"Knjiga je uvijek bolja, ali film može biti drugačiji na način koji je jednako snažan", rekao je Francis Ford Coppola, kultni režiser Kuma, snimljenog po romanu Maria Puza, uspoređujući književno djelo i film.
Naime, od samih početaka filmske umjetnosti, veliki redatelji posezali su za književnim djelima kao predlošcima za filmove. Romani su nudili ono što je filmskom mediju potrebno – osebujne priče, kompleksne likove, unutarnje sukobe i svjetove prožete dubokim značenjima. Stanley Kubrick, Alfred Hitchcock, Andrej Tarkovski, Ridley Scott, Akira Kurosawa i mnogi drugi pretvarali su književna remek-djela (ali ne samo njih) u filmske klasike – snažne stvaralačke interpretacije. Njihove ekranizacije nisu tek prijenos riječi u sliku, nego umjetnički dijalog – često ravnopravan, a ponekad i hrabro suprotan izvorniku. Ekranizacija i dramatizacija književnih djela danas su sveprisutne prakse koje knjigama daju novi život, pretvarajući ih često u globalne kulturne fenomene. Sjetimo se histerije oko Harryja Pottera i Sumrak sage brojnih verzija Ponosa i predrasuda, kultnih Blade Runnera (P.K Dick, Sanjaju li androidi električne ovce), Isijavanja (S. King) i Engleskog pacijenta (M. Ondaatje). U vremenu kada se književnost bori za vidljivost u moru digitalnih sadržaja, ekranizacija postaje način da se lakše dopre do šire publike, ali i da se književno djelo prevede u novi, vizualni jezik. I nije naodmet reći kako u današnjoj kulturi filmovi i serije često nadmaše popularnost književnog izvornika. Djela kao što su Forrest Gump, The Queen´s Gambit ili The Notebook mnogi su upoznali najprije na ekranu. Pri tom treba istaknuti da svaka forma nosi svoje prednosti, ali i ograničenja. Knjige koje se lako vizualiziraju, koje imaju ritam, strukturu i atmosferu, posebno su primamljive za ekran. Za književnost je to šansa – ali i izazov: jer ne ovisi više samo o vlastitoj snazi, već i o tome koliko dobro funkcionira u drugim medijima.

Ekranizacija i dramatizacija književnih djela danas su sveprisutne prakse koje knjigama daju novi život, pretvarajući ih često u globalne kulturne fenomene.

Na koncu, možda i nije presudno je li bolja knjiga ili film. Važno je da priča živi – na ekranu, na daskama koje život znače – i da dotakne nove generacije, sve one koji prije nisu znali ni da postoji.

U našoj dugoj izdavačkoj praksi brojimo mnogo knjiga koje su postale hitovi u kinima i u kazalištu. Što je muškarac bez brkova, kultni roman Ante Tomića iz 2000.-te dobio je filmsku i kazališnu verziju, drama Tene Štivičić Tri zime na daskama koje život znače izvedena je u Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Austriji, Njemačkoj, Estoniji, Švedskoj i Japanu, po Pačinku je snimljena sjajna visokobudžetna serija, Pljuštale su ptice i Te sitnice imaju svoju filmsku adaptaciju, Zulejha otvara oči oživjela je nanovo u izvrsnoj seriji, Ribari Chigozia Obiome rasturili su kao kazališna predstava, a film Kos kos kupina nagrađen je Srcem Sarajeva na SFF 2023, godine. S nestrpljenjem očekujemo i najavljenu Spielbergovu ekranizaciju Everettova Jamesa...I  to je samo dio naših priča koje su se pretočile u druge medije i interpretirale na nov način.

Ustaljeno, i ovaj je mjesec pun dobrih knjiga, ali vezujući se uz krovnu temu počet ćemo s japanskim romanom koji je poslužio kao predložak za film, jedan pravi arthouse dragulj – kvalitetno autorsko djelo, jer ne može i ne mora sve izvrsno ujedno biti globalni fenomen.

Durian Sukegawa, Slatka krema od graha

U kolovoškom proznom buketu je Slatka krema od graha, japanskog multitalentiranog umjetnika i pisca Duriana Sukegawe. Redateljica Naomi Kawase po njegovoj je priči snimila film Sweet bean ( na jap. riječ An (餡) označava slatki nadjev od graha, najčešće napravljen od azukija, a sastojak je mnogih tradicionalnih japanskih slastica, uključujući dorayaki, mochi, taiyaki i dr). Film je 2015. prikazan na FF u Cannesu u sklopu Un Certain Regard programa i izazvao je veliku pozornost zbog svoje suptilnosti, humanosti i poetske snage. Nije na odmet spomenuti da je glavna uloga starice Tokue pripala poznatoj karakternoj japanskoj glumici Kirin Kiki koja je u stvarnom životu tada već bila teško bolesna. Film je osvojio više međunarodnih nagrada i prikazivan je diljem svijeta, a za mnoge je gledatelje upravo on bio ulaz u roman i književni svijet Duriana Sukegawe.

Ako ste se umorili od strašnih vijesti koje nam stižu sa svih strana, ako želite nešto tiho, nježno i s važnom porukom onda svakako potražite Slatku kremu od graha.

Ako ste se umorili od strašnih vijesti koje nam stižu sa svih strana, ako želite nešto tiho, nježno i s važnom porukom onda svakako potražite Slatku kremu od graha Duriana Sukegawe. On piše jednostavno, ali dojmljivo, s puno poštovanja prema tišini, detalju i onomu što je neizrečeno. Njegova proza podsjeća na haiku – nepretenciozna je, duboka, i s posebnom osjetljivošću za ljude na marginama društva. To nije samo priča o dorayaki palačinkama nego prije svega o onim dragocjenim trenucima u kojima nas netko vidi onakvima kakvi uistinu jesmo. I takve nas i prihvaća. Prilika je to da upoznate dvoje ranjenih ljudi i jedan mali tokijski lokal, da saznate recept za japanske palačinke i slatku kremu od azukija i otkrijete diskriminaciju skrivenu u prošlosti. Riječ je o čudesnom djelu u kojem se slatko s gorkim stapa u savršeno uravnoteženu životnu mješavinu. Prevela s engleskog Mirna Čubranić.
 

Alena Mornštajnová, Šuma u kući

Ništa manje filmična nije ni Šuma u kući Alene Mornštajnove, iako još nije doživjela prijenos na ekran ili na daske. Češka hitmejkerica napisala je priču koja će vas danima proganjati. Roman izmiče jasnoj žanrovskoj odrednici jer je pomalo od svega: obiteljska priča, napetica i socijalna kritika...Djeca su najranjivija bića i treba ih zaštiti, ali kako? Te odgovore traži Mornštajnová u potresnoj i dramatičnoj priči o nasilju koje raste u sjeni svakodnevice, i o hrabrosti da progovorimo kada je šutnja najopasnija.

Šuma u kući roman je koji se ne zaboravlja – mračan, suosjećajan i uznemirujuće stvaran.

Poruka njezine priče nedvojbena je: nijedna tajna nije zakopana dovoljno duboko da se ne bi mogla iskopati. Šuma u kući roman je koji se ne zaboravlja – mračan, suosjećajan i uznemirujuće stvaran. Sve počinje na kraju sela, u kući blizu šume, koja je ispunjena šutnjom i lažima... Na tom mjestu, u toj kući, devetogodišnja djevojčica pokušava preživjeti djetinjstvo u kojem kao da se zatekla greškom... Ostalo otkrijte sami, nećete požaliti, dapače: uživat ćete u priči i prijevodu s češkog, koji potpisuje Sanja Milićević Armada.

Chigozie Obioma, Put do domovine

Novi Obiomin roman još je jedna priča o bratskoj privrženosti, o ratu kao stanju neizrecive boli i jeziku kao krhkom utočištu pamćenja. Kad mlađi brat Tunde nestane u jeku nigerijskog građanskog rata, njegov brat Kunle (Adekunle Aromire), gonjen neizdrživim osjećajem krivnje, odlazi ga potražiti u ratom razorenu Biafru. Gotovo preko noći nađe se u rovu, u srcu nezamisliva ratnog užasa. Nepripremljen na sve što ga je snašlo Kunle, dvoji nije li možda pogriješio. Ono što ga sve dublje utiskuje u krvavi ratni krik, stalni je osjećaj da ga netko prati i čuva. S druge pak strane pratimo Vidovnjaka Igbalu koji na vrhu brda, u svojoj čarobnoj zdjeli promatra životni put nerođenog muškarca. U čudesnoj zdjeli punoj vode odražava se budućnost svijeta, u njoj se zrcali ono što mora doći, ali i tajne ljudske duše. Ispred svakog će čitatelja zatitrati pitanje: Možemo li izbjeći zapisano?

Novi Obiomin roman još je jedna priča o bratskoj privrženosti, o ratu kao stanju neizrecive boli i jeziku kao krhkom utočištu pamćenja.

Kao i u ostalim svojim djelima (Ribari i Orkestar manjina) Obioma i u novom romanu majstorski isprepleće mit i magiju, jezik i povijest. Njegov jedinstven i prepoznatljiv stil, prožet afričkom kozmologijom i psihološkom dubinom, čini Put do domovine romanom koji se čita kao proročanstvo, a osjeća kao opomena. Ovo je proza kroz koju se oblikuju kolektivno pamćenje i osobne dileme. Put do domovine snažno je, autentično i duboko književno iskustvo, jedno od onih koje bi redatelje i producente trebalo potaknuti na filmsku interpretaciju...Prevela s engleskog Mirna Čubranić.

Ahmet Umit, Zapisi drevnog pisara

Pozor!!! Ljubitelji krimi priča, povijesti i slojevite naracije Turčina Ümita – stižu Zapisi drevnog pisara. Jednim je dijelom priča smještena u jugoistočnu Anadoliju, na arheološko nalazište gdje izranjaju tisućljetne hetitske pločice... Na tom mjestu počinje ispovijest Patasane, drevnog pisara... U suvremenosti događa se niz ubojstava čije je razrješenje palo na pleća arheologinje Esre. Ahmet Ümit nam u svom poznatom maniru, vještinom dobrog tkalca, plete fenomenalnu kriminalističku slagalicu s dvije paralelne priče: iz prošlosti i sadašnjosti.

 Ümit nam u svom poznatom maniru, vještinom dobrog tkalca, plete fenomenalnu kriminalističku slagalicu.

Roman je riznica povijesnih događaja: pad Hetitskog kraljevstva, asirska okrutnost, armensko pitanje, raspad Osmanskog Carstva pa čak i društvena slojevitost moderne Turske. Dok Patasana u tajnosti zapisuje zločine svoje epohe, nadajući se da će budućnost učiti iz prošlosti, roman se razvija u uzbudljivu elegiju o ciklusima nasilja, identitetu i snazi pisane riječi. A sve to prekriveno je velovima tajni – pravi kriminalistički izazov prepun povijesti i mudrosti. Preveo s turskog Marko Šapina.

Ivan Vidić: Dobro, zlo, naopako

Za kraj smo ostavili domaćeg autora, znanog nam dramaturga, Ivana Vidića. Njegov novi roman Dobro, zlo, naopako nije ekraniziran, ali već samim naslovom priziva asocijaciju na kultni špageta vestern Sergia Leonea Dobar, loš, zao. Razlika je samo u tome što se ovdje obračun ne odvija na prašnjavom Divljem zapadu, već usred Zagreba...

Povijesna pustolovina koja je istovremeno farsa i romantična elegija na vrhuncu postaje borba za goli život.

Riječ je o romanu čija se radnja odvija krajem osamdesetih prošlog stoljeća, u vremenu bliskom suvremenom, a koje već danas možemo smatrati povijesnim. Glavni junak Ilija Vilenica, naivni i bezgrešni mladić iz provincije, već na početku bira fakultet koji je karijerna slijepa ulica, a u grad stiže pred kraj jednog poretka. Njegova iskrenost i prostodušnost u opreci je s tamnim stanjima njegove duše, osjetljiv je i povodljiv i lako potpada pod razne utjecaje prilično surovog i malignog okoliša. Atmosfera sumornih gornjogradskih uličica i starinskih birtija, te fašničke prikaze i bića iz mitoloških šuma, miješaju se s demonima iz podsvijesti glavnog junaka. Dekadencija, burna politička previranja i propast jednog režima preklapaju se s Ilijinom intimnom dramom. Seksualna požuda, nekontrolirane strasti i naopaka ljubav rezultiraju bolešću čudnih simptoma, ali i mentalnim rastrojstvom koje prijeti rasapom. Ta povijesna pustolovina koja je istovremeno farsa i romantična elegija na vrhuncu postaje borba za goli život.

Izbor štiva je na vama, ali trebali biste uživati što god da odaberete, s tim da ćete jednu od ovih knjiških priča moći pogledati i kao film. Svakako javite dojmove.