06
svi 2022
svi 2022
Kakav je to Praznik rada koji padne u nedjelju? A eto, dogodilo se, baš ove 2022.
No, dobro…Kada ste, dakle, prvoga svibnja svi ili bar velika većina vas, malo predahnuli od rada, ostatak ovog proljetnog mjeseca možete nastaviti u revijalnom tonu – čitajući. A mi smo se pobrinuli da vam ne manjka literature za pamćenje. Za razliku od uobičajene prednosti koju brojčano uvijek ima strana proza, majsku utakmicu ovaj su put dobili domaćini s 2:1. Hrvatski takmaci novinarski su, romaneskni i, osobito, dramski veteran Davor Špišić s distopijskim romanom „Vuk u snijegu“ i Boris Škifić, manje poznat kao književnik, a više kao omiljeni splitski profesor književnosti, s prozom znakovita naslova „Pisma iz Vinogradske“. Strane, pak, boje brani znani vam Norvežanin Lars Mytting s „Tapiserijom sestara Hekne“, nastavkom bestselera „Sestrinska zvona“. Najavljeni romani različiti su i žanrovski i stilski, ali držimo da u toj raznovrsnosti ima nešto privlačno, jer će svatko moći pronaći svoj listak gušta.
Pa krenimo redom, s domaćim piscima:
Osječanin Davor Špišić, višestruko nagrađivani dramski, scenaristički i prozni pisac, u novome romanu „Vuk na snijegu“ u lice nam baca sliku naše budućnosti, Hrvatsku ljeta 2035., koja je u diktatorskom režimu i devastirana na svim razinama, a glavni junaci, otac Danko i sin Vuk, samo što ne dotaknu dno. Kako će ga izbjeći, neka ostane tajna.
Osječanin Davor Špišić, višestruko nagrađivani dramski, scenaristički i prozni pisac, u novome romanu „Vuk na snijegu“ u lice nam baca sliku naše budućnosti, Hrvatsku ljeta 2035., koja je u diktatorskom režimu i devastirana na svim razinama, a glavni junaci, otac Danko i sin Vuk, samo što ne dotaknu dno.
Distopija je u ovome slučaju pozornica za obiteljsku priču prepunu brižnosti i ljubavi, ali i egzistencijalne borbe i rizika koji su neizbježni u tako brutalno nehumanim uvjetima. Špišićev je prethodni roman „Košer“ osvojio mnoge, pa vjerujemo da će i ova topla ljudska priča smještena u hladni futur proširiti krug ljubitelja Špišićeve poetike.
Nasuprot distopiji stoji mračna stvarnost pod nazivom „Pisma iz Vinogradske“. Nije riječ o epistolarnom romanu, iako naslov tako sugerira. Riječ je o prozi krvavoj ispod kože, duboko potresnoj i snažno proživljenoj, koja će Borisa Škifića sigurno gurnuti pod povećalo kritike i javnosti. Jer ovakvo pisanje ne može proći nezapaženo – a mi ćemo se dodatno potruditi obasjati ga promotivnim svjetlima. „Pismima“ ulazimo u sterilne bolničke hodnike i sobe zagušljive od antiseptika i ljudskih strahova, u kojima obitava glavni junak – dugogodišnji stanar urološkog odjela, kojem za vratom puše kraj.
Riječ je o prozi krvavoj ispod kože, duboko potresnoj i snažno proživljenoj, koja će Borisa Škifića sigurno gurnuti pod povećalo kritike i javnosti. Jer ovakvo pisanje ne može proći nezapaženo.
Na podiju gdje traje neprestana borba između života i smrti, Škifić nas svojim snažnim i uvjerljivim glasom zarobljava mudrim zapisima o usamljenosti, prolaznosti života i blizini odlaska, dakako, s ovog svijeta. Ne dajte se prepasti, jer bi vam zbog sasvim trivijalna razloga mogao promaknuti rijedak literarni dragulj. Šteta bi bilo!
I eto nas na kraju, gdje se ustoličio drugi dio Myttingove norveške trilogije, „Tapiserija sestara Hekne“. Svi oni koji su s nestrpljenjem čekali nastavak „Sestrinskih zvona“, sad će se najzad moći baciti na čitanje ovog književnog bisera: kritika kaže da rijetko kome uspije drugi dio napisati bolje od prvoga, ali Larsu Myttingu to je uspjelo.
Pred nama je uvjerljiva fabula prepuna starinskih vjerovanja i legendi, i čvrsto usidrena u norveški folklor i mitologiju. Kad tomu dodamo zanimljive likove koji su u stanju opčiniti čitatelja, tada je uspjeh zagarantiran.
Kakav poguranac! I zaista je riječ o piscu izvanredna glasa i jezika, koji je u stanju nadmašiti samoga sebe. Pred nama je uvjerljiva fabula prepuna starinskih vjerovanja i legendi, i čvrsto usidrena u norveški folklor i mitologiju. Kad tomu dodamo zanimljive likove koji su u stanju opčiniti čitatelja, tada je uspjeh zagarantiran. Dio je junaka u novome romanu već poznat, ali na scenu stupaju i novi, poput Jehansa Heknea, Astridina preživjela sina i pokretača dinamične radnje u kojoj će biti novih ljubavi i prijateljstava, čudesnih iznenađenja i zanimljivih obrata. Ukratko, riječ je bogatoj književnoj tapiseriji čiji tvorac zaslužuje gromoglasan aplauz.
