Urednička recenzija “Majko, kušaj moju pjesmu”

Zlatko Gall – glazbeni kritičar, novinar, kolumnist i gastronomski pisac s impresivnom bibliografijom od osamnaest knjiga o rocku, popkulturnim fenomenima, likovnosti i gastronomiji – pretvorio je sve svoje strasti u profesiju za koju voli reći da je „zakuhana“ u istom hedonističkom loncu. Njegova nova knjiga Majko, kušaj moju pjesmu na osebujan način objedinjuje glazbu i gastronomiju – dva lajtmotiva njegovih životnih i profesionalnih interesa.

Zbirka je to gastronomsko-glazbenih eseja o pjesmama u kojima se spominje hrana, odnosno o hrani kojoj su posvećeni glazbeni brojevi u svim žanrovima i na svim geografskim koordinatama svijeta. Knjiga na izvoran način istinskog poznavatelja glazbe i gastronomije donosi pregled „izjeličkih“ glazbenih tema – postajući tako čitalački materijal i za kušanje i za slušanje.

Iz ovih tekstova saznat ćemo, primjerice, koje su se juhe našle u čijim refrenima, tko je sve pjevao o jastozima i školjkama, koja su to jela zbog kojih „mala“ ne može zaboraviti Korčulu, kako su s meksikanskom glazbom na naše jelovnike ušle tortilje i tacosi, kako je srdela postala ne samo glazbeni motiv nego i opjevan sladoledni okus i kojim su sve začinima i aromama „zamirisale“ brojne pjesme u domaćim i inozemnim glazbenim varijantama. U ovoj knjizi sarma nije samo neisprobano jelo iz narodnjačkog hita, nego i tema Hladnog piva i gastronomski motiv „razbacan“ po različitim glazbenim žanrovima – od narodnjaka i punka do hip-hopa. „To Sir With Love“ u duhovitoj Gallovoj interpretaciji postaje oda siru, koji je našao svoje mjesto u skladbama brojnih izvođača širom svijeta, a bakalar, osim u „baka-baka“ refrenu Đanija Maršana opjevan i na američkom kontinentu i na europskom sjeveru, postaje „najutjecajnija riba na svijetu“.

Na glazbenom jelovniku ove knjige naći će se i prozaična jela naše svakodnevnice: roštilj, hamburger, ali i jaja – o kojima nije pjevao samo Oliver Dragojević uz narativ Borisa Dvornika u nezaboravnoj „Nadalini“ Runjića i Fiamenga, nego i veliki Tom Waits, Lonnie Donegan, Herbie Hancock i mnogi drugi. Majko, kušaj moju pjesmu otkriva nam i glazbene varijante masline, pita, čokolade, janjetine i blagdanskih „krkanluka“ – te tko je sve pjevajući odao počast maminoj kuhinji.

No ova je knjiga puno više od pregleda gastronomskih motiva u glazbi praćenih kroz povijest i geografiju – ona je i praktičan kulinarski savjetnik u kojem su uz svako opjevano jelo ili namirnicu prepričani recepti ili preporuke kako ih pripremiti. Preciznim jezikom kulinarskog znalca koji će razumjeti i profesionalci i kuhinjski početnici, Gall će nas uvjeriti koliko je jednostavno, primjerice, spremiti jastoga na dalmatinski ribarski brudet sa špagetima, omlet s repićima kozica, bakalar na bijelo ili klasičnu američku pitu. U kompletu s receptom i glazbenom podlogom, neizostavno dolazi i savjet o vinu koje najbolje ide uz konkretnu kombinaciju.

Majko, kušaj moju pjesmu je britka, pitka, majstorski napisana i „melodiozna“ knjiga s osjećajem za mjeru čitateljskog interesa. Znalački dozirana autorova otvorenost za različite doživljaje hrane, glazbe i kulinarstva potaknut će različite čitateljske „reakcije“ – od entuzijazma za kulinarske eksperimente ili preslušavanje glazbe iz knjige, do sasvim novog pogleda na temu u kojoj se uvjerljivo sljubljuju dva naizgled odvojena područja hedonizma.

Strast prema temi, koja izvire iz svakog retka ove knjige, najpreciznije je definirao sam autor u jednom od tekstova:

„Kad bolje promislim, kao da su mi se cijeloga života gušti vrtjeli oko glazbe i gastronomije. To 3 G – gušti, glazba, gastronomija – ispreplitali su se i kad sam se najmanje nadao, tvoreći danas u osobnom talogu sjećanja jedan gotovo bizaran složenac suludih asocijacija. Ako je točno da, kako je to svojim sjajnim solo albumom tvrdio Rod Steward, svaka slika priča priču, u mom slučaju kao da svaka omiljena gastronomska ili enološka 'ikona' ima i svoju – popularnim jezikom kazano – glazbenu ekstenziju. Ne samo u onom doslovnom smislu koji bi, recimo, Red Red Wine povezao uz Plenkovićevo Grand cru čudo od plavca malog a marinirane janjeće bržole sa gradela uz opus grupe Lambchop, već i uz mnoge osobne gastro avanture koje su, stjecajem čudnih okolnosti, dobile svoju trajnu glazbenu pratnju.“

Iz ovog „priznanja“ postaje još jasnije zašto je Majko, kušaj moju pjesmu Zlatka Galla pravi „prozni soundtrack“ ne samo za diskofile i gurmane, nego i za svakog čitatelja koji prepoznaje dobro štivo i istinsku predanost temi.

Marina Vujčić