RAZGOVORI UGODNI: Franjo Janeš
1. Petlja je, kako saznajemo iz blurba, zapetljani roman, ali ništa manje nije zapetljan ni stvarni život. Gdje pronalaziš inspiraciju za pisanje? Kako je nastala Petlja?
Recept za inspiraciju zapravo je jednostavan: uzeti pola kile stvarnosti i ubaciti je u temeljac od pogledanih filmova i pročitanih knjiga, začiniti vlastitom osobnošću i pustiti da se lagano kuha u podsvijesti. Onda ide ključni dio koji mnogi zaborave: u pravom trenutku izvaditi (d)jelo iz lonca (mozak) te ga riječ po riječ servirati na tanjure (opipljivi zapisani oblik) u nadi da se nitko neće ispovraćati.
2. Dojmovi o Petlji i više su nego izvrsni, posebno je pohvaljena napetost u romanu koja raste iz poglavlja u poglavlje i traži od čitatelja da spoji točkice i dođe do konačnog rješenja. Od petero protagonista, čiju ti je priču bilo najzahtjevnije napisati?
Josipino poglavlje bilo mi je najzahtjevnije, tim više što je prvo pa mora odmah zgrabiti čitatelja. A trebalo se uživjeti u žensku, štoviše majčinsku perspektivu i paziti da njezin purgerski ne ispadne karikatura. Sve u svemu: tapkanje kroz mračnu šumu.
3. Iz tvog životopisa saznali smo da ti je glazba bitna u životu. Utječe li glazba i na tvoj književni izričaj? U stranice Petlje zalutalo je i nekoliko stihova... Luta li i književnost u tvoju glazbu?
Utječe u smislu da ono što pišem više podsjeća na rock nego na klasiku. A tu je i ona specifičnost glazbe da dobro podnosi ponavljanje, pa se trudim da kod onoga što napišem bude što više skrivenih slojeva i da se sa svakim čitanjem može otkriti nešto novo. A i književnost utječe na glazbu jer ne volim plitke, loše napisane tekstove. Čak i ako je melodija primarna, tekst mora biti dobar.
4. Profesor, književnik, glazbenik, biciklist... čime se još baviš u slobodno vrijeme?
Radom na sebi i učenjem svega onoga čemu nas ne uče u školi, npr. kako zacijeliti emocionalne traume i biti zadovoljan životom.
5. I za kraj, kakav si kao čitatelj? Što najradije čitaš?
Otvoren sam za sve, od klasika preko fantastike do samorazvoja. Kod beletristike preferiram dobru fabulu i brz tempo, ali volim kad se zalomi rečenica kod koje treba zastati i ponoviti je nekoliko puta. Trenutno čitam putopis o dalekim putovanjima biciklom i čekam dan kada ću se osobno otisnuti u jednu takvu priču.