Možete li zamisliti bolest koja doslovce mijenja vaš mozak, uzrokuje promjene u ponašanju, emocionalnu i fizičku bol, a prenosi se na vašu djecu i unuke? Zvuči nezamislivo, no ona je tu od pamtivijeka. Širi se poput virusa, nevidljiva je i podmukla, i zove se – trauma. Svatko je od nas pogođen njome – težom ili lakšom, pogubnijom ili manje štetnom. Svatko od nas prisiljen je nositi se sa svojom tugom, bijesom, strahom i nesigurnošću. No znamo li odakle takvi osjećaji izviru? I možemo li otkriti gdje smo ranjeni?

U knjizi Trauma – nevidljiva epidemija psihijatar i psihoterapeut dr. Paul Conti jasno i jednostavno objašnjava mehanizme prema kojima ona funkcionira, njezine uzroke i posljedice. Uz konkretne upute za brigu o sebi i prikaze najnovijih znanstvenih istraživanja, u njoj se nalaze i iznimno zanimljive priče iz Contijeve kliničke prakse, koje vam mogu pomoći da zacijelite i budete doista slobodni.

Neću vam pričati što smo sve prošli zajedno. No reći ću vam ovo: Paul je bijeli liječnički mantil nosio samo kada je morao, kako bi me ponekad podsjetio da je liječnik. Većinu vremena, i to zajedničkim dogovorom, Paul je sa mnom razgovarao kao s bilo kojim drugim čovjekom, ulijevao je povjerenje i sigurnost. Mislila sam da se neću moći oporaviti, no tijekom tog procesa naučili smo mnogo toga jedno od drugoga. Danas mogu potvrditi da mi je taj čovjek spasio život, učinio ga vrijednim življenja. No što je najvažnije od svega, pomogao mi je iznova pronaći sebe.
Lady Gaga

Trauma pogađa mnogobrojne pojedince i obitelji, a Paulova knjiga nudi razumne i jednostavne odgovore shvatljive svima. U ovome djelu autor iznosi jedinstven pogled na stvari, strpljivo i mudro objašnjava problematiku koju su mnogi medicinski stručnjaci godinama zanemarivali. Svi koji su ikada doživjeli traumatično iskustvo ili neku drugu vrstu psihološkog stresa, kao i stručnjaci u toj oblasti, trebali bi pročitati ovu knjigu.
Tommy Hilfiger, poduzetnik, autor i filantrop

Kad god imam pacijenta sa složenom poviješću bolesti i mnogobrojnim ranijim dijagnostičkim procjenama, za pomoć se obraćam Paulu, koji me naučio detektirati temeljno traumatsko iskustvo u životu takve osobe. Paule, moji pacijenti i ja od srca ti zahvaljujemo što si me podučio kako biti boljim liječnikom.
dr. Bernard Kruger, onkolog i suosnivač privatne klinike Sollis Health

ULOMAK IZ KNJIGE

Vrlo često zanemarujemo onaj dio traumatskog iskustva koji se tiče promjena što se u našem mozgu događaju na psihološkoj i biološkoj razini, a te učinke, promjene i njihove posljedice u svome životu ne vidimo niti o njima razmišljamo baš zato što nas u tome sprječava sama trauma. Trauma izjeda naše snove i mijenja naše odluke bez našeg znanja. Ona je poput gadnog zlikovca ili neprijatelja koji se nastanjuje u nama i ugrožava našu svijest o tome tko smo, što smo sposobni postići i što zaslužujemo. Remeti ravnotežu na našoj životnoj vagi, dodajući neprestano novu težinu na negativnu stranu te vage, oduzimajući nam urođeno pravo na sreću i sigurnost, a da mi o tome pojma nemamo. Trauma dubinski mijenja naše osjećaje i sjećanja, a izmijenjeni osjećaji i sjećanja utječu na naše odluke i živote. Nakon smrti pacijenata koje sam liječio, često sam razmišljao o dvjema stranama njihovih priča: onoj površinskoj, koja podrazumijeva službeni uzrok smrti i onoj pozadinskoj, koja se tiče utjecaja koji je trauma izvršila na te osobe. O tome najbolje svjedoči navedeni uzrok smrti. Primjerice, službeni je uzrok nečije smrti prometna nesreća, no s druge strane, tu je osobu jednom u životu silovao kolega. Ili, pak, samoubojstvo, a osoba je jednom bila prevarena i ostala je bez životne ušteđevine. Ili je netko navodno umro od ciroze jetre, ali znamo da ga je u djetinjstvu zlostavljao roditelj ovisan o alkoholu. Trauma otima naše priče i dok smo živi i kada umremo.

(…)
Kada se zaraze smrtonosnim virusom, neki ljudi razbole se vrlo brzo, dok drugi nemaju baš nikakve simptome sve dok bolest opasno ne uznapreduje. Stoga je važno razumjeti da postoje različite vrste trauma kako bismo ih mogli raspoznati i uvidjeti koliko su i po čemu nalik jedne na druge, a koliko se i po čemu razlikuju.

AKUTNA TRAUMA
Akutna trauma javlja se kao posljedica događaja koji većina osoba smatra opasnim. To je primjerice, brutalan napad, ozljeda nastala tijekom borbe, nasilna smrt, teška prometna nesreća, zdravstveno stanje koje ugrožava život. Akutnu traumu obično prate osjećaji straha, boli, užasa, pojačane ranjivosti, kao i gubitak iluzije da se životne okolnosti mogu predvidjeti ili kontrolirati kako bi se izbjegao katastrofalan događaj. Razumljivo, osobe su za vrijeme takvih događaja, a i kasnije, vidljivo izbezumljene, no neke od njih ponekad su i neobično spokojne, kao da je njihov mozak uključio nekakav prekidač ili su, pak, vlastiti mozak isključile s mreže kako ih ne bi preplavile emocije. Neovisno o tome jesu li ili nisu potražili pomoć nakon takva iskustva, u većini slučajeva ljudi su itekako svjesni da im se dogodilo nešto vrlo značajno, nakon čega njihov život nikada više neće biti isti.

KRONIČNA TRAUMA
Za razliku od akutne traume koju uzrokuje jedan specifičan događaj, kronična trauma javlja se kao posljedica dugotrajne izloženosti štetnim situacijama i osobama. Primjerice, život za vrijeme ratne opsade, iskustvo dugotrajnog seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, izloženost predrasudama i rasizmu itd. Osobe koje pate od kronične traume često toga nisu ni svjesne ili tek kasnije shvaćaju da su živjele u traumatičnim okolnostima. Naravno, postoje slučajevi i kada je osoba prilično svjesna svega što njezin um potiskuje, no nastavlja to raditi i održavati stanje nesvjesnosti i gurati stvari ispod površine samo da se ne bi morala suočiti s takvom spoznajom. Trauma je u tom slučaju poput balona ispunjena zrakom koji uporno pokušavamo gurnuti pod vodu. Jako je teško zadržati taj balon ispod, a ponekad on jednostavno pukne na površini i silovito nas ozlijedi. Kronična trauma ima niz posljedica, a među ostalim i neprestanu sumnjičavost, beznađe, nesigurnost, strah, negativan doživljaj svijeta i sram (pitanjem srama detaljnije ćemo se pozabaviti u trećem poglavlju). I akutna i kronična trauma utiru put sramu, ali u slučaju kronične traume sram nije toliko vidljiv.

ZAMJENSKA TRAUMA
Obdareni smo predivnom sposobnošću uživljavanja u tuđe osjećaje i pomaganja drugima širenjem svoje ljubavi i suosjećanja, no isto nam tako proživljavanje tih tuđih osjećaja može itekako naštetiti. Na pamet mi pada nekoliko tragičnih događaja koje pamtim iz doba dok sam studirao medicinu. Razmišljajući o tim događajima, u sjećanje mi se vraćaju uspomene potresne do mjere da više ne razaznajem granicu između onog što se dogodilo meni i onog što se dogodilo drugim ljudima. Zamjenska trauma najprije pogađa osobe koje ugroženima pružaju pomoć i sve one koji rade u takvim institucijama, no jednako može pogoditi bilo koju osobu s razvijenom empatijom. Pružanje pomoći može ublažiti bol i usamljenost unesrećenih, ali i unijeti nemir i užas koji na osobu imaju snažan utjecaj, gotovo kao sama trauma. Naravno, ne pogađa svaku suosjećajnu osobu tuđa patnja jednakim intenzitetom. To ovisi o vrsti trauma koje je takva osoba iskusila na svojoj vlastitoj koži i o tome koliko je i kako podešen emocionalni kompas te osobe.