Jerzy Pilch

Jerzy Pilch (r. Wisla, 1952.) jedan je od najznačajnijih suvremenih poljskih književnika. Radio je i kao novinar i dramaturg. Dobitnik je važnih nagrada, a kritičari ga uspoređuju s Witoldom Gombrowiczem, Milanom Kunderom i Bohumilom Hrabalom. Diplomirao je poljsku filologiju na Sveučilištu u Krakowu, a nakon toga radio kao novinar te vrlo brzo bio prepoznat kao autor izvrsnih kolumni u tjednom časopisu Tygodnik Powszenchny. Njegov prvijenac bio je roman Wyznania twórcy pokątnej literatury erotycznej (1988.) za koji je dobio nagradu “Kościelski”, nakon kojeg je uslijedio Spis cudzołożnic. Proza podróżna (1993.) po kojemu je snimljen film. Ostala njegova djela su romani Rozpacz z powodu utraty furmanki (1994.), Inne rozkosze (1995.), Monolog z lisiej jamy (1996.), Tezy o głupocie, piciu i umieraniu (1997.),  Tysiąc spokojnych miast (1997.), Opowieści wigilijne (2000.), K pijanom anđelu (2000.), Upadek człowieka pod Dworcem Centralnym (2002.), Miasto utrapienia (2004.), Narty Ojca Świętego (2004.), Moje pierwsze samobójstwo (2006.), Pocig do życia wiecznego (2007.), Marsz Polonia (2008.), Wiele demonov (2013.) i Zuza albo czas oddalenia (2015.) te zbirke feljtona Bezpowrotnie utracona leworęczność (1998.), Dziennik (2011.) i Drugi dziennik (2013.). Za roman K pijanom anđelu dobio je prestižnu književnu nagradu “Nike”. Njegova su djela prevedena na petnaestak jezika.