Urednička recenzija “Poljskom šakom u rusku bulju”

Dorota  Masłowskanajperspektivnija je predstavnica mlade generacije suvremene poljske književnosti.

Rođena 1983. godine već je s devetnaest godina objavila roman Poljskom šakom u rusku bulju koji je u Poljskoj izazvao mnogo medijske pažnje i kontroverzi svojom kritičnošću spram aktualne poljske stvarnosti, ali i žestinom i dojmljivošću autoričina izričaja, te je ubrzo preveden na niz stranih jezika (uključujući engleski, njemački, ruski, španjolski, francuski itd.). Po romanu je ubrzo snimljen i film (u režiji Xaweryja Žulawskog). U Poljskoj je roman nagrađen nagradom Polityka Prize a osvojio je i njemačku nagradu Deutscher Jugendliteraturpreis.
Nakon romana-prvijenca autorica je objavila još tri romana i dvije drame, sve odreda od kritike hvaljena i na brojne svjetske jezike prevedena djela.
Roman Poljskom šakom u rusku bulju tematizira život poljske supkulturne mladeži 2002. godine, mladeži odrasloj na rocku, hip-hop glazbi i filmu, mladeži koja potječe iz nižeg, siromašnog radničkog sloja, odgojenoj na ulici, sklonoj drogi, alkoholu i promiskuitetu.
 
Roman je pisan u prvome licu, u obliku beskompromisne ispovijesti 19-godišnjeg mladića čiji nadimak Silny već puno o njemu govori. To je šarmantan, brbljav i vrlo drzak, hiperaktivni narkoman, koji svoje viđenje svijeta i otpor spram društvene stvarnosti verbalizira na način blizak rap-glazbi, šamarajući čitatelja drskošću, slengom i vulgarizmima ispunjenim salvama riječi koje na iznimno uvjerljiv način oslikavaju život moderne mladeži svjesne pritiska kojim suvremeni kapitalizam tlači sitnu raju – a junak i njegova škvadra život sveden na cjelodnevno rintanje kako bi se isplatio kredit i nahranila djeca ne vide kao svoj izbor.
Roman prati junakova lutanja gradom, tulumarenja, drogiranja i jednokratne seksualne avanture kojima Silny ispunjava svoje dane u potrazi za smislom, životnim smislom koji izmiče i nedohvatan je, baš kao i Magda, djevojka u koju je zaljubljen, nesretno i neuzvraćeno. Kraj romana koji ovu energičnu priču vrlo dojmljivo zaokružuje povezujući krhotine nelinearno iznesene fabule, kako se i otpočetka može naslutiti, šokantan je i dramatičan, a nažalost, po junaka poguban...

Romanom se redaju dinamične, žestoke, nabrijane i snažne scene, u kojima je inozemna kritika prepoznala mješavinu Tarantina, Trainspottinga, Breta Eastona Ellisa, Burroughsa i Jerofejeva, dok su u autoričinoj verbalnoj akrobatici detektirali utjecaje Witolda Gombrowicza i Alfreda Jarryja.
Rukopis je ispunjen snažnom i vrlo provokativnom kritičnošću. Nimalo slučajno, roman je smješten u 2002. godinu, u vrijeme poljske nestrpljivosti pred ulazak u EU (primljeni su 2004.) a autorica se oštro suprotstavlja poljskoj vlastodržačkoj garnituri koja „gaće skida kako bismo ušli u EU“, dok se istovremeno socijalna prava radnih ljudi svakodnevno smanjuju, a egzistencijalna nesigurnost sve je veća. I sam izvorni naslov romana metaforički odražava nestrpljivost Poljaka da se otrgnu ruskoj sferi utjecaja, nadajući se pribježištu u okrilju europske zajednice država. Pritom sukob koji naslov sugerira srećom ostaje samo na razini simbolike, ali povijesnim nepravdama uvjetovana međunacionalna netrpeljivost je ipak nažalost postojeća, čega se Masłowska također u romanu kritički dotiče.
Radi se o snažnoj socijalnoj i antropološkoj romanesknoj studiji suvremena svijeta, pesimističnoj slici potrošačkog društva usmjerenog profitu, gdje „biti“ sve brže, nepovratno uzmiče pred „imati“, pa spas od mržnjom i politikom zatrovana društva i egzistencijalne nesigurnosti mladež pokušava pronaći u autodestrukciji i hedonizmu.

U svojoj beskompromisnoj i subverzivnoj prozi Dorota Masłowska hrabro poseže za eksperimentalnim literarnim postupcima i s naročitom efektnošću kreira narkoticima potaknute somnambulne, halucinantne vizije koje se vrtlože umovima mladih marginalaca, dok se oni, s lijevom nogom na Istoku a s desnom na Zapadu dezorijentirano klatare, poput zombija bauljajući ulicama poljske urbane provincije u očajničkoj potrazi za novim šutom, spidom, lajnom, ili bar kojim amfićem. Svoj roman autorica oblaže gustim slojem ironije i gorčinom ispunjenim crnim humorom, uz mnoštvo izravnih i prikrivenih citata, asocijacija i pop-kulturnih referenci, ali bez imalo pretencioznosti, poigravajući se i svojom autorskom pozicijom te čak i samu sebe na duhovit, autoironičan način uvodeći u radnju.
Radi se o vrlo oštroj društveno-analitičkoj prozi, ali koja je ujedno i urnebesno zabavna i duhovita, prepuna dosjetki, verbalnih igrarija, politički nekorektna humora te jezičnog, stilskog, formalnog, sadržajnog, pa čak i etičkog otklona od svakovrsnih normi i od različitih autoriteta nametnute uobičajenosti.

Božidar Alajbegović