Urednička recenzija “Major Tom”

Nakon što je dugi niz godina njezino ime bilo poznato samo pozornim pratiteljima književne periodike, Karmela Špoljarić je tijekom 2013. i 2014. godine objavila tri knjige koje su bitno osvježile krvnu sliku suvremene hrvatske književnosti. 

U svome romanu prvijencu Nije ovo Twin Peaks (AGM, 2013.) Karmela Špoljarić je pokazala iznimnu vještinu vođenja razgranate i mnoštvom likova ispunjene fabule, te sklonost blagim otklonima u fantastiku kao i sklonost referencijalnosti i citatnosti – književnoj, filmskoj, glazbenoj.

U knjizi priča Pazi što ćeš poželjeti (CeKaPe, 2013.) autorica je pokazala i odlično poznavanje zakonitosti kratke priče, sposobnost vještog poentiranja i efektnog „ulaska u priču“, ali i vrlo dobro snalaženje u različitim žanrovima i pripovjednim oblicima -  u knjizi okupljene priče međusobno su vrlo različite te obuhvaćaju tekstove pisane u dijaloškoj formi, realistički utemeljene kratke proze, proze pisane na tragu bajki, mitova i legendi, ali i proze scenaristički koncipirane, u kojima autorica prenosi filmske konvencije u svijet književnosti.

Sad kad je pred nama i treća autoričina knjiga, a drugi po redu roman – Major Tom (Hena com, 2014.) – možemo reći da je, uz sve nabrojene odlike, autorska hrabrost možda ono što najviše obilježava Karmelu Špoljarić. Jer, pišući novi  roman autorica se nije odlučila za stilističko kopiranje prvijenca, već je hrabro krenula u drugom smjeru – dok je prvi roman obilježen visokim stupnjem stilizacije i izrazitom liričnošću, u novome romanu Karmela Špoljarić poetičnost zamijenjuje ironijom, a idilični otočki ambijent u kojem se odigrava radnja prvijenca zamijenjuje oporom urbanom ambijentacijom smjestivši svoju vrlo razgranatu i nepredvidljivu fabulu na prepoznatljive stvarne zagrebačke lokacije. Također, fantastiku prisutnu u prvijencu u novome je romanu  istisnula vrlo oštra kritičnost spram društveno-političke stvarnosti Hrvatske, još uvijek zagađene nerazrješenim kriminalnim repovima iz ratne prošlosti.

David Bowie, Branimir Đoni Štulić, David Lynch, Jose Luis Borges, Stieg Larsson... – neki su od autora motive čijih djela Karmela Špoljarić u romanu Major Tom vješto kombinira, te pletući razgranatu mrežu asocijacija i referenci stvara djelo koje vrlo uvjerljivo oslikava hrvatsku aktualnu stvarnost, uz oštru kritiku brojnih uočenih anomalija.  No prethodno navedenim autorima još jedno ime svakako treba pridodati - ono Alfreda Hitchcocka - jer Benjamin L., junak romana Major Tom, tipičan je hičkokovski „običan čovjek u neobičnoj situaciji“. To je introvertan i usamljen, vrlo inteligentan i načitan, ali neambiciozan i intertan bibliotekar kojega iznenadna smrt žene koju je potajno simpatizirao potakne na akciju, tj. potragu za razrješenjem okolnosti te smrti, a to ga iz pasivnog promatrača vlastitog života postupno transformira u aktivnog i važnog subjekta jedne krvave misterije.

Major Tom je roman sočnih dijaloga, brojnih i živopisnih likova i neočekivanim obratima bogate nepredvidljive, tečno vođene priče koja na uzbudljiv način povezuje ratne zločine i (po)ratno profiterstvo, tajkunizaciju, bivšu političku emigraciju, medije i UDBA-u... ali i književnost. Jer, uz to što se na zanimljiv i duhovit, ironijom impregniran način poigrava pozicijom tzv.sveznajućeg pripovjedača -  kojega koristi na neuobičajen način tako da njegove iskaze garnira subjektivnošću obojenim, duhovitim naratorovim komentarima ponašanja i psiholoških profila pojedinih likova - Karmela Špoljarić svoju napetu krimi-štoriju obogaćuje i svojevrsnim romanom u romanu. Tematizirajući pisanje i propitujući granicu između zbilje i fikcije autorica trilerski zaplet obogaćuje i metaliterarnim slojem, te stvara  djelo koje će podjednako voljeti književni connoisseuri i ljubitelji uzbudljivih napetica smještenih u domaći, kritički oslikan suvremeni kontekst.

Božidar Alajbegović, urednik