RAZGOVORI UGODNI: Marina Gudelj

RAZGOVORI UGODNI: Marina Gudelj

1. Upravo ti je objavljen prvi roman, Nedovršena. Odakle inspiracija i koliko je dugo trajalo pisanje?

Tako je, Nedovršena je napokon ugledala svjetlo dana. Inspiracija se rodila baš davno, davno, a proizašla je iz moje opsjednutosti jednom starom splitskom kućom. Međutim, sve što sam od početne ideje zadržala jest kraj koji mi se nekako formirao. Ostalo se i ne sjećam kako sam nadogradila. Čini mi se i da je pisanje trajalo dugo. Prvo je roman „ležao“, pa sam više puta prepravljala i mijenjala, izbacivala mnogo, svakim čitanjem sve više i više. 

Roman zahtijeva dosljednost, a pisati u prvom licu tako dugu formu bilo mi je u početnoj fazi iscrpljujuće.

2. Dosada si pisala kratke priče. Je li bilo izazovno napisati roman?

Roman zahtijeva dosljednost, a pisati u prvom licu tako dugu formu bilo mi je u početnoj fazi iscrpljujuće. Umaralo me biti u glavi glavne junakinje, pogotovo jer je ona doista većinu vremena zatvorena u svojoj glavi. Tada sam, kako bih sa sebe stresla umor od romana, počela pisati dječje priče.
Ipak, kad sam jednom dovršila pisanje, bio mi je užitak vraćati se i uređivati. 

Ljeti mi se uopće ne piše, a vrijeme kada bih samo pisala  – to je jesen.

3. Pišeš li svakodnevno ili samo kad imaš inspiraciju? Postoji li neko mjesto i vrijeme koji te osobito inspiriraju za pisanje?

Nastojim pisati što češće mogu, neovisno o tome hoće li se od toga stvoriti priča ili ne. Najčešće zapišem neke rečenice rukom, pa gradim, što na papiru, što u glavi. Različita mjesta me nadahnjuju, ali ne u smislu traženja priče, više kao odmak od svakodnevice iz kojega često nešto proizađe. Što se tiče mjesta na kojem tipkam, ono je uvijek isto za prvu verziju teksta: moj radni stol.
Vrijeme više utječe na mene. Ljeti mi se uopće ne piše, a vrijeme kada bih samo pisala – to je jesen. Odavno je tako.

4. Dobitnica si književne nagrade „Prozak“ (2018.), a zbirka kratkih priča Fantomska bol ušla je u širi izbor za nagradu „Fric“ 2020. Koliko ti znače takva priznanja i nagrade?

Lijepo je biti pohvaljen za svoj rad, vjerujem da je tako u svakom zvanju. „Prozak“ mi je donio dugo željenu knjigu, a s tom knjigom i vidljivost među našim autoricama i autorima. Vjerujem da su nagrade korisne za mlade autore, ali i za već afirmirane, no ne držim ih jedinim mjerilom kvalitete.

Redovito čitam poeziju, a još redovitije kratke priče. Trudim se biti otvorena prema svim žanrovima, ništa ne isključiti.

5. U osnovnoj školi navodno si gutala tragične tinejdžerske romane. Kakva si čitateljica danas? Imaš li još omiljeni žanr?

U osnovnoj je školi nakon police s lektirom na red brzo došla polica o tragičnim tinejdžerskim smrtima, drogama i predoziranjima, a za njom horor-romani za mlade, koje sam čitala umirući od straha. Ne šalim se. smile
Tada sam se valjda dovoljno nauživala toga, pa više ne posežem za tim žanrom. Najdraža mi je beletristika, a volim pročitati dječje knjige, knjige za mlade, klasike, a dođu mi pod ruku i krimići i fantastika. Redovito čitam poeziju, a još redovitije kratke priče. Trudim se biti otvorena prema svim žanrovima, ništa ne isključiti. Važno mi je kako je napisano, ponekad i važnije od same tematike.

6. I za kraj, još u sedmom razredu napisala si svoj „vedri“ roman. Hoće li tih 200 stranica koje držiš u tajnosti ikada ugledati svjetlo dana?

Doista se nadam da neće. smile
Ali da mogu trinaestogodišnju sebe potapšati za trud, napravila bih to.

 

Povezane knjige:

Nedovršena
Nedovršena
-10%
139,00 kn
125,10 kn