Dani s Vetrom

Dobrodušna je, ali njezin prodoran pogled vidi ono što drugima promiče. Nježna je, ali opire se okrutnim vremenima. Redenta je rođena u društvu prožetu nasiljem i nesigurnim povijesnim okolnostima. U malome planinskom mjestu u visinama regije Romagne, gdje se narodna vjerovanja stapaju s modernim ideologijama, Redenta odrasta u neimaštini kad oboli od dječje paralize koja će joj ostaviti trajne tjelesne posljedice. Upoznavši Bruna, siroče o kojem brine njezina baka, Redenta ugleda tračak nade koji je neće napustiti ni u najcrnjim razdobljima. U političkim mijenama Redenta upoznaje fašističkog časnika Vetra, čovjeka kojem su krv i patnja užitak, dok će joj Iris – partizanska borkinja, s kojom dijeli više no što misli – pokazati drukčiji, jednako trnovit put.

Nicoletta Verna jarkim bojama slika tminu. S lakoćom prenosi moćnu raskoš boli i užitka, patnje i ljubavi, otpora i nade. Temeljen na povijesnim svjedočanstvima, Dani s Vetrom važan je i hrabar roman koji ne bježi od mučne zbilje i razumije složeni stjecaj. Povijesti i osobnih sudbina.

„Vrsna spisateljica koja vlada radnjom i likovima.”
Valeria Parrella

„Jedan od najcrnjih i najsurovijih romana koje sam ikad pročitao, ali iz njega blješti svjetlost (književnost?) koja grije priču od prve do posljednje riječi i ne dopušta joj da poklekne pred teškim vremenima. Važan roman.”
Michele Serra, „Il Post”

„Živa knjiga: najbolje od Else Morante i Renate Viganò. Talijanski roman ponovno pruža otpor.”
Roberto Saviano

„Autorica prodorna glasa koja vješto raspleće klupko sjećanja, pokazuje autentičnost, osjeća ritam priče i barata činjenicama.”
Viola Ardone

„Obiteljski roman rijetkog intenziteta koji uranja u zagonetku grižnje savjesti bez mogućnosti iskupljenja.”
Corrado Augias

„Preplavit će vas nevjerojatna moć jezičnog izraza. Izvrstan roman.”
Massimo Gramellini u emisiji „In altre parole”

„Roman koji muči i ne pušta na miru. Izuzetan žar i emotivni naboj.”
Leonetta Bentivoglio, „la Repubblica”

„Moćan roman s karakterom koji prodire u povijest kao da ju je i sâm doživio.”
Nicola Lagioia