Književna kritika “Godina pijetla”

'Godina pijetla' autobiografski je i kontroverzni roman Tereze Boučkove, stilski izbrušen, prepun humora i samoironije, koji je postao senzacija u Češkoj te otvorio polemiku u koju su bili uključeni različiti društveni i kulturni slojevi - od književnih krugova, socijalnih ustanova, domova za nezbrinutu djecu pa do samih roditelja. On otvara vruću temu: kolika je uspješnost posvajanja, kako premostiti razlike, kako odbačene integrirati u društvo.

Autorica progovara glasno i neuvijeno o vlastitom iskustvu usvajanju romske djece, kao i općenito usvajanju, te svoju privatnost otvoreno izlaže javnosti. Usprkos osobnoj frustraciji zbog neuspjeha na liniji žena-majka-spisateljica, Boučkova je premrežila svoj tekst brojnim referencama na poznata književna, filmska i kazališna ostvarenja čime je napravila odmak od pukog dnevničkog zapisa.

Pijetao je jedan od dvanaest znakova kineskoga horoskopa (i znak autoričina rođenja), a godina o kojoj piše također je godina pijetla. No, Tereza upravo proživljava najtežu godinu: njezina dvojica posvojenih sinova u pubertetu postaju problematični, neukrotivi i neprepoznatljivi te nadjačavaju sva njezina dobronamjerna nastojanja; nastojanja da dječacima pruže dom, ljubav i dobar život su propala. Tereza je rastrgana željom da ispuni sve svoje uloge i zapada u duboku životnu krizu, urušava joj se i brak, izgledna je izvanbračna veza. Pod teretom svakodnevnih iskušenja postaje nesređena i tjeskobna.

Istovremeno pokušava graditi svoju karijeru autorice i scenaristice, ali joj ni to baš ne polazi za rukom. Stres loše utječe i na njezino zdravlje. Svaki dan Tereza bilježi što osjeća, trpi, iskreno i samokritično i to su prepoznali i čitatelji i kritika.Osim priče o dječacima kroz knjigu se na zanimljiv i pomalo crnohumorni način spominje Terezin bunt protiv komunizma i totalitarizma 1970-ih i 1980-ih u Čehoslovačkoj.

Crnohumorna, ali brutalno iskrena, otvorena i jednostavno napisana, ne mistificira problematiku već opisuje vlastitu borbu. Tereza je hrabra i beskompromisna u otvaranju teških tema kao što su:  posvojenje, depresija i tjeskobnost.  Zadire u mnoge teme koje se smatraju političkim i društvenim tabuima; dakako autorica ne smatra da je za njezin posvojiteljski neuspjeh krivo porijeklo sinova, već činjenica što su kao napuštena djeca prvu, važnu godinu života provela u ustanovi, bez osobe za koju bi se vezali. 

Jagna Pogačnik, HRT