Lora Tomaš o romanu “San sela Ding”

Lora Tomaš piše o romanu San sela Ding (Yan Lianke)

Omađijani retorikom vlasti o neiscrpnim prirodnim i ljudskim resursima, siromašni stanovnici kineskoga sela Ding upuštaju se u prodavanje svoje krvi biotehničkim tvrtkama, pritom gomilajući artefakte uspjeha. Surovu realnost seljana koji umiru kao noćni leptiri na žarulji, jer su se zbog nehigijenskih uvjeta usput zarazili isprva misterioznom „groznicom“, AIDS-om, Yan Lianke slika bajkovitim jezikom koji crpi i iz konvencija klasične kineske poezije.

Iako sumorne tematike, roman je prožet humorom, crnim dakako, a gorka ironija lijepo podcrtava apsurd kapitalističkog vampirizma, u kojem poduzetništvo i dobra pogodba poprimaju sasvim neočekivana značenja. No kad smrt postane jedno opće mjesto, grozničavo proplamsa i život.

Liankeov je posao istraživanje sjene – tako nekako kaže u intervjuima – koju baca svjetlo ekonomskog napretka. U romanu San sela Ding, utemeljenom na istinitim događajima, fantastično mu uspijeva dočarati što se događa kad naše najstrašnije metafore poprime doslovna obličja.

Lora Tomaš

Lora Tomaš diplomirala je indologiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Centralnom europskom sveučilištu u Budimpešti magistrirala je rodne studije. Suuredila je i suprevela dvije antologije suvremene indijske kratke proze i poezije - Popodnevni pljuskovi: izbor iz indijskoga ženskog pisanja (V.B.Z., 2011.) i Lotosi od neona: indijski autori o gradovima i drugim ljubavima (Studio TiM & Indijski kulturni centar, 2017.). Rana verzija njezina prvog romana, Slani mrak, ušla je u finale V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2019., a kasnije mu je pridodana i kratka priča Prozor s pogledom, odabrana za finale natječaja Festivala europske kratke priče 2018. Nekoliko je godina provela u južnoj Aziji pišući reportaže i književnu kritiku za tamošnje publikacije, sad se u Zagrebu bavi književnim prevođenjem i podučavanjem jezika.

Djela: