Urednička recenzija “Nevidljivi”

Tena Štivičić je uz Ivanu Sajko najizvođenija i najnagrađivanija hrvatska dramatičarka u posljednjem desetljeću, što potvrđuje točnost predviđanja BBC-a i kazališta Royal Court koji su je 2006. uvrstili u svoj izbor pedeset mladih dramskih pisaca koji će obilježiti sljedećih pedeset godina kazališta u Velikoj Britaniji.

Ova dramska spisateljica, scenaristica i kolumnistica diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a zatim magistrirala dramsko pismo na londonskom Goldsmiths Collegeu. Njezine drame Nemreš pobjeć od nedjelje, Dvije, Fragile!, Krijesnice i Nevidljivi igraju se na pozornicama brojnih europskih zemalja i višestruko su nagrađivane brojnim nagradama – od Nagrade Marul i Nagrade Marin Držić, do nagrada publike, Nagrade za inovativni dramski tekst u Njemačkoj i Europske autorske nagrade.

U prvoj knjizi drama Dvije i druge (Profil, 2008.) objavljene su njezine drame Nemreš pobjeć od nedjelje, Dvije i Fragile! – koje se mogu smatrati autoričinim mladenačkim opusom jedino po vremenu nastanka jer je njihova autorska zrelost „provjerena“ na brojnim pozornicama u regiji i u inozemstvu. Fragile! je prevedena na nekoliko jezika, izvedena u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji i Turskoj, te je osvojila brojne nagrade – kao i druge dvije drame iz ove knjige, koje su izvođene i nagrađivane u regiji i u inozemstvu. Kolumne su joj objavljene u zbirkama Odbrojavanje (2007.) i Vrag ne spava (2010.) u izdavačkoj kući Profil, a njezina najnovija drama Zime ili što se dogodilo s bršljanom (Three Winters) bit će premijerno izvedena u National Theatre u Londonu, u prosincu 2014.

Knjiga drama Nevidljivi donosi tri Tenine novije drame: Krijesnice, Sedam dana u Zagrebu i Nevidljivi.

Drama Krijesnice, nastala u Studiju National Theatre of London, praizvedena je u ZKM-u i u Hrvatskoj je osvojila niz nagrada. Njome je otvoren Festival nove europske drame u Wiesbadenu 2008., a tekst je objavljen u njemačkom časopisu Theater Heute. Uslijedile su izvedbe drame u Njemačkoj, Bugarskoj, Srbiji i na BBC radiju. Još jedna premijera drame Krijesnice (Funkenflug) održana je u Münchenu, u travnju 2014., u kazalištu Tollhaus Theater Compagnie. Krijesnice su drama o umoru, samoći i zatočenosti u prividnoj slobodi. Radnja se odvija u zračnoj luci koja, iako naizgled podrazumijeva neograničenu slobodu kretanja, postaje mjesto ograničenja i stroge kontrole – ali i "umanjena verzija" tranzicijskog prostora i vremena, u kojem su se protagonisti zatekli nespremni. Junaci Krijesnica su ljudi koji su prisiljeni čekati između dva leta i koji su se tako našli u međuprostoru između stvarnog života i vlastitih ideja o ljepšoj stvarnosti koja im se nije dogodila – a o kojoj imaju priliku nagađati pa i lagati u prisilnoj dokolici aerodromske čekaonice. Zatočenost u toj neplaniranoj situaciji daje im priliku da zastanu mimo uobičajene dinamike života, ali i da se pritom suoče sa sobom i svojim prazninama. Kad se zračni prostor ponovno otvori, protagonisti ove drame možda će shvatiti da su jedni drugima promijenili život, a možda će samo ponovno aterirati u svoju "staru", privremeno odgođenu stvarnost.

Dramom Sedam dana u Zagrebu Tena Štivičić je zastupala Hrvatsku u međunarodnom kazališnom projektu Orient Express koji je okupio šest kazališta, članova Europske kazališne konvencije, te se izvodio na željezničkim postajama u nekoliko gradova regije. Ova drama problematizira motive tranzicijskog vremena i novoformirane identitete suvremene stvarnosti u kojoj različiti junaci različito reagiraju na promjene. Svatko od pet junaka drame gorljivo zastupa svoja uvjerenja o ispravnosti vlastitih odabira – od predsjedavajućeg 'Ujedinjenih susjeda protiv promjena' koji zagovara stagnaciju svake vrste, do frustrirane radnice iz prihvatilišta za pse koja će svakom potencijalnom udomitelju zagorčati život provjeravajući mu svekoliku "podobnost", ili mladog konzultanta koji nije uvijek siguran što je trenutno "in", ali je zato, u skladu s poželjnim osobinama suvremenog menadžera, uvjeren u svoju samouvjerenost. U svijetu u kojem je za udomljavanje psa potrebno niz kvalifikacija a dijete može imati bilo tko, mikrosvjetovi junaka kao da iskazuju neposluh prema tom "vrlom novom poretku" koji teži uređenosti kako bi prikrio svoje nedostatke i naveo protagoniste ove drame na tajne na koje su prisiljeni zbog prikrivenih pokušaja da kompenziraju ljubav. Te tajne se isprepliću, razotkrivaju i sjedinjuju na kraju drame, u trenutku rađanja novog života koje prati simultani prijevod drame poroda – jer u novom tranzicijskom svijetu u kojem su se zatekli junaci ove drame sve, pa čak i nešto tako prirodno kao što je rađanje, treba "prevesti" na opći jezik pristajanja na kolektivno, u kojem svačiji mikrokozmos postaje bolno transparentan i nevažan.

Drama Nevidljivi praizvedena je u koprodukciji kazališta Transport i New Wolsey u Velikoj Britaniji, te objavljena u britanskoj izdavačkoj kući Nick Hern Books. Otkupila ju je i produkcijska kuća Good Films i trenutno je u pripremi snimanje istoimenog filma. Kao moto Nevidljivih  mogla bi poslužiti rečenica Jorgea Sempruna: „A život se ne mijenja nekažnjeno, posebno ako je promjena neskrivena, ako se zbiva pri jasnoj svijesti o trenutku, o početku drugačije budućnosti, u dubokom rezu s prošlošću, ma što vas poslije očekivalo.“ Jer junaci ove drame – skupina doseljenika i jedan Britanac čiji se put isprepliće s njihovim – skupo plaćaju svoju migraciju u "novi" život, u svijet "s perspektivom", u kojem njihove pojedinačne sudbine ostaju bolno nevidljive, zarobljene u birokratskim mehanizmima i društvenim konvencijama, te nasukane na bešćutnost ravnodušnosti prema strancu. Iako je svijet oduvijek bio u pokretu, i iako je upravo taj pokret bio okidač za promjene, u globalnoj politici kapitalističkog svijeta migracija više nije izbor nego nužnost u kojoj napuštanje doma podrazumijeva ponižavajuću nevidljivost u nekom tuđem svijetu u kojem nedostižno nije samo državljanstvo, nego i dostojanstvo. U društvu izgrađenom na razlikama i izolaciji pojedinac je u vječnoj borbi s vjetrenjačama domicilne kulture i domicilne distance – čiju metaforu u ovoj drami "nosi" lik Felixa, zagovornika obnovljivih izvora energije, nesvjesnog svoje „razmažene“ pozicije domaćina svijeta koji otvara granice da bi ih suzio.

Te granice i jesu zajednički nazivnik drama iz ove knjige. Zbirka drama Nevidljivi važna je i po tome što su ove tri drame svojevrsna trilogija koja nudi dihotomiju autorske perspektive koja ne postoji drugdje u hrvatskom dramskom pismu: Sedam dana u Zagrebu bavi se lokalnom temom, Krijesnice globalnom – od klaustrofobije malog grada do klaustrofobije globalnog sela na aerodromu – a drama Nevidljivi spaja i jedno i drugo u prostoru megapolisa.

U naizgled otvorenim zemljovidima svijeta u kojem se granice brišu, različitosti prihvaćaju i tolerancija deklarira kao jedini program, junaci Tene Štivičić bivaju zatočeni u tamnicama licemjerja tog istog svijeta u kojem čak ni teritorij malog ljudskog mikrokozmosa nije pošteđen sužavanja na minimum prostora za preživljavanje, na kojem više nije zajamčena čak ni iluzija o poželjnoj stvarnosti.

Marina Vujčić, urednička recenzija