Književna kritika “Poljskom šakom u rusku bulju”

Dragi kolega Zlatko Gall nehotice mi je ponudio sjajan šlagvort. Prije dva tjedna napisao je kako ima ozbiljnih rezervi prema wunderkindima, jer je u životu upoznao mnoga čudovišta, a vrlo malo čuda od djece. Tih sam se riječi sjetio uzimajući u ruke knjigu „Poljskom šakom u rusku bulju“ (u prijevodu Emilija Nuića) poljske spisateljice Dorote Masłowske. Roman je objavila s devetnaest godina, dakle, odjavljujući se iz tinejžderske dobi, i preko noći se pretvorila u veliku književnu zvijezdu. Na matičnome tržištu libar je prodan u 120 tisuća primjeraka, da bi potom postao i vrlo uspješan izvozni  proizvod. Preveden je na engleski, francuski, njemački, španjolski, talijanski, ruski, nizozemski, mađarski, češki..., a zakitio se i nizom prestižnih nagrada.

Sve to nije mi bilo dovoljno da knjizi pristupim otvorena srca i bez predrasude koju dugo i dosljedno njegujem. Naime, teško mi je povjerovati da je netko tko pripada takozvanom „prdi-ludi“ uzrastu kadar u isti mah biti i „dovršeni“ pisac. Znam za slučajeve blistavih mladih glazbenika koji su instrumentalistički plafon dosegnuli i prije punoljetnosti, no njihovih parnjaka u svijetu književnosti baš se i ne mogu previše sjetiti. Zapravo jedini koji mi ovoga trenutka pada na pamet je Mate Matišić koji je dramu „Bljesak zlatnog zuba“ napisao negdje u Dorotinim godinama i odmah se pozicionirao kao ozbiljan i moćan autorski glas.

Pa je li gospođica Masłowska uistinu napisala knjigu koja je legitimira kao neku vrstu wunderkinda? Skrušeno priznajem, jest. Premda nisam siguran da su njezini mama i tata po izlasku libra imali previše razloga nadimati se od roditeljskog ponosa. Prije će biti da ih je roman njihove djevojčice temeljito uznemirio.

„Poljskom šakom u rusku bulju“ knjiga je o Andreju Robakoskom zvanom Silny, dvadesetineštogodišnjaku kojega je upravo napustila djevojka. Prije cure, napustila ga je i bilo kakva ambicija da nešto učini od svoga života. On je, naime, narkoman, toliko autentičan da čovjek htio-ne htio mora posumnjati kako je gospođica Masłowska dobro upoznala (polu)svijet o kojemu piše.

Roman je njegova ispovijed koju nam isporučuje mitraljirajući nas rečenicama vlastitoga toka svijesti. Kako to već biva kod hiperaktivne čeljadi s kemijskim disbalansom, čas je bijesan, čas samosažaljiv. Tek što ti se učini da je pronicljiv i bistar, demantira se s kolca i konopca prikupljenim najtrivijalnijim frazama. Nježan i agresivan, razuman i zaslijepljen, empatičan i bešćutan, duhovit i mračan, drag i odbojan... sve je to Silny.

Ništa manje slikoviti nisu ni ostali karakteri o kojima nam pripovijeda, djevojke koje susreće i pokušava povaliti kad ih već ne može zavoljeti. Anđela je 17-godišnja mršavica, vegetarijanka i gotičarka, s kojom će mu se posrećiti. Njihov erotski sraz Silny cinično saldira sljedećim riječima: „Anđela je bila djevica. Pokazalo se to poslije kad je uneredila kauč mojih roditelja.“ A većinu svoga književnog vremena ta će sirotica provesti nad školjkom bljujući kamenje.

Sljedeća u nizu je Nataša, rastrojena ovisnica koja će mu doslovce prekopati stan u potrazi za drogom. S druge strane, Ala je nepokolebljiva opozicija svijetu kojemu glavni junak pripada. Ona je militantna puritanka koja se srčano odupire svim izazovima posrnuća, gnušajući se duhana, alkohola i predbračnog seksa. Konačno, u život Silnoga umiješat će se, u cameo-roli, i sama spisateljica.

Njegova ušlagirana potraga za srećom odvija se u turbulentnom vremenu. Roman je, naime, napisan 2002., dok je Poljska nestrpljivo odbrojavala dane do ulaska u Europsku Uniju. Jedan svijet se do tada već bio urušio, ali ne posve. Rusi su izgubili svoju vidljivu moć i utjecaj, ali i nadalje drmaju negdje iz prikrajka. Čak i najgorljiviji nacionalisti od Rusa kupuju poljske zastave, jer su kod njih naprosto puno jeftinije. Tranzicija pak traje dovoljno dugo da su svi izgubili desetljećima podgrijavane iluzije kako će im kapitalizam donijeti prosperitet.

Silny je pripadnik deziluzioniranog naraštaja koji je izgubio vjeru u sve, pa i u onostrano:  „Čak i u naizgled poštenom Kraljevstvu Božjem vlada korupcija, konfederacija, udaranje onih što leže na podu, maskiranje pred policijom gepeka od golfa punog spida. Čak i tamo glavnu riječ vode privatni interesi, javno podupiranje dilanja i prostitucije, eksport poljskih djevojaka na Zapad. Sam Bog pozira kao da je nekakva ljevica, svima jednako, ni više, ni manje, svima isto.“

U istome paketu ugasio se i domoljubni žar generacije koja se osjeća prevarenom: „Bijelo-crveno. Od  gore prema dolje. Gore poljski amfetamin, dolje poljska menstruacija. Gore poljski uvezen s poljskog neba snijeg, dolje poljsko društvo mesara i kobasičara.“

„Poljskom šakom u rusku bulju“ jedan je od onih libara koji uvjerljivo dokazuju da se globalnim odjecima mogu nadati samo autori čvrsto usidreni u prepoznatljiv lokalni ambijent. Premda poljska do srži, knjiga „govori sve jezike“, dojmljivo nas suočava s vlastitim demonima, zbližavajući nas sa Silnim kao s momkom iz našega susjedstva.
 

Dorota Masłowska rođena je 1983. u Wejherovu, studirala je u Varšavi, a živi i radi u Krakowu. Nakon prvijenca, objavila je još tri romana i dvije drame, bilježeći mnoge komplimente kritike i prijevode na strane jezike. Njezin kazališni komad „Par siromašnih Rumunja koji govore poljski“ izvođen je na pozornicama u Londonu i New Yorku. Osim književnošću, Dorota se bavi i novinarstvom, surađujući u nizu poljskih časopisa. 

Roman „Poljskom šakom u rusku bulju“ uspješno je ekraniziran 2009. godine. Režiju filma potpisao je Xavery Žulawski, ugledni autor srednje generacije, sin proslavljenog klasika Andrzeja. Ulogu Silnoga odigrao je Borys Szyc zavrijedivši unisone komplimente kritike. Film je u nekoliko kategorija nagrađen nacionalnim godišnjim priznanjima, a imao je i dobrih odjeka na stranim festivalima.  

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija