RAZGOVORI UGODNI: Edi Matić

1. Za početak, koju bi poruku poslao ljudima koji ne čitaju?

a) Pročitajte Popa! Poslije se slobodno vratite u udobnost svog nečitanja.
b) Kao jedan od dugogodišnjih (organizacijskih) sudionika bitke za poticanje čitanja, između nade u uspješnost tih pokušaja s jedne, i poraznih rezultata koji se stalno pokazuju s druge strane – sklon sam se uvijek vratiti nadanju. Jednu smo veliku generaciju sigurno izgubili. Onu koja je imala nesreću stasati u krivo postavljenoj tranziciji i loše implementiranom kapitalističkom sistemu, gdje je nečitačima glavni argument – „Nemam vremena“. Kad se oslobodimo tog „prokletstva“, bitke za čitatelja postat će lakše, a u međuvremenu će oni biti sasvim zadovolj(e)ni boldanim naslovima na portalima što iskaču po pametnim telefonima. Zasad bi poruka njima bila: „Mi čekamo kao u zasjedi da se vremena promijene, pa ćemo vas onda uvjeriti kako je čitanje dobro.“ Naravno, to ćemo morati poručiti nekom audio-vizualnom metodom, jer oni koji ne čitaju neće pročitati ni našu poruku. Ona će, za početak, biti kratka i jednostavna, da je razumiju. Onda ćemo im postepeno otkrivati jedan po jedan super razlog zbog kojeg trebaju čitati. I… taman kad se razmašemo da ćemo im otkriti još svašta o užitku i benefitima čitanja, oni će ih već sami otkriti i oduševljeno listati knjigu pred sobom. Jedva će se stići tiskati za toliku potražnju.   

2. Napisao si novi roman. Što se krije iza znakovita naslova Pop?

a) Krije se pop. Očito ne iza naslova, ali tu je negdje između korica (zbog izbora riječi pop očekujem mnoštvo napada tipa: kod nas nije pravilno reći pop, nego tako i tako…, ali oni će ionako stizati iz korpusa spomenutog u prvom pitanju ili nekog drugog koji me uopće ne zanima).
b) Krije se i izolirani svijet o kakvom rijetko promišljamo, osim uz onaj uzdah: eh, da mi je… Drugačiji, romantično nostalgičan, izmišljen, a potpuno stvaran. Aha… ovo pitanje bi me trebalo navesti da kažem nešto više o knjizi? Dobro: Roman je na površini kriminalistički, jer je traženi svjedok velikoga zločina zapravo bjegunac koji na sebe navlači franjevačku halju kako bi se skrio. No njegovo skrovište – otok – uskoro preuzima mjesto glavnoga lika, skupa sa svojim ljudima, pejzažima i atmosferama. Otočka sudbina mog Popa postaje važnija od njegove sudbine uopće, da tako kažem. Mjesto ga u potpunosti određuje, puno više nego što bi ga mogao habit, čak i da je pravi. Pop je i ljubavni roman, jer ja od ljubavnih tema ne odustajem.

3. U kom smislu ti je pisanje promijenilo život?

a) Financijski ga je osiromašilo, ali zasigurno ga je produžilo.
b) U mnoštvu sitnih detalja koji ga čine, a svaki od njih ga, iz nekog nepoznatog smjera kuda bi išao, mijenja u ovaj koji poznajem i s kakvim sam sretan. Dobio sam nove obaveze, ali i užitke, jer pisanje jest užitak. Dobro… dobio sam iskrivljenu kičmu, probleme s koljenima i slične nuspojave, ali dobio sam i nove ljude u životu, pa i one najvažnije (pored djece, naravno). 

4. Kako ti gledaš na žicanje knjiga?

a) Uvijek imam spreman isti, potpuno iskren i točan odgovor – ja svojih knjiga nemam. Imaju ih moj izdavač i knjižare. Postoji i duži odgovor s objašnjenjem i argumentima, ali ovaj kratki bude sasvim dovoljan a da nikome nije neugodno.
Zbog toga ni ja ne žicam od drugih autora. Znam koliko ih u konačnici košta ako im deset prijatelja užica knjigu.
b) Veliki je postotak onih koji žicaju samo zato jer imaju priliku, a ne zbog želje da knjigu pročitaju. Da imaju želju, već bi ju nekako kupili.    

5. Znamo da se ne odvajaš od fotoaparata. Osim fotografije i pisanja, čime još ispunjavaš svoje slobodno vrijeme?

a) Često mi se čini da slobodnog vremena imam više nego mnogi koje poznajem, ali to je više stvar stava nego suha činjenica. U to slobodno vrijeme onda uvaljujem raznorazne stvari, na primjer – obaveze. Čudno? Znam.
b) Inače, ovo pitanje sadržava premise koje dovode do (ili su nastale iz) stereotipnih razmišljanja o umjetnosti. Fotografijom i pisanjem ne bavim se u slobodnom vremenu – i jedno i drugo je profesija! – ali ih užitak provođenja ponekad čini takvima da izgledaju kao hobi, pa to dovodi i do krivo postavljenih pitanja kao što je ovo. Naravno, ovo objašnjenje ne znači baš da svaka moja fotografija i riječ imaju svoju prodajnu cijenu, ali i kad se okidaju i pišu naizgled bespotrebno, to je u svrhu njihovog poboljšanja i promoviranja, a ne u potrazi za ispunjavanjem slobodnog vremena. To su poslovi koje sam odabrao zbog stjecanja imovinske koristi koja pripomaže u preživljavanju, plaćanju računa i svega onoga što život čini životom.

6. Kakav si čitatelj, posvećen jednoj knjizi ili čitaš više njih paralelno?

a) Nemam nikakva pravila ni običaje. Mogu dvije paralelno, ali zna se dogoditi da ona „lošija“ u nekom trenutku otpadne. Nemam problem s odustajanjem od čitanja nečeg što mi se ne sviđa. Ponekad po stanu naiđem na četiri-pet otvorenih knjiga. Neke zaklopim i stavim na policu, a uz neke zasjednem, što god dotad radio, i ne puštam dok ne dođem do kraja.
b) Inače, paralelno čitanje zna biti zabavno. Dogodi se da kroz cijelu stranicu čitanja iščekuješ kad će u sobu 19 ući Laura Herman kod pacijenta Vanje. Naprosto ti dođe da zovneš Žmirića i Marinu Vujčić da im to priznaš.