Urednička recenzija “Veličanstveni Poskokovi”
Od 2000. god., kad se Ante Tomić predstavio hrvatskoj publici svojim prvijencem, humorističnim romanom Što je muškarac bez brkova, pa sve do ovog najnovijeg nazvanog Veličanstveni Poskokovi, megapopularni pisac, kolumnist i scenarist svoj je prozni opus ispunio brojnim romanima, zbirkama priča, uknjiženim kolumnama, kazališnim dramama i feljtonima stekavši brojne poklonike koji svako njegovo ukoričeno izdanje čekaju s nestrpljenjem. Svoju je prepoznatljivost izgradio na humoru, pa će i Veličanstveni poskokovi postati roman koji će se zbog te dobro nam znane tomićevske duhovitosti rado čitati. Kako ne posegnuti za prozom koja nas nasmijava i svojim duhovitim doskočicama odagnava gorak okus kojeg nam permanentno priređuje tvrda i nesklona zbilja, dok nam istovremeno tu i takvu stvarnost autor razotkriva nesmiljeno i bez okolišanja.
Za razliku od prethodnog romana Čudo u Poskokovoj Dragi radnju kojega je pisac većim dijelom smjestio u ruralnu sredinu, Veličanstveni Poskokovi su mu u cijelosti proza smještena u urbanu sredinu, međutim Ante Tomić i u ovom romanu ostaje na tragu svojih “ruralnih” protagonista koji za ovu priliku evoluirali i u materijalnom i u društvenom smislu pa s jedne strane prigodnim gradskim a s druge korijenski “poskočkim” načinom tajkunski drmaju urbanom scenom – a bogme i državom.
Priča je to o Tomislavu, glavi obitelji Poskok, koji je izgradio tajkunsko carstvo ne birajući ni sredstava ni veze i njegovom manje sposobnom sinu Zdeslavu koji se nakon očeve pogibije mora nositi s raspadom tog carstva i naplatom svega onoga što mu je poskočki utemeljitelj ostavio. I tako do samoga kraja na kojemu, poskočkom žilavošću, otac Tomislav iznenada „uskrsava“.
Veličanstveni Poskokovi je roman u kojem autor vješto isprepliće elemente trilera, socijalnog romana, komedije i ljubavnog zapleta. Premda jednostavno ispisana, to je slojevita i osobitošću natopljena priča koja odašilje mnoge poruke. Tomić se u ovoj prozi ogleda kao poman i lucidan promatrač te se hrabro ruga suvremenoj domaćoj stvarnosti, ne zaboravljajući pritom autorsku simpatiju za svoje osebujne, odlično profilirane i brojne likove. Roman karakterizira dinamična radnja s vrtoglavim i nepredvidljivim zapletima u kojima će Tomićeva publika zasigurno uživati jer je i ovim romanom izgradio pravu filmsku fabulu.
Ovo je nedvojbeno Tomićev najzreliji prozni ispis u kojem ironizira i do apsurda razotkriva tamnu stranu društvene zbilje i predatorske mentalitete koji su je iznjedrili. I sve to garnirano je iskričavim humorom i ironijom koji će čitatelju olakšati put kroz taj urbani „gustiš“.
Za kraj ističem citat Ive Štivičića koji krasi poleđinu romana, a koji možda u najkraćem predstavlja sukus najnovijeg autorovog proznog pisma: „Potkupljivi, lažljivi, pokvareni, kriminalno i mafijaški organizirani Poskokovi tijelom su naši, ali Tomićev je glas uteg na vazi našega boljeg duha.”
Marina Vujčić, urednica