Urednička recenzija “Ljubav, zlo i naopako“

Dvije osnovne odrednice karakteriziraju književno stvaralaštvo Denisa Peričića (rođ.1968. g. u Varaždinu) pa tako i njegovu novu zbirku priča Ljubav, zlo i naopako.
Autor je profesor kroatistike i južnoslavenskih filologija te magistar znanosti o književnosti (na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), a usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu (kreativno pisanje, telekomunikacije, rodni studiji, književnost, psihoanaliza i vizualne umjetnosti). Stoga je odličan poznavatelj starije i suvremene hrvatske književnosti i kulture, ali je i vrlo pozoran pratitelj suvremene europske i svjetske književnosti. Također, Denis Peričić je i veliki zaljubljenik u rock kulturu i glazbu, te film i strip, a osobit je poklonik svih vrsta, podvrsta i izdanaka  žanrova fantastike, kako književne tako stripovske i filmske. Sve to snažno obilježava njegovo književno stvaralaštvo, ali je jako važno i kod recepcije njegovih proznih djela. Jer, Peričićevi romani i priče prepuni su asocijacija, referencija, izravnih i prikrivenih citata iz domaće i strane rock pjesmarice, iz riznice hrvatske i svjetske književnosti, osobito žanrovske (horor, znanstvena fantastika, fantasy...) te iz povijesti holivudskog i europskog filma. Zato su Peričićeve proze  prvenstveno usmjerene publici svjetonazora i preferencija bliskih autorovim, recipijentima koji s autorom dijele čitalačko/slušalačko/gledalačko iskustvo te čitateljima koji su u stanju prepoznati pop-kulturne kodove inkorporirane u rukopisno tkivo i koji su upoznati s fenomenima i protagonistima pop-kulture s kojima Peričić u svojim prozama stupa u dijalog i na čija se djela poziva. No također, Peričić je vrlo vješt pripovjedač, on osmišljava vrlo zanimljive i dinamične fabule i tečno ih vodi, u čemu može uživati i publika koja ne dijeli autrorovu ljubav prema filmu ili rock glazbi i nije sposobna iščitavati referentni, intermedijalni i citatni sloj njegovog rukopisa. Međutim, upravo je ta slojevitost ono što privlači literarno osvještenu publiku i čini njegove proze zanimljivima književnim znanstvenicima, povjesničarima i teoretičarima književnosti, kao i kritičarima te studentima književnosti.

Materijalom citatne, intermedijalne i referencijalne vrste prebogata je i knjiga priča Ljubav, zlo i naopako. U cijelom nizu priča (Železni čovek, Zamišlja Marija, Gost, Znaki, Chuck i Vrak, Monštrum doktorja Frankensteina...) autor se referira na filmsku umjetnost, bilo da u priču uvodi likove poznate nam iz holivudskih filmova strave, bilo da atmosferu priče ili pojedinu scenu kreira na  osnovu dragog mu filmskog predloška ili da u usta likova stavlja rečenice iz filmova. Također, gotovo da nema priče koja nije garnirana citatom iz riznice domaćeg i stranog rocka – kod toga se posebno ističe priča Anđeli na balkonu u kojoj Denis Peričić vrlo dojmljivo i vješto u prozni tekst inkoroporira stihove iz Štulićeve pjesme „ 3 N“. Književno osvještenoj publici, teoretičarima i kritičarima pak posebno će biti zanimljive priče Umberto Eco u znaku fra Lovre Šitovića i Pod-Zemlja Bosna u kojima Peričić u dijalošku igru uvodi različite, stoljećima razdvojene istaknute književne autore i znanstvenike, istovremeno povlačeći analogiju između prošlosti i sadašnjosti te ukazujući na neiskorjenjivu narav zla, bez obzira na povijesno razdoblje ili zemljopisnu lokaciju.

Iako se radi o izrazito šarolikoj zbirci priča, fabule kojih su smještene u različit vremensko-povijesni okvir :  od srednjovjekovne Istre, preko Njemačke 18. stoljeća, Francuske 19. stoljeća, Prvoga i Drugoga svjetskog rata, do suvremene, ratne i poratne Hrvatske i BiH te (post)apokaliptičkih budućnosti, alternativnih povijesti i „transpovijesnih“ zahvata te bez obzira koji žanrovski oblik autor odabere (horor, znanstveno-fantastična priča, humoreska, legenda, mit, realistička ratna proza...) poveznica među pričama svakako postoji, a implicirana je samim naslovom knjige. Naravno, radi se o ljubavi – priče mahom tematiziraju ljubav, ali redovito se radi  o osujećenim ljubavima, ljubavima koje su onemogućene različitim preprekama (smrt, bolest, predrasude, rat, otpor okoline itd.). Otud naravno i naslovna sintagma „zlo i naopako“ ali je ona također u vezi i sa žanrovskim određenjem priča, koje su sve odreda obilježene fantastičnim motivima, a često su i prilično jezovite, mračne, krvave, iako u puno manjoj mjeri negoli proze iz autorove knjige Krvavo (Disput, 2004.).

Naravno, već spomenuti citatno-referencijalni i intermedijalni sloj također je ono što povezuje sve u knjizi okupljene priče, ali ih povezuje i činjenica da sve priče za junake imaju izrazite individualiste, koji su redovito, bez obzira na posljedice, spremni beskompromisno ustrajavati na ostvarenju vlastite namjere i dosezanja cilja kojemu teže. I, konačno, kako je Denis Peričić i kajkavolog, zaljubljenik ali i odličan poznavatelj kajkavske kulture, baštine i jezika, poseban, lokalno obojen pečat i šarm knjizi daju četiri priče pisane kajkavštinom varaždinskog kraja, koje su sve odreda virtuozno napisane, izrazito zabavne i duhovite.

Ljubav, zlo i naopako izrazito je eklektična i šarolika knjiga vrlo uspjelih kratkih priča (prethodno objavljenih u različitim časopisima, a mnoge od njih su bile ovjenčane nagradama s raznih natječaja) koje će zadovoljiti ukuse različite publike – kako književno osvještene ljubitelje zahtjevnije literature koji će uživati u referencijalnim i intermedijalnim slojevima, tako i publike orijentirane žanrovskoj književnosti, koja u prozi traži dinamiku, zabavu, akciju, uzbuđenje, neočekivane fabularne obrate i duhovitost.

Božidar Alajbegović, urednik