Boris Dežulović (Split, 20. studenoga 1964.) novinar je i pisac. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea i redoviti kolumnist u hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, slovenskim i srbijanskim medijima.
Novinarstvom se počinje baviti 1988. godine u Slobodnoj Dalmaciji. Nakon raspada Jugoslavije, u razdoblju novonastalog pluralizma, Dežulović, zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem 1993. godine osniva Feral Tribune. Godine 1999. napušta Feral Tribune i počinje pisati kolumnu u tjedniku Globus. Piše i za druga izdanja Europa Press Holdinga (EPH). Godine 2015., nakon što mu Slobodna Dalmacija otkazuje suradnju, odlazi iz EPH i počinje pisati u tjedniku Novosti. Kolumnist je nekoliko portala.
Godine 2003. objavio je Christkind, znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je Jebo sad hiljadu dinara, satirični roman o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije Pjesme iz Lore. Godine 2007. objavljuje knjigu kratkih priča Poglavnikova bakterija te piše scenarij dokumentarnog filma Dnevnik graditelja redateljice Jasmile Žbanić o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta.
Knjige, pripovijetke, pjesme i eseji prevedeni su mu na njemački, talijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.
Bibliografija:
Greatest shits: antologija suvremene hrvatske gluposti (1998., supriređivač)
Christkind (2003.), roman
Jebo sad hiljadu dinara (2005.), roman
Pjesme iz Lore (2005.), zbirka pjesama
Poglavnikova bakterija (2007.), kratke priče
Dnevnik graditelja (2007.), filmski scenarij
Ugovor s Đavlom (2008.), zbirka kolumni
Zločin i kazna (2010.), zbirka kolumni
Crveno i crno (2010.), zbirka kolumni
Diego Armando i sedam patuljaka (2011.), zbirka kolumni
Rat i mir (2012.), zbirka kolumni
Vo potraga po zagubenoto vreme (U potrazi za izgubljenim vremenom, 2013.), zbirka kolumni
Razgovori sa Smojom (2015.)
