologiju na Sveučilištu u Pragu. Godinu dana živjela je u Mongoliji u sklopu studentske razmjene, nakon što je nekoliko godina učila mongolski jezik i proučavala njihovu kulturu. Debitantskim romanom Sve ovo pripada meni (2002.) vinula se na svjetsku književnu scenu i postigla nezapamćen uspjeh. Roman je osvojio nagradu “Magnesia Litera” u kategoriji Otkriće godine, a dnevni list Lidove noviny proglasile su ga knjigom godine. Od samog početka autoričin opus predvodio je novi trend češke književnosti koji se više ne fokusira na češku stvarnost, već zahvaća šire geografske i kulturne prostore. U skladu s tim, radnje njezinih romana smještene su u Mongoliju, SAD i Rusiju. U novijim radovima opaža se tendencija ka intimističkijim narativima i hvatanje u koštac s aktualnim temama migracije, feminizma i rodno-spolnom problematikom. Njezina su ostala djela: Přes matný sklo (2004.), Cirkus Les Mémoires (2005.), Umělohmotný třípokoj (2006.), Stanice Tajga (2008.), Strážci občanského dobra (2010.), Čechy, země zaslíbená (2012.) i Macocha (2014.).  Višestruko je nagrađivana za svoje romane (“Magnesia Litera”, “Jiří Orten”, “Josef  Škvorecký”) i prevedena na desetak jezika.

 
Szczepan Twardoch

Szczepan Twardoch

Szczepan Twardoch (1979., Żernica) poljski je pisac i novinar, a unatrag nekoliko godina pravo je otkriće suvremene poljske scene. Studirao je sociologiju i filozofiju na Šleskom sveučilištu u Katowicama, ekspert je za šlesku kulturu i jezik te stručnjak za oružje. Porijeklom je Šlezanin i Poljak, pa se bori s trima nacionalnim identitetima (poljskim, šleskim i njemačkim) što je bitno obilježilo njegovu književnu poetiku. Twardoch neprestano balansira između stvarnosti i fantastike, psihologije i realizma, stvarne i alternativne povijesti. Objavio je romane Sternberg (2007.), Epifania wikarego Trzaski (2007.), Przemienienie, (2008.), Zimne wybrzeża (2009.), Wieczny Grunwald, powieść zza końca czasów (2010.), Morfij (2012.), Drach (2014.) i Król (2016.), zbirke kratkih priča Obłęd rotmistrza von Egern (2005.), Prawem wilka (By Wolfish Law) (2008.) i eseje. Svojim romanima osvojio je najveće književne nagrade u Poljskoj te bio nominiran za europske književne nagrade. Za roman Morfij dobio je nagrade „Polityka Passport“ (2012.) i „People’s Choice Nike 2013 Award“ (2013.) te bio finalist za nagrade „Gdynia Literary Award“ i „Angelus Central European Literary Award“. Preveden je na više od deset jezika.

 
Tommi Kinnunen

Tommi Kinnunen

Tommi Kinnunen (1973., Kuusamo) finski je autor triju romana koje je kritika nagradila hvalospjevima, a čitatelji s oko 150 000 prodanih primjeraka u Finskoj i prijevodima na dvadesetak jezika. Prvijenac Na križanju četiriju cesta iz 2014. vinuo ga je visoko na književnu scenu. Osim što je bio jedan od najprodavanijih nežanrovskih romana u Finskoj te godine, priskrbio mu je  i nagrade „Thank You for the Book“ (2015.), nagradu „The Grand Finnish Journalism Prize“ za najbolju knjigu 2014. (2015.) te Young Aleksis (2015.). Bio je u užem izboru za nizozemsku nagradu „Europese Literatuurprijs“ (2016.), za „Finlandia Fiction Award“ (2014.) te za nagradu za najbolji debitantski roman godine (2014.). I za svoj drugi roman Lopotti (2016.) bio je u užem izboru za nagradu „Finlandia“, najvažniju finsku nagradu za prozu, te je prodan u 50 000 primjeraka. Njegov posljednji roman Pintti (2018.) prodao se u 15 000 primjeraka u prvom tjednu nakon objavljivanja. Kinnunen osim romana piše i drame i kabaree, a roman Na križanju četiriju cesta adaptiran je za kazališnu predstavu i za operu te i u tim oblicima požeo brojne pohvale.

 
Toni Sala

Toni Sala

Toni Sala (1969., Sant Feliu de Guíxols) katalonski je autor proze i publicistike vrlo širokog opusa. Za prvo djelo Entomologia (1997.) osvojio je prestižnu nagradu „Documenta“. Uslijedili su brojni romani raznorodnih tema kojima se etablirao kao jedan od najcjenjenijih suvremenih katalonskih književnika. Njegova su djela: Entomologia (1997.), Pere Marin (1998.), Bones noticies (2001.), Petita cronica d’un professor a secundaria (2001.), Gorilla blanc (2003.), Un relat de la nova immigracio africana (2004.), Rodalies (2004.), Quatre dies a l’Africa (2005.), Comelade, Casasses, Perejaume (2006.), Autoestop. Viatges per la Catalunya d’ara (2007.), Marina (2010.), Notes sobre literatura (2012.), Provisionalitat (2012.), Agi, un gambia a Catalunya (2013.), Dječaci (2014.).
Svjetska ga je javnost upoznala s romanom Dječaci koji je preveden na brojne jezike, a englesko izdanje donijelo mu je veliki interes anglofonog čitateljstva i kritike. Za taj je roman dobio nagradu „Premio de la Crítica de narrativa catalana“ (2014.). Dodijeljeno mu je najveće katalonsko književno priznanje, „Nacionalna nagrada za književnost“, a dobio je i nagradu „Premio Sant Joan de narrativa de literatura catalana“ (2004.) za roman Rodalies.