Ljeto je vrijeme kad priroda zrači punim sjajem i poziva nas da predahnemo, da se odmorimo od svakodnevice. Morske uvale, planine i jezera postaju idilična utočišta za bijeg od rutine i uživanje u njihovim čarima. Usto vam i dobra knjiga treba biti pri ruci.

Dok udišete svjež zrak uz obalu jezera ili se odmarate nakon šetnje planinskim stazama, knjige postaju vaši tihi, nenametljivi suputnici koje vas usto mogu odvesti na nove destinacije i u nesvakidašnje avanture.

Zamislite mirno jezero okruženo bujnim zelenilom ili planinsku stazu koja vas vodi do vrhova s kojih puca nevjerojatan pogled. Upravo u tim trenucima, kad se sjedinite s prirodom, čitanje postaje poseban ritual, otvarajući vrata mašti i novim svjetovima. Dok udišete svjež zrak uz obalu jezera ili se odmarate nakon šetnje planinskim stazama, knjige postaju vaši tihi, nenametljivi suputnici koje vas usto mogu odvesti na nove destinacije i u nesvakidašnje avanture. Dopustite si luksuz da se izgubite u njihovim pričama i uživajte u svakom trenutku ovog ljeta, okruženi prirodom i sjajnim književnim djelima.

Upravo za takve prilike iz naše naklade stižu tri romana, potpuno različita, a svaki odličan na svoj način.

Šarmantni i intrigantni Savršeni dani Jacoba Bergarechea vode vas na putovanje ljubavi i samoispitivanja, gdje svaki dan nudi priliku za otkrivanje nečeg novog i lijepog. Taj se suvremeni španjolski pisac poslužio efektnom epistolarnom formom kojom nas duhovitim preispitivanjem braka, prebrojavanjem sretnih dana i pikantnim erotskim crticama podsjeća da ljubav traje onoliko dugo koliko traje – maštanje udvoje.

Odličan je to izbor za sve koje vole pametno, a razigrano i tečno štivo, i koji priželjkuju zastati u čitanju da bi preispitali svoje viđenje ljubavi, bračne i vanbračne statuse i izbrojali, možebitno, vlastite savršene dane.

Usto, ta izvrsna proza sadrži i pisma slavnoga Williama Faulknera Meti Carpenter, pisma koja prate njihov ljubavni odnos od početna zanosa do hladna razlaza. Odličan je to izbor za sve koje vole pametno, a razigrano i tečno štivo, i koji priželjkuju zastati u čitanju da bi preispitali svoje viđenje ljubavi, bračne i vanbračne statuse i izbrojali, možebitno, vlastite savršene dane. Prijevod potpisuje Željka Somun.

Važno je sjećanje na to kako se odvijao taj savršeni dan, ali još je važnije dati mu šansu, krenuti pravim putem kad iskrsne prilika za kakav poseban dan. Znam da će se većina dana koji nas čekaju sastojati od preslagivanja obaveza, jogurta i voća za doručak, s djecom do škole, u ured, malo televizije ili knjiga, pri čemu zaspiš prije ponoći, ali ta vrata moraju ostati otvorena, ne zato da bi nam dan bio dobar, već da budemo sposobni zajedno zamišljati da ćemo ga ostvariti.

Još se jedna vrsna Španjolka našla na književnom srpanjskom meniju. Paloma Sánchez Garnica nudi nešto sasvim drugačije: opsežnu povijesnu sagu prepunu intriga, tajni i ljubavnih odnosa. Njezine nagrađene Posljednje dane u Berlinu nećete ispuštati iz ruku, a od stranice do stranice ova će vas priča furiozna tempa odvesti u ratni Berlin, pa zatim u Španjolsku i Sovjetski Savez, u dramatične dane Drugog svjetskog rata, kad su tajne službe, špijuni svih fela i neumoljive ideologije nadzirali i upravljali ljudskim životima.

Njezine nagrađene Posljednje dane u Berlinu nećete ispuštati iz ruku, a od stranice do stranice ova će vas priča furiozna tempa odvesti u ratni Berlin, pa zatim u Španjolsku i Sovjetski Savez, u dramatične dane Drugog svjetskog rata, kad su tajne službe, špijuni svih fela i neumoljive ideologije nadzirali i upravljali ljudskim životima. 

Revolucija, ljubav, rat; jedan muškarac, dvije žene i mračna sjena nacizma – ima li bolje formule za sve ljubitelje lijepe književnosti, koji usto vole napetosti i uzbuđenja. Knjigu je prevela Duška Gerić Koren.

Raskoš, udobnost i blagostanje u kojima su živjeli Miguel Santacruz i njegova obitelj posve su isparili. Postavši neprijatelji naroda, proglašeni oholim i sebičnim buržujima, optuženi i osuđeni kao delinkventi zbog same činjenice da pripadaju određenoj društvenoj klasi, Santacruzovi su se morali naučiti neprimjetno kretati, izbjegavati susrete s onima koji su bijesno raspirivali stoljećima nakupljanu mržnju. Propustili su priliku napustiti Rusiju i vratiti se u Španjolsku s većinom osoblja kada je, u ljeto 1918., malo poslije smaknuća cara Nikolaja II. i carske obitelji Romanov, veleposlanstvo zatvorilo misiju.

Može li ljeto proći bez domaće proze? Ne može, naravno! Na našoj se domaćoj listi pojavljuje jedno novo ime: Marin Bukljaš i njegov roman Vatra svete Katarine, koji svesrdno preporučujemo ljubiteljima turbodinamičnih i filmičnih priča. To je suvremeni roman ceste kojim ćete proputovati Lijepom našom jer kad glavna junakinja Katarina sjedne u auto i krene kao pratnja na turneji jednom osebujnom muzičaru iz Berlina, i vama je proputovati od Zagreba preko Osijeka, Varaždina, Raba, Paga, Splita, Dubrovnika sve do Pule.

Na našoj se domaćoj listi pojavljuje jedno novo ime: Marin Bukljaš i njegov roman Vatra svete Katarine, koji svesrdno preporučujemo ljubiteljima turbodinamičnih i filmičnih priča.

Ne manjka u romanu ni nevolja opasnih po život, ni trilerskih napetosti, a sve zbog jednog greškom zamijenjenog ruksaka, zbog kojeg se Katarini na vrat natovari narkomafija pa sa svakim kilometrom uzbuđenje raste i ne da vam mira. Izdaja, avantura, poraz i seks miks je privlačnih elemenata ove proze u čijim se dubinama, zapravo, skriva intimna potraga za samim sobom. Obratite stoga pažnju na Marina Bukljaša i Vatru svete Katarine, nećete požaliti.

Dobivam šaku u lice, prije nego se uspijevam snaći. Udarac u trbuh podiže me u zrak. Čujem kako svila puca. Snažna me ruka povlači za kosu. Pokušavam nešto reći, ali njegov dlan na ustima me sprečava. Vuče me u mračan prolaz na drugoj strani ulice. Mutno mi je pred očima, ne uspijevam se fokusirati. Teturamo u tom smjeru, ali pločnik mi se huljski izmakne, posrćem na cestu i jedva održavam ravnotežu. Mršavo me lice podiže. Grabi me za ruksak, ali mu se otimam. Hvata me za vrat i zavrće mi ruku iza leđa. Nastavljamo dalje. Ulaz u pakao sve je bliže. Ne smijem ući, ne smijem.

A za sve one koji još nisu pročitali Tri Evine kćeri Elif Shafak objavili smo reizdanje ovog izvanrednog romana snažnih dihotomija u kojem se neizbježno sudaraju i isprepliću Istok i Zapad, ateizam i teizam i tradicija i modernitet. Kao i u svim svojim knjigama i u ovoj Shafak proniče u samu srž čovjeka kao pojedinca koji svoje istinsko ja može spoznati samo kroz prihvaćanje i jasno viđenje drugoga. Junakinje ove knjige tri su izvanredne žene, potpuno različite ali istinske prijateljice, no jedan karizmatični profesor, predavač kontraverznog kolegija o Bogu, izazvat će niz neočekivanih reakcija koje će unijeti pomutnju u njihov odnos.

Biznismen je preuzeo tvornicu čokolade koja je bankrotirala. U dar za godišnjicu braka, supruzi je prepustio proizvodnju i marketing. Ime tvornice promijenila je u Atelier, a brand nazvala Les Bonbons du harem. Turski kupci nisu mogli izgovoriti to ime, ali njegov francuski, europski, drukčiji štih bio je dovoljan da proizvod postane poželjan, sofisticiran, pomodan.
Sad je domaćica oduševljeno izjavila: „Probajte barem jednu, za prste su polizati.“
Gosti su se nagnuli da prouče slastice, uredno složene na podloške od čipkastog papira. „Nazvali smo ih prema svjetskim gradovima. S jagodom je Amsterdam. S marcipanom, Madrid. U Berlinu je krema od piva i đumbira. U Londonu, stari viski. Ne štedimo na sastojcima.
Ohrabrena, poslovna žena je nastavila: „Venecija, s likerom od višnje. Milano smo napravili s amarettom. Zürich, s konjakom i marakujom. A Pariz sa šampanjcem!“
„Objasni im svoju marketinšku strategiju“, ponukao ju je biznismen.
„Imamo dvije linije: za pijanice i za trezvenjake“, objasnila je poslovna žena. „Ista kutija, različiti proizvodi. U Europu i Rusiju izvozimo čokoladne bombone s alkoholom. Na BliskiIstok one bez njih. Pametno, zar ne?“
„Imaju li i halal čokoladice svoja imena?“ upitao je novinar.
„Naravno, dragi.“ Poslovna žena uperila je prst u sljedeći kristalni tanjur. „Medina, s datuljama. Dubai, s kremom od kokosa. Amman, s karamelom i lješnjacima. A onaj ružičasti s ružinom vodicom je Isfahan.“