10
kol 2026
kol 2026
Kolovoz je mjesec u kojem je sasvim pristojno nestati.
Uredi se prazne, automatski odgovori na mailove množe, gradovi nakratko mijenjaju stanovništvo, a svakodnevne obveze – barem one koje mogu – ostavljamo za rujan. Odlazimo na more, u planine, na otoke, u vikendice, na drugi kraj svijeta ili samo nekoliko ulica dalje, ondje gdje nas nitko neće pitati jesmo li vidjeli poruku poslanu prošlog petka u 16:47.
Godišnji odmor uostalom i jest institucionalizirani bijeg. Jedini bijeg za koji uredno ispunimo zahtjev, upišemo datum povratka i dobijemo odobrenje nadređenog.
Godišnji odmor možda nas može odvesti iz ureda, grada i svakodnevice. Za sve ostale vrste bijega postoje knjige.
Ali postoji jedna nezgodna stvar: kamo god otputujemo, sebe uglavnom ponesemo sa sobom.
Godišnji odmor možda nas može odvesti iz ureda, grada i svakodnevice. Za sve ostale vrste bijega postoje knjige.
Književnost je tu nešto praktičnija. Ne traži rezervaciju, ne naplaćuje prtljagu i ne zanima je je li trajekt pun. U nekoliko stranica može nas premjestiti u antičku Sirakuzu, Budimpeštu pod sjenom rata, Pariz s početka 20. stoljeća ili suvremeni Dublin. Može nas vratiti u djetinjstvo, uvući u tuđu obitelj, a u slučaju potrebe ponuditi čak i novi život.
Zato naši kolovoški noviteti ove godine stižu kao šest sasvim različitih mogućnosti za bijeg. Neke su duhovite, neke opasne, neke nježne, a neke vode upravo onamo odakle se najteže odlazi.
Vlado Simcich Vava: Tečaj reinkarnacije
Za početak, zašto se zadovoljiti godišnjim odmorom kada možete uzeti godišnji od vlastitog života?
Već sam naslov novog romana Vlade Simcicha Vave nudi radikalniju varijantu odmaka od svakodnevice: Tečaj reinkarnacije. Vava, riječki glazbenik, gitarist i pisac, autor je koji književnosti prilazi bez pretjeranog strahopoštovanja prema granicama između ozbiljnog i zaigranog.
Idealna knjiga za sve koji su barem jednom pomislili da im nije potreban odmor nego potpuni restart.
Njegova proza voli ironiju, apsurd, glazbu, pop-kulturu i onu vrstu humora iza koje se obično krije nešto ozbiljnije nego što se na prvi pogled čini.
Upravo je zato reinkarnacija zahvalan teren za njegovu književnu imaginaciju. Jer ideja da bismo mogli početi ispočetka zvuči zavodljivo samo dok ne postavimo sljedeće pitanje: što bismo sa sobom prenijeli u taj novi život? I bismo li, dobivši još jednu priliku, doista išta napravili drukčije?
Tečaj reinkarnacije tako se može čitati kao duhovita igra s jednom od najstarijih ljudskih želja – da poništimo pogreške, presložimo karte i još jednom krenemo od početka. Idealna knjiga za sve koji su barem jednom pomislili da im nije potreban odmor nego potpuni restart.
Ferdia Lennon: Slavni podvizi
Drugi bijeg vodi nešto dalje. Preciznije: na Siciliju, u 412. godinu prije naše ere.
Peloponeski rat traje, atenski pohod na Siciliju završio je katastrofalno, a tisuće zarobljenih Atenjana trunu u kamenolomima Sirakuze. Nije, dakle, mjesto koje bi turistička zajednica preporučila za kolovoški odmor.
Lennon antički svijet ispisuje živim, suvremenim glasom i spaja grčku tragediju s izrazito irskim smislom za humor.
A onda na scenu stupaju Lampo i Gelon, dvojica nezaposlenih lončara, ljubitelja vina, poezije i Euripida. Počinju posjećivati zarobljenike i hranom nagrađivati one koji znaju recitirati stihove velikog dramatičara. Iz te neobične razonode rodi se još neobičnija zamisao: postaviti Euripidovu Medeju s atenskim ratnim zarobljenicima kao glumcima.
Slavni podvizi, prvijenac irskog pisca Ferdije Lennona, mogao je biti konvencionalan povijesni roman. Srećom, nije. Lennon antički svijet ispisuje živim, suvremenim glasom i spaja grčku tragediju s izrazito irskim smislom za humor. Rezultat je roman koji je istodobno urnebesan i duboko ozbiljan, priča o prijateljstvu, umjetnosti i ljudskosti u vremenu kada je ljudski život gotovo bezvrijedan. Roman je osvojio Waterstones Debut Fiction Prize i Bollinger Everyman Wodehouse Prize za komičnu prozu.
Jessica Lind: Mala čudovišta
Postoje stvari od kojih se ne može pobjeći avionskom kartom. Obitelj je jedna od njih. Pia i Jakob pozvani su u školu svojega sedmogodišnjeg sina Luce. Dogodio se incident s djevojčicom iz njegova razreda. Optužba je dovoljno ozbiljna da u jednom trenutku promijeni način na koji Pia gleda vlastito dijete.
Obiteljski je roman prerušen u psihološki triler: knjiga o roditeljstvu, krivnji, projekcijama i destruktivnoj snazi neizgovorenoga.
Jakob je uvjeren da poznaje sina. Pia više nije. A jednom kada se sumnja useli u obitelj, ona vrlo brzo pronađe stare pukotine.
Austrijska autorica Jessica Lind u Malim čudovištima, romanu nominiranom za Austrijsku književnu nagradu 2024., ne zanima se toliko za pitanje što se točno dogodilo koliko za ono mnogo neugodnije: koliko zapravo poznajemo vlastitu djecu i koliko naše predodžbe o njima imaju veze s njima, a koliko s nama samima?
Lind piše suzdržano i precizno, bez lakih psiholoških objašnjenja. Sadašnjost postupno otvara vrata Pijinoj prošlosti, njezinu odnosu sa sestrama i događajima iz djetinjstva za koje je možda vjerovala da su ostali ondje gdje pripadaju.
Mala čudovišta obiteljski je roman prerušen u psihološki triler: knjiga o roditeljstvu, krivnji, projekcijama i destruktivnoj snazi neizgovorenoga. Za čitatelje koji na godišnjem vole knjigu nakon koje će nekoliko puta podignuti pogled sa stranice i pomisliti: čekaj malo.
Vjekoslava Huljić: La petite Marie
Neki bijegovi zapravo su povratci.
U La petite Marie Vjekoslava Huljić otvara veliku obiteljsku priču koja se proteže kroz više od stoljeća, od Splita preko Pariza i natrag, spajajući sudbine nekoliko generacija, potragu za korijenima, umjetnost i ljubav koja nadživljava vrijeme u kojem je nastala. Priča počinje 1910., kada jedan nepromišljen potez glavnog junaka vodi iz Splita prema Parizu, a njezini će se krakovi protegnuti sve do naših dana.
Split ovdje nije tek kulisa. Njegove ulice, Dioklecijanova palača, more i djetinjstva provedena u gradu dio su obiteljske memorije romana. Na drugom kraju nalazi se Pariz i svijet umjetnosti, među čijim se stvarnim povijesnim figurama pojavljuje i Amedeo Modigliani.
Činjenica da je velik dio romana smješten u Split, teško je zamisliti prikladnije kolovoško štivo.
Ponekad moramo otići vrlo daleko da bismo otkrili odakle zapravo dolazimo.
To je možda i najljepša vrsta ljetnog bijega: ona koja nas preko tuđih gradova, ljubavi i života na kraju vrati pitanju vlastitih korijena. La petite Marie roman je za čitatelje velikih obiteljskih saga, priča koje putuju kroz desetljeća i gradove te privatne sudbine upisuju u veliku povijest.
A činjenica da je velik dio romana smješten u Split, teško je zamisliti prikladnije kolovoško štivo.
Magda Szabó: Abigél
Gina Vitay ne želi otići.
Godina je 1943. i njezin otac, general mađarske vojske, iznenada je odvodi iz Budimpešte i šalje u strogi kalvinistički internat Matula, daleko od svega što poznaje. Razmažena, inteligentna i svojeglava tinejdžerica zatvorenu školu doživljava kao zatvor. Buni se protiv pravila, sukobljava s učenicama i nastavnicima, pokušava pobjeći – sve dok ne shvati da je razlog zbog kojeg ju je otac ondje sakrio mnogo ozbiljniji nego što je mogla zamisliti.
A u Matuli postoji i Abigail.
Iza pustolovne fabule Szabó postupno otvara mnogo ozbiljnija pitanja: o hrabrosti, izdaji, otporu, odanosti i trenutku u kojem dijete mora shvatiti da svijet odraslih nije ni približno onakav kakvim ga je zamišljalo.
Tako učenice nazivaju kameni kip žene s vrčem u školskom vrtu. Prema legendi, onome tko je u nevolji dovoljno je ostaviti poruku i Abigail će pomoći. Gina u početku prezire takve dječje priče. Uskoro će joj pomoć tajanstvene Abigail biti potrebnija nego ikome.
Abigél Magde Szabó jedan je od najvoljenijih mađarskih romana, neobičan spoj romana odrastanja, internatske priče, misterija i ratnog romana. Iza pustolovne fabule Szabó postupno otvara mnogo ozbiljnija pitanja: o hrabrosti, izdaji, otporu, odanosti i trenutku u kojem dijete mora shvatiti da svijet odraslih nije ni približno onakav kakvim ga je zamišljalo.
To je ona rijetka knjiga koju možete preporučiti vrlo različitim čitateljima – onima koji žele napetu priču, onima koji vole velike europske romane 20. stoljeća i onima koji su Magdu Szabó već upoznali kroz njezina druga djela.
Roisín O’Donnell: Gnijezdo
I na kraju, bijeg u kojem nema ničega metaforičkog.
Jednog proljetnog dana u Dublinu Ciara Fay skida nekoliko komada odjeće sa sušila, stavlja svoje dvije djevojčice u automobil i odlazi od supruga. Zna samo jedno: kuća u kojoj žive više nije sigurno mjesto.
Ali otići i uspjeti ostati daleko dvije su različite stvari.
Gnijezdo bi trebalo biti mjesto sigurnosti. Ali što kada dom postane upravo ono mjesto iz kojeg morate spasiti sebe i svoju djecu?
Bez posla, s malo novca i obitelji koja živi preko mora, Ciara završava s djecom u hotelskoj sobi privremenog smještaja. Istodobno pokušava pronaći stan, probiti se kroz sustav socijalne skrbi i oduprijeti se suprugu Ryanu, čija kontrola nad njezinim životom ne prestaje onoga trenutka kada zatvori vrata za sobom.
Roisín O’Donnell u svom prvom romanu Gnijezdo piše o prisilnoj kontroli u partnerskom odnosu, majčinstvu i stambenoj krizi, ali prije svega o mukotrpnom ponovnom osvajanju vlastitog života. Roman je bio u širem izboru za Women’s Prize for Fiction 2025., a 2025. osvojio je An Post Irish Book Award za roman godine.
Naslov je pritom precizno odabran. Gnijezdo bi trebalo biti mjesto sigurnosti. Ali što kada dom postane upravo ono mjesto iz kojeg morate spasiti sebe i svoju djecu?
O’Donnell ne pretvara Ciarinu priču u jednostavnu pripovijest o žrtvi i spasiteljima. Njezin je roman napet upravo zato što dobro razumije koliko se teško prekidaju odnosi izgrađeni na manipulaciji, strahu i postupnom gubitku povjerenja u vlastitu procjenu.
Od svih naših kolovoških bijegova ovaj je najteži. I najvažniji.
Šest knjiga, dakle. I šest odlazaka.
U kolovozu imamo puno pravo biti nedostupni.
A ovih šest knjiga imaju nekoliko vrlo dobrih prijedloga gdje bismo za to vrijeme mogli biti.
Iz jednog života u drugi. Iz 21. stoljeća u antičku Sirakuzu. Iz privida savršene obitelji u njezine skrivene pukotine. Iz Splita u Pariz i kroz čitavo stoljeće obiteljskih tajni. Iz Budimpešte u internat iza čijih se zidova vodi tihi otpor. I, naposljetku, iz kuće koja je prestala biti dom prema životu koji tek treba ponovno izgraditi.
Možda je to ono što od dobre knjige zapravo tražimo kada kažemo da želimo „nešto za godišnji“. Ne nužno laganu knjigu. Ni knjigu o ljetu, moru i ljubavi. Nego knjigu koja će uspjeti napraviti ono zbog čega smo godišnji i uzeli: na nekoliko sati prekinuti vezu sa svakodnevicom.
Jer u kolovozu imamo puno pravo biti nedostupni.
A ovih šest knjiga imaju nekoliko vrlo dobrih prijedloga gdje bismo za to vrijeme mogli biti.
