Roman Kad bi se starac Sindbad vratio na otoke… nadahnut je glasovitim likom iz Tisuću i jedne noći i pripovijeda o ostarjelome mornaru koji sanja o povratku na more. Pripovjedačka struktura ovoga Cunqueirova remek-djela, pisana živim jezikom prepunim dijalektalizama, lišena je čvrste vremenske osi i počiva na kolopletu nevjerojatnih (i nevjerodostojnih?) sjećanja staroga sanjara. Prekaljeni mornar u nevjerici se suočava s mlađim kolegama koji više ne umiju „ploviti snovima i sjećanjima pa ne vide ništa od onoga što je na morima čudesno i divno“. Onirični karakter djela sažima se u gorkom i borbenom zaključku Sindbada koji na koncu ne pronalazi žuđeni brod: „Što kaže Knjiga, Gospodaru Allahu, poslaniče Muhamede, o snovima što svakoga dana griju ljudsko srce? Hoćemo li ponijeti svoje snove u Raj? Zašto su nam dani, ako nisu stvarnost?“ Prijevod ovog djela ima iznimnu kulturnu važnost kao prvi cjelovit prijevod nekog proznog djela s galješkog jezika na hrvatski.

„Cunqueirov Sindbad nije onaj iz Tisuću i jedne noći. To je umorni moreplovac koji putuje kroz sjećanja, a ne kroz prostor. Njegovi su otoci alegorije za nemogućnost povratka – ne samo u zemljopisnom smislu već i u vremenu.“
Carmen Blanco

„Bez Cunqueira, galješka književnost bila bi siromašnija za jednu Atlantidu. On je dokazao da se ‘mali jezik’ može nositi s velikim pričama’ – od Homerova ciklusa do Tisuću i jedne noći – bez ikakva kompleksa.“
Xosé Luís Méndez Ferrín

„Moje je djelo u suštini fabulatorsko. Oduvijek sam bio veliki ljubitelj mitologije. Mogli bismo reći da sam po zvanju mitograf.“
„Pisao sam o Odiseju kao da je rođen u Ribadeu, a o Sindbadu kao da je doplovio do obala Galicije. Jer mitovi su samo putnici – sele se iz vremena u vrijeme, a mi smo im samo gostoprimci.“
Álvaro Cunqueiro