„Autori su najveći remetilački faktor u književnosti“, govorio je pokojni Kristijan Kike Mandić, urednička legenda kod koje je pripovjedač ovog romana tesao zanat. No, ono na što ga Kike nije mogao pripremiti jest da je realnost nemoguće poslati na doradu autoru. Ono što se jedne subote dogodi zagrebačkoj obitelji Goršin započinje kao priča o iznenadnoj smrti supruga, oca i djeda, što je više nego dovoljno da poremeti i presloži obiteljske odnose. Nastavak te obiteljske drame teško da je itko mogao očekivati, ponajmanje njezini sami akteri, a nakon njih i čitateljice i čitatelji. Obitelj je u najkaotičnijem trenutku jer nakon smrti na vidjelo će izaći istine o nesretnom braku i dvostrukom životu te majčino priznanje zbog kojeg se sav taj kaos čini nerješivim. Pripovjedač doista zna uređivati tuđe živote u fikciji, no ipak je njegov stariji brat Pavle pravi urednik života; uvijek zna nekoga ili nekoga tko zna nekoga, a njegova privrženost obitelji ostaje do kraja neupitna. Likovi su postavljeni pred ozbiljnu dilemu – postupiti po savjesti ili po svaku cijenu spriječiti potpuni raspad obitelji, prepustiti se struji ili distancirati. Roman je to koji i nas pita – dokle smo spremni ići kako bismo zaštitili obitelj i može li ona biti iznad zakona?
Pripovjedač je, rekli smo, književni urednik i koliko može u nastaloj situaciji prati tempo svoga posla, ali onaj životni ipak mu je prebrz. A još je kontroverzni i nikad prežaljeni Kike govorio – „ako ne vladaš tempom – priča će te pojesti, a smisao igre je u tome da ti pojedeš priču!“ Žanr obiteljske sage ima svoja pravila, no kako se nositi s time kada ona skrene u triler s elementima strave i užasa? Tko će tu koga pojesti? Život ipak nije igra, teško ga je popraviti i urediti, pa preostaje samo Pavlova, često posve bekorisna, mantra – sve će biti u redu.

Jagna Pogačnik