Pustio je ime grada da mu se otkotrlja preko jezika: „Ko-pri-vni-ca. Koprivnica.“

U fokusu naših Književnih razglednica našao se gradić Koprivnica, sjedište Koprivničko-križevačke županije, a sve zahvaljujući nagrađenu romanu Vošicki književnika Marka Gregura. Ako nas je pandemijsko razdoblje na nešto potaklo, onda je to na obilazak vlastite zemlje. Umjesto kompliciranih procedura kojima smo bili izloženi prilikom putovanja u inozemstvo, mnogi su pribjegli jednostavnijem rješenju: putovali su Hrvatskom i vidjeli neke lijepe destinacije koje možda nikada ne bi vidjeli da nije bilo virusa.

Ako nas je pandemijsko razdoblje na nešto potaklo, onda je to na obilazak vlastite zemlje.

Gradovi su, nebrojeno smo to puta rekli, česti junaci u knjigama, a kritičari se slažu da je u spomenutoj romansiranoj biografiji Vinka Vošickog, Čeha koji se 1909. iskrcao iz vlaka na koprivnički kolodvor, jedan od protagonista upravo grad Koprivnica.

Kondukter je prošao uz kompoziciju izvikujući ime grada. Vošicki je uzeo kofer i izašao na peron. […] Sjeo je na klupu i čekao. Negdje blizu zakukurikao je pijetao. Počelo mu se spavati, sad kad se više nije tresao, pa je ustao i prošetao uz lijepu kolodvorsku zgradu, koja kao da je bila prevelika za ovaj grad. […] Prošao je kroz zgradu i izašao na drugu stranu. Ispred su bile dvije kočije. Pripadale su hotelima – jedna je bila iz Zlatnog križa, a druga iz K caru austrijanskomu. Oba su mu kočijaša ponudila prijevoz po jeftinijoj cijeni, predosjećajući da je posljednji putnik, pa polako krenula blatnjavom cestom pošto ih je odbio. Zavukao je ruku u unutarnji džep kaputa te izvukao hrvatsko-češki rječnik koji je sastavio Stjepan Radić.

Sajamsko i cehovsko mjestašce koje je početkom 20. stoljeća brojilo tek oko osam tisuća stanovnika, neasfaltiranih ulica i trgova, Vinko Vošicki odabrao je za mjesto u kojem će živjeti i raditi. Upravo je tu odlučio osnovati tiskaru i baviti se izdavaštvom. Zaljubljenik u knjige, Vinko će biti zapamćen po objavljivanju djela Karla Maya, Augusta Cesarca i Miroslava Krleže. Sve do svoje smrti 1957. taj će se iznimni idealist i veliki vizionar boriti s vjetrenjačama – malim i uglavnom nepismenim čitateljstvom:

Vođen snažnom vizijom o izdavačkom prosperitetu i nepokolebljivom voljom, Vošicki je u Koprivnici ´20-ih godina ugostio i mladog Miroslava Krležu.

 „Jesu nepismeni?“

 „Uglavnom. A i ovima koji su pismeni baš se ne da čitati, trebalo bi im popodne da pročitaju dopis.“,

a zadesit će ga i čak dva svjetska rata, te društvene i političke mijene tog turbulentnog razdoblja. Pred jednim tiskarom i izdavačem, koji je svoje djelovanje smjestio u zaostali kraj, hrvatsku periferiju, svakodnevno su nicale poteškoće i prepreke. No taj se brkati Čeh nije dao pokolebati, grabio je naprijed pun entuzijazma, ne prihvaćajući poraz, iako je bilo nebrojeno razloga za odustajanje:

Dođe mu da plače, koliko je to uzalud potrošenog papira, a tako ga je teško nabaviti i to po suludim cijenama. Kad je sedamnaeste praktički preko noći poskupio 250%, rekli su da je to kraj, sad će stabilizacija, ali brus, kako ovdje kažu. Samo raste i raste. Najviše ga bole neprodani primjerci. Polizao bi dolje tintu, samo kad bi se dalo, ako bi to značilo čiste, upotrebljive listove. Svaki taj primjerak šesnaest je stranica neke knjige koju neće otisnuti. Nije to njegov papir, posve mu je jasno, ali ipak. Gura nekako Svjetsku biblioteku, došao je do dvadesetog sveščića, zadnja je Crosbyjeva Tolstojeva nauka, koja se nikako ne prodaje (također ju je preveo, i to loše, njegov prijatelj Rakoš), a navukao je i nekoliko naslova u Zbirci glasovitih djela, ali sve je to ništa, barem u odnosu na planove i nade koje je imao na frontu, kad se sve nekako pokrenulo onim Rakoševim javljanjem. Knjiga je skupa, a prodaja slaba. Potrudio se ubaciti taj Horvatov članak, gdje ovaj spominje gotovo 21% nepismenih muškaraca, ali zna da neće biti koristi.

Vođen snažnom vizijom o izdavačkom prosperitetu i nepokolebljivom voljom, Vošicki je u Koprivnici ´20-ih godina ugostio i mladog Miroslava Krležu koji mu, u gradić osamdesetak kilometara udaljen od Zagreba, dolazi „na noge“:

Prepoznao ga je izdaleka, prije nego što se dalo sasvim razaznati zakrivljenu liniju korpulentnog tijela. Mogao je osjetiti energiju čovjeka koji čvrsto i bez zadrške grabi prema onome što mu je važno. Veseli se susretu i pomalo može razumjeti da je mladi pisac Miroslav Krleža već i sam silazak s vlaka na ovdašnjem kolodvoru doživio kao uvredu i neugodan poraz.      

Krleža gleda gradsku vijećnicu pogledom iscrpljenog, febrilnog kamatara, koji po tko zna koji put mora uložiti ogroman napor i doći nekamo kamo ni po čemu ne pripada kako bi uzeo ono što mu pripada. Čuo je mnogo o njemu, s raznih strana.
Vošickog iritira što Krleža pokazuje koliko mu je biti ovdje ispod časti, s dozom gađenja ili indignacije promatrajući ovo ili ono, ali uglavnom sve.

Vošicki  je ovjenčan nagradom „Fric“ (2019/2020) te državnom nagradom „Vladimir Nazor“ kao najbolji roman u 2020. godini.

Pa ako je veliki i onodobni Krleža s omalovažavanjem gledao na Koprivnicu, danas nema razloga za takve predrasude. U sjedištu bilogorsko-kalničkog kraja smjestila se najveća tvornica hrane u regiji, čuvena Podravka, s Vegetom kao svojim planetarno poznatim brendom. Ako odlučite obići grad, obavezno svratite u Podravkin muzej prehrane te Muzej grada Koprivnice. Župna crkva sv. Nikole svojim se zvonikom iz 17. stoljeća ističe u središtu grada. Na glavnom, Zrinskom trgu, pogled privlače kuće s arkadama u prizemlju, poput obrtničke, u kojoj je danas Pivnica Podravka. U dubokoj hladovini njezine unutrašnjosti možete se odmoriti i počastiti odličnim gulašom, a nakon toga obići i koprivnički park s prekrasnim Paviljonom te posjetiti Knjižnicu i čitaonicu „Fran Galović“, u kojoj je svoje mjesto našla i knjiga koja nas je povela na put u ovaj pitoreskni gradić.

Roman Vošicki najbolja je povijesna priprema za taj grad.

Romani uistinu otvaraju bezbrojne i nepoznate svjetove. Vošicki nam je tako otvorio svijet „pravog čovjeka u krivim vremenima.“ Koliko je to dobro napravio autor romana Marko Gregur, potvrđuju i dvije velike nagrade: Vošicki  je ovjenčan nagradom „Fric“ (2019/2020) te državnom nagradom „Vladimir Nazor“ kao najbolji roman u 2020. godini.

Ako odlučite obići Koprivnicu, tada je roman Vošicki najbolja povijesna priprema za taj grad, a obilazak će samo upotpuniti suvremenu sliku  grada uz čije se ime vežu mnoge znamenite ličnosti koje su djelovale na području gospodarstva, politike, umjetnosti i znanosti.