„Ide, ide vlak, k’o ptica siječe zrak“, glasi rečenica koja otvara roman češke prozaistice Lucie Faulerove (1989.) Spašavanje smrti (Smrtholka). Faulerová je 2021. za njega primila Nagradu Europske unije za književnost, a u Češkoj niz pohvalnih kritika, ne bez razloga. Njezin tekst krase narativna fluidnost i ritmičnost, uvjerljivo premrežavanje sadašnjosti s nitima iz prošlosti, pretresanje „velikih“ životnih tema koje, zahvaljujući ironijskom odmaku i (crnom) humoru, nasreću ne djeluje nasrtljivo, preuzetno. Spašavanje smrti roman je lika, odnosno introspekcije: Faulerová donosi intimnu priču u čijem je središtu pripovjedačica Mári, punim imenom Marie. Mári je mlada žena koju pratimo u vožnji vlakom tijekom koje se suočava s vlastitom prošlošću i vlastitim demonima, a u svemu tome ne nedostaje bizarnosti i pomaknutosti, što nekako i ne čudi previše jer svaki je život, kad ga se stavi pod lupu, na svoj način pomaknut. Márin, istina, nešto više od uobičajenoga, mjestimice na granici s prezasićenošću, ali Faulerová je, nasreću, u tim situacijama na vrijeme obuzdala maštu izbjegavši skliznuće u isforsiranost.
Cijelu kritiku pročitajte na https://www.stav.com.hr/