Prevođenje iznutra i izvana: Edin Badić
Potražnja je velika, „bukiran“ sam po godinu-dvije unaprijed.
Povodom objavljivanja romana Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo danske autorice Annette Bjergfeldt, razgovarali smo s našim sjajnim prevoditeljem Edinom Badićem. Premda je diplomirao prije tek pet godina, Edin iza sebe ima dvanaestak prevedenih knjiga, član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Europskog društva za prevoditeljstvo, a k tomu još i apsolvent na poslijediplomskom studiju u Zadru. I već je mentor prevoditeljima početnicima!
Iz tvoje se biografije čini da si odavno znao čime se želiš baviti. Je li to samo varka koja izvire iz biografije, ili ti je zanat književnoga prevoditelja bio san još dok si „bio mali“?
Nije varka! Jezici su mi oduvijek išli. Počeo sam s njemačkim, učio ga od prvog razreda osnovne škole, poslije sam dobio i engleski, oba nastavio učiti u gimnaziji, a tada se nekako i iskristalizirala moja želja da se profesionalno bavim jezicima. Sjećam se da mi je još u drugom razredu gimnazije profesorica engleskoga sugerirala da bih se mogao usmjeriti prema filologiji, a meni se i nekako spontano javila želja da se bavim prevođenjem. Doduše, tada mi je na um više padao posao sudskog tumača, a ne književno prevođenje. Pamtim i da je profesorica fizike navijala da upišem FER ili PMF i ostala vidno razočarana kad sam se, unatoč podjednakom zanimanju i za prirodoslovne i za društveno-humanističke predmete, ipak odlučio za filološke studije na FFZG-u. I nisam požalio! Engleski mi je oduvijek bio draži, a njemački je, doduše, zamijenio jedan novi germanski jezik, predivni švedski!
Pamtim i da je profesorica fizike navijala da upišem FER ili PMF i ostala vidno razočarana kad sam se, unatoč podjednakom zanimanju i za prirodoslovne i za društveno-humanističke predmete, ipak odlučio za filološke studije.
Na studiju sam se, na oba svoja prevodilačka smjera, imao prilike upoznati s čarima književnog prevođenja i, premda nisam nužno mislio da ću se u tom pravcu razvijati odmah poslije diplome, tako se „potrefilo“. Potražnja je velika, „bukiran“ sam po godinu-dvije unaprijed i zasad sam prilično zadovoljan.
Prevodiš s norveškog, švedskog i danskog jezika. Kolika je razlika među tim jezicima? Često se čuje da je razlika, po prilici, kao između hrvatskog i srpskoga jezika. Koliko je to (ne)točno?
Razlike između pisanog švedskog, norveškog i danskog nisu velike, pa bih rekao da se govornici svih triju jezika napismeno mogu sporazumjeti bez većih teškoća. Pisani danski i norveški, primjerice, podosta su slični jer dijele zajedničku povijest. Do problema dolazi pretežito u govoru. U razumijevanju švedskoga izgovora veliku ulogu igra pravilno naglašavanje riječi i rečenična melodija, slično je i s norveškim koji je, doduše, nešto manje melodičan, dok je danski izgovorom najspecifičniji zbog izrazito razvijenog fonološkog sustava koji preferira samoglasnike.
Jedno je istraživanje pokazalo da danska djeca u dobi od 15 mjeseci u svom jezičnom repertoaru imaju 84 riječi, a njihovi hrvatski vršnjaci čak 150!
Čak ih je devet, a neki tvrde da je samoglasničkih fonema i do 40 (!), što danskoj djeci nerijetko otežava učenje novih riječi. Jedno je istraživanje pokazalo da danska djeca u dobi od 15 mjeseci u svom jezičnom repertoaru imaju 84 riječi, a njihovi hrvatski vršnjaci čak 150! Usto se u danskom suglasnici često „gutaju“ – prozodija je osebujna, postoji i taj zloglasni stød, glas koji se, naprimjer, pojavljuje na kraju pojedinih riječi ili u slogovima s dugim samoglasnicima, a ostvaruje se (ne)potpunim zatvaranjem glasnica. Time se izgovor određene riječi „prekida“, a slog obično skraćuje, što zvukom podsjeća na štucanje ili pucanje glasa. Tako da Šveđani i Norvežani, koji se i u govoru mogu sporazumjeti, često ne razumiju govor svog južnog susjeda, a situacija vrijedi i obrnuto. Rekao bih da razlike između tih triju jezika, ni jezičnopolitički ni povijesno gledano, nisu osobito usporedive s razlikama između hrvatskog i srpskog jezika.
Je li prevođenje s triju sličnih jezika teže nego s posve različitih? Kolike su interferencije, „lažni prijatelji“? Koliko ti znanje triju skandinavskih jezika otežava, a koliko olakšava prevođenje?
Ponekad mi je pravi izazov „prešaltati se“ u sekundi s jednog jezika na drugi, iako je švedski moj primarni skandinavski jezik – učio sam ga najduže i najčešće ga rabim i u govoru i u pismu. Interferencije nisu velike, ali „lažni prijatelji“ katkad znaju biti vrlo varljivi. Ima ih podosta, klasični su primjeri pridjev „rolig“ koji na švedskom znači „zabavan, šaljiv“, a na danskom i norveškom „smiren, miran“, i imenica „by“ koja na švedskom označava „selo“, a na norveškom i danskom „grad“. O tim i sličnim mnogobrojnim razlikama valja uvijek voditi računa, osobito tijekom prevođenja.
Norveška i švedska književnost kod nas su relativno popularne i poznate, pogotovu otkad su se pojavili svima privlačni švedski kriminalistički romani. Međutim, o suvremenoj danskoj književnosti naša čitateljska publika, čini se, malo zna. Koje teme i ideje osobito okupiraju danske književnike? Kakva je danska čitateljska publika?
Mislim da je u Danskoj već nekoliko godina zaredom za najomiljeniju spisateljicu proglašena kraljica krimića Sara Blædel. Njoj je uz bok svakako i u nas jednako poznati Jussi Adler-Olsen. Autori su to koji kroz prizmu naizgled jednostavnog formata kritički progovaraju o aktualnim društvenim problemima. Međutim, kad je riječ o danskoj književnosti općenito, moram priznati da se većina književnih dragulja tek otkriva, tako da do brojnih autora novije danske književnosti mi u Hrvatskoj još nismo ni stigli.
Ponekad mi je pravi izazov „prešaltati se“ u sekundi s jednog jezika na drugi, iako je švedski moj primarni skandinavski jezik – učio sam ga najduže i najčešće ga rabim i u govoru i u pismu.
Izuzev klasičnog Andersena, prevođenog preko jezika posrednika, s kojim se redovito upoznajemo u sklopu osnovnoškolske lektire, tek su nedavno prvi put na hrvatski, i to izravno s danskoga, prevedene dvije važne autorice koje bismo ubrojili u kanon danske književnosti: Tove Ditlevsen, čija izvanredna autobiografska trilogija progovara o odrastanju, identitetu i položaju žene u modernom danskom društvu, i umješna pjesnikinja-eksperimentalistica Inger Christensen. Prilično je eksperimentalna i zbirka „svjedočanstava“ jedne autorice mlađe generacije koju upravo prevodim za Henu, ali zasad još ne bih previše otkrivao.
Od svježijih danskih naslova, u nakladi Hene objavljen je, primjerice, sjajan roman Proroci fjorda Vječnost Kima Leinea koji, smještajući većinu radnje na Grenland, bespoštedno tematizira mračnu dansku kolonijalnu prošlost. Teme su odvažne i raznolike, a neotkrivenih pisaca još mnogo. Mislim da smo tek zagrebli po površini!
Koje bi knjige iz danske književnosti volio prevesti? Imaš li listu favorita?
Nemam popis, ali mnoga djela svjetski priznatih autora nisu prevedena na hrvatski. Tako je i s tri danska nobelovca iz prve polovice 20. stoljeća – Karlom Gjellerupom, Henrikom Pontoppidanom i Johannesom V. Jensenom.
Od svježijih danskih naslova, u nakladi Hene objavljen je, primjerice, sjajan roman Proroci fjorda Vječnost Kima Leinea koji, smještajući većinu radnje na Grenland, bespoštedno tematizira mračnu dansku kolonijalnu prošlost. Teme su odvažne i raznolike, a neotkrivenih pisaca još mnogo. Mislim da smo tek zagrebli po površini!
Ne znam, doduše, koliko bi njihov opus danas bio atraktivan na našem tržištu koje ne preferira isključivo kvalitetu, a slabo se prevode i utjecajni spisatelji i spisateljice poput Klausa Rifbjerga, Karen Blixen ili Jakoba Ejersboa. Sve su to u međuvremenu postala velika djela danske književnosti koja zavređuju hrvatske prijevode.
Za Henu si nedavno preveo debitantski roman poznate danske kantautorice Annette Bjergfeldt, Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo. Je li ti njezin glazbeni izričaj – a posebice tekstovi pjesama kojima se proslavila – bio poznat otprije? Izguglaš li autora od A do Ž prije negoli se upustiš u prijevod?
Iskreno, nije! Ne stižem pratiti dansku glazbenu scenu, ali kad sam njezin debi dobio na prijevod, informirao sam se i o njezinu glazbenom izričaju. Ta mi je priprema pomogla i za samo prevođenje ovog izvrsnog romana.
Pjesma nad pjesmama iz Ulice Palermo – kako bi je opisao budućim čitateljima? U čemu si najviše uživao prevodeći ovu knjigu, a što se u tekstu postavilo kao pravi problemski zadatak?
Kao jedan od romana koji vas vodi kroz rollercoaster emocija, u jednom vas času rastuži, a u drugom nasmije do suza!
Nema ničeg boljeg nego kad tekst prevodiš s osmijehom na licu.
Rijetki su danas romani s dobrom, zrelom, ali svježom dozom humora. U ovom sam potonjem najviše uživao, nema ničeg boljeg nego kad tekst prevodiš s osmijehom na licu. Posebno bih istaknuo Varinkin nesvakidašnji humor koji je na trenutke bilo zahtjevno prenijeti na hrvatski tako da funkcija i uloga koje on ima u danskom izvorniku bude odgovarajuća i u hrvatskom prijevodu. Ali mislim da mi je to pošlo za rukom!
U kojoj je mjeri danas hrvatskim prevoditeljima lakše – a što je, pak, teže – nego što je to bilo njihovim prethodnicima prije globalizacije i pristupa internetu?
Hrvatskim je prevoditeljima danas lakše utoliko što su im sve informacije nadohvat ruke. Ali to gotovo ništa ne znači ako informacije nisu u stanju pravilno rastumačiti i učinkovito upotrijebiti u svom radu.
Nas upornih i pomalo sanjarskih skandinavista koji ostajemo u prevođenju i dalje je prilično malo, traženi smo, pa mogu reći da od (književnog) prevođenja donekle možemo pristojno živjeti.
Ta je dostupnost, nažalost, otvorila mnoga vrata ljudima raznih nefiloloških profila koji se prevođenjem počinju baviti iz hobija ili „sa strane“, što je posljedično dovelo do dumpinga cijena, lošijih radnih uvjeta, općenite neprepoznatosti i zamjenjivosti prevoditelja kao izuzetno važnih karika u književno-izdavačkom lancu, a to dugoročno šteti ugledu struke. Naročito je to uočljivo kod prijevoda s velikih svjetskih jezika, stoga rijetko prihvaćam naslove s anglofonog jezičnog područja, naknade su zaista mizerne. Nas upornih i pomalo sanjarskih skandinavista koji ostajemo u prevođenju i dalje je prilično malo, traženi smo, pa mogu reći da od (književnog) prevođenja donekle možemo pristojno živjeti.
Imaš li među prevoditeljima uzora, ljudi čiji je način rada, pristup književnosti i prevođenju za tebe bio osobito nadahnjujući?
Pripadam generaciji bolonjaca – diplomiranih prevoditelja, pa sam prijevode i prevođenje imao priliku izučiti i na teorijskoj i na praktičnoj razini. Na prevoditeljskim studijima anglistike i skandinavistike stekao sam čvrste temelje na koje se oslanjam prije, tijekom i poslije čina prevođenja svake vrste teksta te tako konkretna stečena znanja i vještine promišljeno primjenjujem u praksi.
Izuzetno cijenim trud i rad svih svojih kolega jer šira javnost nekako i dalje nevoljko priznaje da su prevoditelji zapravo čarobnjaci.
Smatram da je važno svako svoje rješenje znati argumentirati i moći „obraniti“ pozivajući se i na neka znanstvena uporišta. Stalno se usavršavam i razvijam kritički pristup prevođenju, a usput sam razvio i strast prema traduktološkim istraživanjima, pa kad ne prevodim, velika je vjerojatnost da nešto istražujem. Ne mogu reći da među prevoditeljima imam istinske uzore, ali izuzetno cijenim trud i rad svih svojih kolega jer šira javnost nekako i dalje nevoljko priznaje da su prevoditelji zapravo čarobnjaci.
Ima li prevoditelj uopće vremena za čitanje iz zadovoljstva, čistog užitka? Što ti je od knjiga pročitanih „iz gušta“ ostalo u osobito dobru sjećanju? Koje bi od Heninih knjiga preporučio čitateljima?
Rijetko, eventualno na godišnjem odmoru, ako se o tako čemu među nama slobodnjacima uopće može govoriti. Volim odmoriti oči od računala uz dobru knjigu, dragi su mi, primjerice, Murakami, Selimović, Roth i McCarthy. Od švedske književnosti, koju najradije biram, čitam i preporučujem, još bih izdvojio Khemirija, Anyurua, Backmana i Gardella i ovdje ću stati jer bih nabrajati mogao do prekosutra! Od novijih Heninih naslova osobito me se dojmila Oporuka Nine Wähä, zanimljiva mi je bila knjiga Poslije kiše cijenjenog Rade Šerbedžije, a već mi neko vrijeme na listi čekanja stoji Vošicki Marka Gregura. Srećom, stižu blagdani, pa se nadam da neće još dugo čekati!
Serija intervjua dio je projekta Europa iznutra i izvana koji sufinancira Europska unija.
